Je li delta soj promijenio simptome COVID-a 19?

Važno je da prepoznajemo širok spektar simptoma koje mogu imati kako bi ljudi znali kada da se prijave za testiranje.

Mentalno zdravlje je u fokusu zabrinutosti tokom pandemije [Muaz Kory/Al Jazeera]

Više puta je ponovljeno kako je dolazak delta soja korona virusa promijenio tok pandemije. Lakše se prenosi od ranijih sojeva i brzo je postao dominantni soj širom svijeta. Iz razloga što su vakcine manje efikasne protiv ovog soja, iako i dalje dovoljno efikasne, to je aktualiziralo pitanje revakcinacije.

Nova studija je također pokazala da su se i simptomi bolesti također promijenili. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, najčešći simptomi COVID-a su:

1.     Novi ili kašalj koji ne prolazi

2.     Groznica ili povišena temperatura

3.     Gubitak čula mirisa ili okusa

4.    Umor

Ali rezutati studije Zoe o simptomima COVID-a koja prati simptome miliona ljudi koji su pozitivni na ovaj virus u Velikoj Britaniji, i onih koji su potpuno vakcinisani i nevakcinisanih, pokazuje da su kod potpuno vakcinisanih pet glavnih simptoma:

1.    Glavobolja

2.    Curenje nosa

3.    Kihanje

4.    Upaljeno grlo

5.    Gubitak čula mirisa

Za nevakcinisane, pet glavnih simptoma su:

1.     Glavobolja

2.     Upaljeno grlo

3.     Curenje nosa

4.     Groznica

5.     Kašalj koji ne prolazi

Ako ćemo i dalje testirati i izolovati pojedince i njihove kontakte koji potencijalno boluju od COVID-a kako bismo spriječili širenje ove bolesti, važno je da prepoznajemo širok spektar simptoma koje mogu imati kako bi ljudi znali kada da se prijave za testiranje. U vrijeme kada stvarni podaci nikada nisu bili dostupniji i kada nikada nije bilo hitnije da se u skladu s njima postupa, ključno je da države ovo porepoznaju i prošire svoje kriterije za testiranje.

Izvještaj o napretku: Zašto nas vakcine protiv COVID-a dijele?

Živimo u svijetu u kojem svako ima mišljenje, koje može za tren podijeliti sa milionima ljudi preko društvenih mreža. To može biti dobro kada se plasiraju činjenice: vidjeli smo koliko je važno dijeliti lične priče od osoba koje žive u ratnim zonama, kako bi ljudi stekli osjećaj kako to izgleda na terenu. Najnoviji primjer je patnja žena u Afganistanu, za koju se zna na ovaj način. Međutim, u isto vrijeme, društvene mreže mogu biti upotrijebljene da se šire priče koje sadrže netačnosti, i u slučaju vakcina protiv COVID-19, dezinformacije.

Vakcine nikada nisu izazivale tako veliku podjelu kao danas.

Vakcine, kao vitalni lijekovi, spasile su živote miliona ljudi širom svijeta otkako su nastale i odgovorne su za istrebljenje bolesti kao što su male boginje i veliko smanjenje broja slučajeva oboljelih od dječije paralize.

Relativno nova mRNK tehnologija koja se koristi u nekima od vakcina protiv COVID-19 sada se istražuje u nadi da bi mogla pomoći da se iskorijene druge bolesti kao što je malarija. Pfizerove i Modernine vakcine su mRNK vakcine, one nose komadić genetičkog materijala koji nosi uputstva kako napraviti protein koji liči „šiljastom proteinu“ na vanjskoj površini korona virusa. Ćelije sa mRNK porukom prave „šiljaste proteine“ i pokazuju ih na svojoj površini, a naš imuni sistem prepoznaje njih kao strane i priprema dugoročni i kratkoročni odgovor imuniteta. Nakon što je prenijela uputstva, naše ćelije razgrađuju mRNK u roku od nekoliko dana i ona prestaje postojati.

Oduvijek je postojala manjina ljudi koji su se protivili vakcinama ali situacija s vakcinom protiv COVID-19 im je izgleda dala hrabrosti da se pomjere sa rubova društva na mainstream platforme i gdje su ranije oni ismijavani zbog svog stava prema vakcinama, sada im se plješće i njihovi se glasovi pojačavaju čak i od strane ljudi koji su ranije rado primali vakcine. Naravno, ima i onih koji vjeruju da je cijela ova pandemija prevara i dio nekog šireg jezivog plana da se resetuje svjetski poredak i da se nekako kontrolišu cijele populacije.

Ovo je naravno naljutilo one koji su na vlastitoj koži osjetili posljedice korona virusa, zdravstvene radnike koji su neumorno radili kako bi se pobrinuli za bolesne i naučnike koji su pojačali svoje napore kako bi iznašli potencijalne tretmane i lijekove.

U mnogim državama su održane demonstracije protiv izolacija i mjera socijalne distance, kao i skupovi protiv vakcina. U nekima su čak zdravstvene ustanove u kojima se liječe COVID pacijenti, vandalizirane, a u najgorim slučajevima, zdravstveni stručnjaci su maltretirani i prijećeno im je.

Kako je prolazilo vrijeme, različite grupe ljudi su imale različita iskustva pandemije[Muaz Kory/Al Jazeera]

Ali kako smo došli do ove faze?

U prvim fazama pandemije je izgledalo kao da su se ljudi povezali. Postojao je osjećaj jedinstva protiv nevidljivog virusa koji je predstavljao kredibilnu prijetnju za sve nas. Ljudi su podržavali zdravstvene radnike, a u nekim su državama čak organizovali „pljeskove“ za ljude koji rizikuju svoje živote radeći na prvoj liniji. Kada je zatraženo da ranjive kategorije ostanu kući, zajednice su se organizovale da organizuju dostavu hrane kako ne bi bili gladni za to vrijeme. Izgledalo je da ljudi razumiju potrebu za izolacijama i socijalnom distancom kada su uredi zatvoreni i od radnika zatraženo da ostanu kući. Ali kako je prolazilo vrijeme, različite grupe ljudi su imale različita iskustva pandemije. Odrasli su se podijelili u tri kampa:

1.     one koji su direktno pogođeni ovom bolešću, uključujući i one koji rade na prvoj liniji,

2.     one koji su pogođeni samo ekonomskim posljedicama pandemije,

3.     one koji osjećaju da ih pandemija nije dotakla – ljude koji su ignorisali savjete ili živjeli na način da ih restrikcije nisu dotakle.

Ova je podjela izazvala sukob. Oni koji su bili u teškoj ekonomskoj situaciji nisu mogli naći balans između potrebe za izolacijama naspram velikih finansijskih problema koje su uzrokovale ove restrikcije, a oni koji su iskusili stvarne horore na prvoj liniji nisu mogli smisliti drugi način da zaustave navalu bolesnih pacijenata koji su dolazili u bolnice. Djeca su također bila u nezavidnoj poziciji jer su se škole zatvorile, pa je njihovo obrazovanje trpjelo, a nisu imali priliku za društvene interakcije koje su im potrebne za razvoj, a to je opteretilo i zabrinulo mnoge roditelje.

Ova pandemija je podijelila ljude i po socioekonomskim i rasnim osnovama. Na samom početku je postalo očito da oni koji žive u siromašnijim socieoekonomskim predjelima imaju veće šanse da se razbole. Hronični manjak investicija u ove zajednice prisilio ih je da žive u pretrpanom smještaju. Zajedno sa već povećanim rizikom od drugih bolesti zbog siromaštva, ovo ih je izložilo većem riziku da umru od virusa.

Isto je bilo i sa onima iz manjinskih zajednica. I oni su imali veće šanse da žive u siromašnijim naseljima, da rade na poslovima koji se ne mogu raditi od kuće i mnogi su također imali zdravstvene probleme od ranije koji su povećavali rizik da se ozbiljno razbole od ovog virusa.

Kako je prolazilo vrijeme, ekonomska šteta se produbljivala, i za one čiji su izvori primanja bili upitni, ideja o pružanju zaštite ranjivima na njihov račun postala je sve manje primamljiva. Dobra volja za radnike na prvoj liniji također je počela blijedjeti, a ljudi su počeli izražavati svoje protivljenje načinu na koji su zdravstvene radnike hvalili na javnim forumima; počeli su ih doživljavati kao simbol izolacija i restrikcija.

Onda su došle vakcine.

Prvobitno su dočekane dobro. Konačno smo imali alat koji je potencijalno mogao najaviti početak kraja pandemije. Ljudi su bili ispunjeni nadom. Ali antivakseri su uskoro počeli djelovati online i širiti dezinformacije u pokušaju da naruše napore da se provede vakcinacija.

