Hoće li ruska vlast krenuti putem jačanja represije i izazivanja rata?

Rezultati ruskih izbora donijeli su predvidljivi epilog, a kako bi se on postigao vlasti su neumorno radili na uklanjanju ‘neprikladnih kandidata’ i demotivisanju birača koji traže stvarno učešće u političkom životu.

Glasanje je – prvi put u historiji – trajalo tri dana, što su vlasti objasnili rizicima u kontekstu pandemije (EPA)

Izbori za donji dom ruskog parlamenta, Državnu Dumu, završili su bez senzacije i čuda, uz slabu izlaznost i brojne kritike od strane nezavisnih posmatrača i politikologa. Prokremaljski orijentisana Jedinstvena Rusija i dalje je najjača stranka sa 49,83 odsto glasova birača, mada ankete u poslednjih godina pokazuju kontinuiran pad njenog rejtinga.

Glasanje je – i to prvi put u istoriji – trajalo tri dana, što su vlasti objasnili rizicima u kontekstu pandemije. Međutim, za brojne posmatrače ovo je bio jedan od načina da Kremlj manipuliše izlaznošću i omogući većinsku pobedu svoje nepopularne stranke.

Izbore su od početka pratile optužbe o brojnim nepravilnostima i malverzacijama. Poznati politikolozi, poput Aleksandra Kinjeva, govore o “masovnom falsifikovanju” rezultata, prvenstveno u Moskvi preko online-glasanja, za koje se prijavio veliki broj birača.

Nezavisna organizacija za prava birača Golos (Glas) svih ovih dana izveštavala je o kršenju prava posmatrača, članova komisija te kandidata, ponekad uz upotrebu sile ili pretnje. Golos ne veruje u “pouzdanost” prikazanih rezultata.

Istovremeno, Centralna izborna komisija smatra da nije bilo značajnih povreda, iako su na nekim biračkim mestima rezultati glasanja poništeni.

Predvidljivi rezultat, vladajuća stranka bez konkurencije

Pored Državne Dume, u Rusiji su izabrani parlamenti 39 regiona. Izbori opštinskih poslanika održani su u 11 regiona. U brojnim krajevima, kao što su Tuva, Čečenija, Mordovija, Habarovsk, Belgorod, Penza, Tver, Tula, Uljanovsk izabrani su šefovi regiona. Predsednik Čečenije Ramzan Kadirov ima gotovo 100 odsto glasova.

Za ove izbore bilo je prijavljeno 14 političkih stranaka. Prema objavljenim podacima, samo pet njih uspelo je da uđe u parlament.

Gotovo svi igrači su dobro poznati ruskoj javnosti. Pored Jedinstvene Rusije, to su tri (uslovno rečeno) opozicione stranke – Komunistička partija (18,94 odsto glasova), populistička Liberalno-demokratska partija (7,51 odsto), te Pravedna Rusija (7,47 odsto). Jedina vest je da će nova politička formacija Novi ljudi (koju su neki politikolozi već prozvali “Novim Putinovim ljudima”) po prvi put ući u Dumu sa 5,33 odsto glasova.

Dakle, prvi put od 1999. godine, u Dumi će biti više od četiri stranke. Liberalno-demokratska partija postigla je najniži rezultat od 2007. godine. Jedinstvena Rusija zadržala je ustavnu većinu.

Uspeh komunista posmatrači povezuju sa protestnim glasanjem. Istovremeno, niko ne veruje u stvarno jačanje pozicija komunista u ruskom političkom sistemu pod kontrolom Kremlja. Interesantno je da komunistima vlasti nisu dozvolili nikakva okupljanja nakon izbora.

Mnogim opozicionim ličnostima, pre svega liberalnih pogleda, učešće na izborima nije bilo omogućeno. Izlaznost iznosila je 51,68 odsto birača, nešto bolje nego u 2016. godini kada je iznosila 47,88 odsto.

Pravila se donose u Kremlju

Rezultati ruskih izbora teško da su nekoga iznenadili. To je predvidljivi epilog, a kako bi se on postigao ruske vlasti su neumorno radili na uklanjanju “neprikladnih kandidata” i demotivisanju birača koji zahtevaju stvarno učešće u političkom životu.

Tokom 2020. i 2021. godine došlo je do značajnih promena u zakonodavstvu kako bi Kremlj mogao da zadrži potpunu kontrolu nad političkim sistemom. Ukupno devet miliona ruskih građana, prema pooštrenim zakonima, ne mogu da budu birani u državne i lokalne institucije. Značajni deo političkog spektra izbrisan je sa glasačkih listića i to uz pomoć pravosuđa koje se često koristi kao “batina” protiv ambicioznih političara i generalno protiv vansistemske opozicije.

Među istaknutim političarima koji su odlukom suda sprečeni da učestvuju na ovim izborima je Lav Šlosberg (Schlossberg), jedan od predstavnika liberalne stranke Jabuka (Yabloko). Zbog pritiska od strane vlasti od političke borbe odustali su Ilija Jašin, Dmitrij Gudkov, Julija Galjamina i drugi brojni kritičari Kremlja, dobro poznati ruskoj javnosti.

Pravila igre se donose isključivo u Kremlju, daleko od očiju javnosti.

Rasprava oko ‘pametnog glasanja’

Oni koji se ne uklapaju u kontrolisani sistem i ne prihvataju stalno pooštravanje pravila ostaju van izbornog procesa. Najupečatljiviji je u ovom kontekstu slučaj Alekseja Navaljnog, autora brojnih antikorupcijskih istraga. Ne samo da mu je zabranjeno da se kandiduje, već se protiv njega vodi više krivičnih postupaka.

Po povratku iz Nemačke gde se lečio od posledica trovanja nervnim agensom Navaljni je stavljen u zatvor, dok je njegova Fondacija za borbu protiv korupcije proglašena ekstremističkom organizacijom. Aktivisti koji su mu pružili finansijsku ili bilo koju drugu pomoć takođe ne mogu da budu birani, jer ruski zakoni zabranjuju svima koji su povezani sa terorističkom ili ekstremističkom organizacijom da se kandiduju za javne funkcije. Stotine Navalnijevih aktivista u poslednih meseci napadnuti su, kažnjeni ili proterani iz Rusije.

Navaljni je nastavio političku borbu iza rešetaka, pozivajući građane na “pametno glasanje”. Suština je u tome da se glasa za najjačijeg opozicionog kandidata u svakoj izbornoj jedinici kako bi se šanse Jedinstvene Rusije smanjile.

Međutim, najjači opozicioni kandidati na ruskim izborima su najčešće predstavnici Komunističke partije, stoga preporuke Navaljnog izazivaju burnu raspravu kod opozicionih birači. Mnogi od njih ne smatraju pametnim glasanje za komuniste, pogotovo što njihova stranka sarađuje sa Kremljom po brojnim pitanjima i ne odustaju od svoje ideologije.

Kakva je uloga Državne Dume?

U ruskom političkom sistemu stranke ne odražavaju stvarnu podelu društva prema političkim i ideološkim stavovima. Štaviše, sistem je osmišljen na taj način da političke stranke nemaju gotovo nikakav uticaj na formiranje izvršnih organa. Ruski parlament ima vrlo mala ovlaštenja, a stranke zastupljene u njemu nisu glavni akteri u formiranju vlade niti u borbi za mesto predsednika države. Njihova uloga se pre svega svodi na podršku vlasti.

Nije teško primetiti da se ključne odluke koje pokreće predsednička administracija usvajaju u Dumi sa apsolutnom većinom, bez burne polemike. Tako je bilo, recimo, u 2014. godini tokom pripajanja Rusiji ukrajinskog poluostrva Krim ili u 2018. godini tokom glasanja za penzionu reformu, koja je značajno povećala starosnu granicu za odlazak u penziju, i to uprkos velikom nezadovoljstvu građana.

Za većinu ruskih birača strogo ograničenje političke konkurencije i mala ovlaštenja Državne Dume nisu nikakva tajna, kao što ni činjenica da su nekoliko “opozicionih” stranaka redovno glasaju zajedno sa vladajućom Jedinstvenom Rusijom.

Sistem je osmišljen na takav način da većina birača spremna je da prihvati pravila igre. Oni koji smatraju da ne mogu uticati na rezultate izbora ne dolaze na biračka mesta, ostali biraju među većim sistemskim strankama, koji imaju državno finansiranje.

U Rusiji se obično ne glasa za stranke kao takve, već za socijalna davanja i druge oblike podrške. Dakle, oni koji veruju u ta obećanja glasaju za Jedinstvenu Rusiju, ko ne veruje bira među strankama dobro kontrolisane opozicije. Malo ko očekuje da će njegovi interesi biti zastupljeni u Državnoj Dumi, za koju se često smatra da “nije mesto za diskusije” (ovo je izreka jednog od bivših predsednika Dume, Borisa Grizlova).

Zahtjevi za promjene bez odgovora

Težnja za promenama, kako smatraju politikolozi, u Rusiji je sve jača, ali ruske vlasti decenijama zagovaraju “stabilnost”. Kremlj koristi izbore isključivo za potvrđivanje zakonitosti i legitimnosti Putinovog režima. Svaki masovni protest od Moskve do Habarovska se guši.

U isto vreme, brojni ruski analitičari govore o nepoverenju građana u izbore i njihovom umoru od aktuelnih političkih lidera.

Pad životnog standarda, posebno posle 2014. godine, i teška ekonomska situacija pojačavaju nezadovoljstvo u društvu. No, uz pomoć državnih medija, Kremlj vešto usmerava ovo nezadovoljstvo prema liberalnim kritičarima Putina i “neprijateljskom” Zapadu.

Kako bi dodatno pojačali kontrolu nad medijskim prostorom uoći izbora, ruske vlasti proglasili su “stranim agentima” ionako malobrojne nezavisne medije. Novinari u takvim medijima izloženi su riziku od krivičnog gonjenja i zatvorskim kaznama do pet godina.

Nezadovoljnim građanima ostaje samo da razmenjuju svoja mišljenja na društvenim mrežama. Bivši zamenik ministra spoljnih poslova Georgij Kunadze napisao je na svom Facebook profilu kako  smatra ruski parlament “marionetskim” i ne veruje u mogućnost promena putem izbora. Istoričar i politikolog Vasilij Žarkov ne isključuje da će vlast krenuti putem jačanja represije i izazivanja rata.

Izvor: Al Jazeera