Girke: Tragedija Mediterana je ružno lice bjelačke vladajuće elite

Njemački aktivista, koji se suočava sa sudskim procesom jer je pomagao migrantima u nevolji na Sredozemnom moru, za Al Jazeeru govori o optužbama, misijama…

Sascha Girke ističe kako su primili više od 14.000 ljudi na brod 'Iuventa'' i pružili ljekarsku pomoć za 4.800 osoba (Reuters)

Godinama se već govori kako Sredozemno more postaje, ili već jeste, najveća masovna grobnica na svijetu. Svakodnevno, iz godine u godinu, hiljade nevoljnika iz afričkih, bliskoistočnih i drugih država pokušavaju sa sjevera Afrike doći do evropskog kopna.

Stari, propali brodovi i čamci, otmičari, pljačkaši, šverceri ljudima im prijete na početku puta, a potom oluje i struje Mediterana. Stotine djece, žena i muškaraca tiskaju se na plovilima koja nisu napravljena za takva putovanja ili im je davno istekao vijek trajanja. Svakodnevno čujemo priče o novim brodolomima i tragedijama i čini se kako im malo ko pomaže.

Oni koji se odvaže da pruže ruku pomoći, nerijetko se suočavaju s optužbama sa druge strane mora – evropske države optužuju spasioce i nevladine organizacije da iskorištavaju nevoljnike, pa i da učestvuju u švercu ljudima. Posada broda “Iuventa”, koji je Italija zaplijenila ljeta 2017. godine, našla se pod optužbama da pomažu švercerima, iako su samo za jednu godinu spasili desetke hiljada ljudi.

Sascha Girke, jedan od četiri osobe optužene u ovom slučaju, za Al Jazeeru govori o optužbama, odnosu vlasti, misijama…

Farsa, sramota i apsurd

Na upit za šta italijanske vlasti terete posadu “Iuvente”, sagovornik navodi kako je, po sudskoj terminologiji, “riječ o ‘pomoći ili podršci ilegalnoj migraciji’, što je kažnjivo sa do 20 godina zatvora (minimum pet, maksimum 20 godina) i kaznom od više miliona eura (do 15.000 eura za svaki ‘ilegalni’ ulazak)”.

“Oni nam, zapravo, sude za naše intervencije solidarnosti u centralnom Mediteranu, tačnije na najsmrtonosnijoj migracijskoj ruti, koja je trokut između libijske obale, Malte i Italije. Optužuju nas jer smo za jednu godinu, tokom koje smo imali 16 misija, pomogli 23.810 osoba na 175 brodova. Primili smo više od 14.000 ljudi na naš brod ‘Iuventa’ i pružili ljekarsku pomoć za 4.800 osoba zbog dehidracije, problema s krvotokom, hipotermije, hemijskih opekotina, problema sa trudnoćom…“, ističe Girke.

“Optužuju nas da smo sudionici pomaganju ovim ljudima koji pokušavaju ostati živi dok pokušavaju doći do evropskog kopna.“

Na upit kako tumači taj proces, njemački humanitarac i aktivista kategorično kaže kako je on, od oduzimanja broda u augusta 2017. godine i podizanja optužnica, “farsa, sramota i apsurd“.

“Pored toga, naša je intervencija ne samo legalna, već dužnost svih i apsolutno ispravna stvar. No, ona nije bila poželjna i o tome se u ovoj cijeloj priči i procesu radi. Zakonito je, dakle, izvrtati i uvrtati politički narativ. Okrivljuju nas za ‘pomaganje i podršku ilegalnoj imigraciji’. Optužuju nas za umiješanost sa švercercima ljudima. No, kada bi zaista sve milione eura i sve napore agencija Evropske unije htjeli iskoristiti da spriječe umiranje i rad švercera, imaju jednostavan način okončanja patnji: pečati u pasošima, vize i karte za avion.“

Pitanje opasnosti na moru

Girke ističe kako je njegova ekipa djelovala tamo gdje se krše osnovna ljudska prava kako bi poticali na solidarnost među ljudima.

“Za sve to nas sud može kazniti u današnjem svijetu, kao što to sudovi rade u mnogim drugim slučajevima duž vanjskih i unutrašnjih granica EU-a gdje ima solidarnosti sa ljudima u pokretu (izbjeglicama i migrantima). No, naredna rečenica niti je pristojna niti pravedna: Živimo u sje….om svijetu, prihvatimo to i borimo se protiv toga.“

Jedan od najnečuvenijih i najlicemjernijih argumenata koji se povlači u ovom procesu (zajedno sa svim političko-medijskim narativima koji ga prate), navodi Nijemac, pitanje je o “opasnosti“ u kojoj su ljudi bili i u kojoj se nalaze svi oni koji su primorani ići istom tom rutom.

“Ne govore kako smo spasili ove ljude od opasnosti na moru, već da smo ih preuzeli u dogovoru s libijskim švercerima ljudima, u dogovorenim primopredajama, a da ih poslije predamo vlastima kao da smo ih spasili. Ovo ne samo da je nečuveno kada se spomenu hiljade mrtvih i nestalih, kroz zvanične brojke i svjedočenja preživjelih, već je to, iznad svega, negiranje garantiranja sigurnih puteva bijega zbog čega su ljudi primorani da idu na ovako opasno putovanje. Oni nemaju nikakve druge šanse već da se ukrcaju na ove brodove.“

Odbijanje pomoći, nastavlja sagovornik, politička je odluka evropskih sila i vladajućih struktura.