Nije pomoglo ni to što rane poruke o vakcinama nisu bile jasne, iako se to kasnije promijenilo kako su došli novi dokazi, uključujući informacije o njihovoj sigurnosti tokom trudnoće i da li mogu biti date ženama koje pokušavaju zatrudnjeti. Sada se pouzdano zna da je sigurnije za trudnicu da primi vakcinu nego da rizikuje da se zarazi kao i da vakcine ne utječu na plodnost. Uprkos tome, dezinformacije vezane za vakcine i neplodnost i dalje opstaju.

Ljudi koji su protiv vakcine su posebno glasni, a broj i podrška antivakserima rastu. To se izgleda pogoršalo kako su vlade počele vakcinisati mlađe dobne grupe. Na nedavnom skupu u Londonu su ljudi koji se protive vakcinaciji djece povikivali neonacističke uvrede zdravstvenim radnicima i govorili im da će biti obješeni kao doktori i medicinske sestre na Nirnberškom procesu. To je uznemirilo zdravstvene stručnjake koji su rizikovali svoj život brinući se za druge tokom pandemije.

Ne smijemo ignorisati dio koji su medijske ispostave odigrale u podsticanju ove podjele tokom pandemije. Informativni kanali se sada oslanjaju na online članke koji privlače klikove i usijane televizijske debate kako bi privukli gledatelje. To je značilo da je sve većem broju kontroverznih glasova dat prostor u vodećim medijima, i na televiziji i u štampi, iz prostog razloga što to koristi medijskim korporacijama. Mogu oni to to predstaviti kao prezentovanje „obiju strana“, ali kada jedna strana nije zasnovana na dokazima i oslanja se na mišljenje nekvalifikovanog pojedinca, oni samo služe za širenje dezinformacija. Ove usijane debate i mišljenja posijale su sjeme sumnje u umove mnogih ljudi kada su u pitanju vakcine, potencijalno vodeći do smrti nekih od ljudi koji su se razboljeli nakon što su odabrali da se ne vakcinišu jer su bili pod utjecajem dezinformacija koje su vidjeli online ili na televiziji.

Nema sumnje da nas je ova pandemija podijelila na više načina. Trebat će vremena da isclijelimo i bit će potrebno vođstvo onih na vrhu. Postoje pojedinci, velike organizacije, pa čak i cijele države koje profitiraju od produbljivanja ovih podjela. Ostaje da se vidi hoće li uspjeti, ali ovaj doktor smatra da više možemo dobiti od ujedinjavanja nego od razjedinjavanja.

Dobre vijesti: dugi COVID kod djece rjeđi nego što se prvobitno mislilo

Grupa istraživača predvođena Univerzitetskim koledžom u Londonu zaključila je da je rizik od dugog COVID-a kod djece mnogo manji nego što se ranije strahovalo. Istraživanjem su obuhvatili više od 50.000 djece između 11 i 17 godina starosti koja su bila pozitivna na korona virus u Engleskoj između septembra 2020. i marta 2021. Prema njihovim rezultatima, između 2 i 14 posto ove djece i dalje je imalo simptome 15 sedmica nakon inicijalne infekcije, ali malo ih je imalo kontinuirane simptome zbog kojih su morali potražiti liječničku pomoć illi znatno izostati iz škole.

Grupa istraživača predvođena Univerzitetskim koledžom u Londonu zaključila je da je rizik od dugog COVID-a kod djece mnogo manji nego što se ranije strahovalo [Muaz Kory/Al Jazeera]

Prvobitne studije u Rimu, koje su intervjuisale 129 djece između šest i 16 godina starositi od marta do novembra 2020, došle su do rezultata da je više od trećine djece imalo jedan ili dva simptoma koji su se zadržali nakon četiri mjeseca. Ova najnovija otkrića, iako su i dalje zabirnjavajuća, razuvjerit će roditelje da ako im se dijete zarazi ovim virusom, manji je rizik nego što se prvobitno mislimo, da razviju dugi COVID.

Ali rizik od dugog COVID-a, iako manji, i dalje postoji i autori studije su istakli da cifre nisu trivijalne i da ova bolest treba biti ozbiljno shvaćena kod djece.

Iz ove studije se jasno vidi da djeca nisu „imuna“ na posljedice ovog virusa, što je narativ koji mnogi potenciraju, ali je sreća da su manje podložni dugom COVID-u nego što se prvobitno mislilo.

U doktorskoj ordinaciji: kako pandemija utječe na mentalno zdravlje mojih pacijenata

Mentalno zdravlje je u fokusu zabrinutosti tokom pandemije. Prvobitno sam primao pacijente koji su bili toliko zabrinuti da će se zaraziti da su počeli pokazivati simptome anskioznosti i promjene raspoloženja. Također sam primijetio pogoršanje simpotoma kod osoba koje žive s opsesivno-kompulsivnim poremećajem (OKP) budući da su stalne poruke o higijeni i čišćenju površina imali štetan utjecaj na njihovo mentalno zdravlje i mnogi od njih su morali potražiti medicinsku pomoć.

U novije vrijeme opažam dugoročnije posljedice pandemije po mentalno zdravlje mojih pacijenata. Neki su izgubili bližnje i sada pokazuju simptome depresije koji prevazilaze one koji se očekuju usljed žalovanja. Tu su mladi ljudi koji se bore s anksioznošću na pomisao da se trebaju vratiti u školu i na fakultet. Ima i ljudi koji su se suočili sa finansijskim problemima  i čije se mentalno zdravlje pogoršalo. Zna biti teško slušati ove lične priče o nevoljma po cijeli dan, ali koliko god meni bilo teško, njima je mnogo teže.

Problemi s mentalnim zdravljem mogu se pojaviti kod bilo koga od nas u jednom trenutku našeg života. Važno je prepoznati simptome i potražiti pomoć. Mnogi su simptomi anksioznosti i depresije, i fizički i mentalni, ali najčešći su:

·       ako se dugoročno osjećate tužnim ili loše raspoloženim

·       ako se osjećate beznadežno ili često plačete

·       ako nemate motivacije ili interesa za stvari u kojima ste ranije uživali

·       ako ne osjećate životnu radost

·       ako ste stalno na rubu ili ste stalno uplašeni

Kod nekih ljudi, anksioznost ili depresija mogu postati tako ozbiljni da im se jave misli o tome da sebi naude.

Fizički simptomi mogu uključivati umor, lupanje srca, vrtoglavicu i gubitak daha.

Koje god simptome da imate, važno je da s nekim o njima razgovarate, ponajbolje sa zdravstvenim stručnjakom. Dostupno je mnogo načina liječenja i stručnjaci će sarađivati s vama da odlučite koji je najbolji za vas. To može biti terapija razgovorom, vježbanje ili boravak u prirodi po preporuci ljekara, ili lijekovi, ili kombinacija ovih stvari. Važno je razmišljati o mentalnom zdravlju na način na koji razmišljate o fizičkom zdravlju: shvatati ga ozbiljno i svakodnevno raditi stvari da održite um zdravim. Svakodnevne vježbe, vrijeme u prirodi i razgovor o osjećajima su se pokazali kao dobri saveznici u popravljanju mentalnog zdravlja. Nemojte umanjivati svoje simptome – oni su važni i zdravstveni profesionalci će vas shvatiti ozbiljno ako im se otvorite.

Izgubio sam pacijente zbog mentalnih oboljenja i snažno se borim za osobe koje imaju probleme s mentalnim zdravljem. Molimo vas, ne patite u tišini.

Pitanje čitatelja: Da li vakcine pomažu da se spriječi dugi COVID?

Odgovor je da.

Studija koju je proveo Kraljevski koledž iz Londona pokazala je da potpuna vakcinacija umanjuje šanse da simptomi traju duže od četiri sedmice za 50 posto.

Dugi COVID je identifikivan kada simptomi traju četiri sedmice ili duže nakon inicijalne zaraze. Ova studija je uključivala blizu milion ljudi koji su bili potpuno vakcinisani i samo je 592 njih bilo pozitivno na COVID. Od ovih 592, samo 31, što je pet posto od ove kohorte, prijavilo je da ima simptome četiri sedmice ili kasnije nakon infekcije. U nevakcinisanoj grupi, ova cifra je bila 11 posto. Ovo je još jedan razlog da se uzme vakcina onda kada je ponuđena.

Izvor: Al Jazeera

Više iz rubrike TEME
POPULARNO