“Oni su odgovorni za ove masovne patnje i upravo oni posljednjih godina rade s nevjerovatnom grubošću, policijskim nasiljem i pravnim sredstvima protiv onih koji ne žele da ovo postane normalno. Primjer toga smo mi, posada ‘Iuvente’, ali i mnogi drugi aktivisti, a u prvom redu i iznad svih oni koji traže pomoć i zaštitu, a sada ih nazivaju ‘scafistama’, odnosno ‘vozačima brodova’, i drže ih mjesecima u pritvorima pred suđenje. Ako ih osude, onda su to često doživotni zatvori u Italiji ili Grčkoj, bez mogućnosti da se brane i bez političke i društvene solidarnosti.“

Organizirano ubistvo

Girke kaže kako su optužbe protiv njega i ekipe traljave i nedokazive te kako su ih prije nekoliko godina pobili u saradnji s advokatima i istražnom agencijom Forensic Architecture pri Univerzitetu u Londonu.

“Nadalje, oni dovode u pitanje naše ‘humanitarne’ namjere i govore o ‘političkoj motivaciji’. Pa, to je djelimično tačno. Mi ne mislimo kako smo mi, ‘dobrovoljni spasioci na moru’, rješenje problema. Ovo nije prirodna nesreća, već nesreća koju je stvorio čovjek, ovo je organizirano ubistvo, koje se godinama dešava, sve do danas. Mislimo kako je potrebno političko rješenje, kako trebaju postojati sigurni putevi za bijeg i sloboda kretanja za sve ljude kako bi ovo umiranje prestalo.“

“Vjerovatno je upravo naš beskompromisni pristup spašavanju i sigurnom prevozu do Evrope, zajedno s našim insistiranjem na spajanjem prakse spašavanja sa širom kritikom evropskih institucija koje su ugrozile te živote, privukao pažnju italijanskih vlasti“, kaže aktivista za Al Jazeeru.

Govori kako je učestvovao u mnogim misijama koje su pomogli brojnim ljudima, bilo učešćem ili donacijama. Kaže kako su mnoge bile jako stresne.

“Previše ih je bilo takvih. Najgore vam je kada dođete kasno, kada su ljudi mrtvi, brod potonuo. Dešavalo nam se da smo odmah na licu mjesta, ali da nam nema ko pomoći. Kada ste sami na moru sa 12 brodova, a na svakom ima po 120 ljudi, a vlasti ne reagiraju i ne pruže potrebnu pomoć, sve postaje nepodnošljivo, a vi bijesni…“

Zbog čega vlasti i EU ne žele pomoći izbjeglicama i migrantima, a mnogo govore o “političkom rješavanju kriza“ u državama iz kojih dolaze ti nesrećni ljudi – da li je riječ o licemjerstvu ili samo o politici?

“Da, te su dvije riječi zaista podesne, ali ima još mnogo tu priče. Ovo je ružna neokolonijalna grimasa bjelačke elite na vlasti. Naš standard života i naša ‘sigurnost’ (koja se predstavlja, a i nasilna kakva jeste za većinu ljudi naših država) doveli su do teških životnih uvjeta van Evrope, naročito u Africi. Mi smo odgovorni zbog toga što ljudi napuštaju porodice i prijatelje.“

“Kako to ‘političko rješenje krize’ izgleda najbolje vidimo u eksternalizaciji granica i pograničnom nasilju. Naprimjer, uspostava i kontrola libijske obalne straže kao ‘posredničkog instumenta vraćanja ljudi’ jasno pokazuje smjer u kojem idemo. Evropska unija želi delegirati osiguranje granica drugima, jer, u svome trenutnom obliku, krši vlastite principe i zakone na mnoge načine. U svojoj vječnoj dvoličnosti, EU propagira ove principe i zakone (kako bi se predstavila nešto boljom u odnosu na kolonijalnu dominaciju), ali ih svakodnevno zaobilazi ili aktivno krši.“

Poticanje nasilja na granicama

Kada već govorimo o kršenju zakona i pravilima EU-a, da li Unija može uraditi nešto kako bi spriječila nasilje nad migrantima u državama s kojima graniči ili u članicama na granici?

“Naravno da može, ali zarada i očuvanje moći za bijelu i bogatu elitu potiču iz nejednakosti, iskorištavanja, nasilja. Oni prihvataju, ohrabruju i finansiraju pogranično nasilje, EU čak to daje za uvjet ako neko želi ući u Uniju.“

Uprkos svemu, optužbama, progonu, Girke ističe kako će i dalje, kao i njegovi saradnici, nastaviti s djelovanjem na Sredozemnom moru.

“Da, mnogi od nas su se vratili moru ili su djelovali drugačije na kopnu. Neće nas prestrašiti suđenje, nećemo odustati i prestati raditi ono u što vjerujemo da je ispravno. Nastavit ćemo borbu, bilo u sudnici ili bilo gdje drugo.“

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO