Na internetu u svakom trenutku vreba 700.000 pedofila
Povećanje velike povezanosti i rast neizbježnih društvenih mreža doveo je do izražaja opasnost od pedofila, koji vrebaju naivnu djecu širom svijeta.
Zahvaljujući razvoju tehnologije i interneta, svijet je postao mnogo manji nego samo prije 20 ili 30 godina. Uz pomoć računara ili sveprisutnih mobilnih telefona, osoba iz Australije može trenutno komunicirati s nekim iz Sarajeva, Zagreba, Beograda… ili bilo kojeg drugog grada i mjesta u zemljama regije.
Povećanje velike povezanosti i rast danas neizbježnih društvenih mreža doveo je do izražaja opasnost od pedofila, koji vrebaju naivnu djecu širom svijeta, a predstavnici reda i zakona upozoravaju da je to jedan od najizraženijih i najopasnijih problema, za čije rješavanje su angažirane brojne snage širom planete.
Koliko je problem online predatora ozbiljan i raširen govori i podatak da u svakom trenutku na internetu vreba 700.000 pedofila, kaže Saša Živanović, potpredsjednik beogradskog Instituta za bezbednosni menadžment i bivši načelnik Odjeljenja za visokotehnološki kriminal Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije.
Četiri kategorije pedofila na internetu
“Dakle, ne govorimo o ukupnom broju predatora, već govorimo o broju koji u svakoj sekundi, 24 časa dnevno, vreba decu i maloletnike putem interneta, društvenih mreža i drugih popularnih online servisa”, ističe on.
Iako veliki broj roditelja smatra da su pedofili, posebno online predatori, nešto što se događa “tamo, daleko”, bolna stvarnost je da i u Srbiji, ali i ostalim zemljama regije, postoje brojni manje ili više tehnički potkovani ljudi koji traže djecu koju bi mogli i koju iskorištavaju, dodaje.
“Živimo u vremenu velike mobilnosti, gde roditelji trče za poslom, mnogo se radi i često se dešava da roditelji kada dođu kući deci daju laptop, računar ili mobilni telefon i pošalju ih u sobu, kako bi se zabavili i roditelje ostavili da se odmore nakon napornog dana. A nisu ni svesni da su decu isto tako mogli ostaviti same sa eksplozivnom napravom, toliko pretnji ima na internetu”, dodaje Živanović.
Bivši načelnik Odjeljenja za visokotehnološki kriminal MUP-a Srbije ističe da postoji četiri kategorije pedofila na internetu: prvi su takozvani kolekcionari, koji pristupaju pedofilskim stranicama i koji preuzimaju sadržaj na svoje uređaje; druga kategorija su “kolekcionari distributeri”, koji, putem raznih skrivenih foruma, razmjenjuju tehnička saznanja i savjete kako da ih policija ne otkrije u njihovim namjerama; zatim su tu “proizvođači”, odnosno oni koji proizvode i prodaju pedofilski materijal; te na kraju kategorija koja policijskim snagama zadaje najveći problem, a to su “internet predatori voajeri”, koji samo pristupaju stranicama s pedofilskim sadržajima, bez preuzimanja materijala, čime se usložnjava njihovo otkrivanje i hapšenje.
“Funkcionisanje interneta ovim predatorima omogućilo je lako prilaženje žrtvama. Danas imamo probleme s kojim se nisu suočavale prethodne generacije.”
Ističe da, uprkos mišljenju većine, meta pedofila nisu samo djevojčice, već i u velikom broju se radi i o dječacima.
“Niko nije siguran…”
Vrlo lako pronalaze potencijalnu žrtvu
Istraživanje provedeno u Srbiji je pokazalo koliko je teško napraviti profil online predatora, ističe Živanović, gdje je otkriveno da su pedofili znali biti i dvadesetogodišnji studenti i stariji ljudi, i ratari, ali i sveštenici. Tolika raznolikost u pozadini online predatora samim tim posao policijskih snaga čini još težim.
Današnje generacije su praktički odrasle uz nove tehnologije i društvene mreže, gdje je sav život prebačen u online sferu, a bitno je dobiti što veći broj lajkova i pohvala, dodaje on, što posao predatorima čini lakšim.
“Pedofili mogu vrlo lako pronaći potencijalnu žrtvu, saznati sve o njoj kroz objave na Facebooku ili Instagramu, koji današnja deca više koriste, pratiti ih na TikToku i slično te o njima saznati sve. Zatim stupaju u kontakt, počinje socijalni inženjering, gde stiču poverenje dece, staju na njihovu stranu, govore protiv njihovih roditelja, nastavnika, prijatelja koji su im se zamerili… Sve što mogu da steknu njihovo poverenje. Polako dobivaju informacije gde žive, na kojoj adresi, s kim… Kako se stiče poverenje, slede zahtevi za fotografijama, videima, koje onda često koriste za tradicionalne ucene, kako bi decu naterali na mnogo više. Nekada su to potpuno ‘gole’ fotografije, nekada su upoznavanja i onda fizička zlostavljanja. Brojne su metode koje predatori koriste da bi ostvarili svoj cilj”, kaže potpredsjednik beogradskog Instituta za bezbednosni menadžment.
Roditelji djeci prave naloge na mrežama
I koliko god se činilo da su djeca kriva za ovakav razvoj događaja, Živanović ističe da ključ borbe protiv online predatora leži u roditeljima.
“Nažalost, veliki broj roditelja nije ni svesno koliko pretnji na internetu ima za njihovu decu. Misle, ako su u sobi pored na kompjuteru, da su deca sigurna. A to je daleko od istine.”
Čak mnogi roditelji svojoj djeci prave naloge na društvenim mrežama, lažući o njihovom uzrastu, kako bi imali više vremena za sebe, a ustvari dovodeći djecu u opasnost i izlažući ih neprilagođenim sadržajima.
“Ako društvena mreža misli da se radi o korisniku starijem od 13 godina, plasirat će im scene nasilja, seksa, predlagat će im razne potencijalne prijatelje. S razlogom postoje ograničenja od 13 godina.”
Ujedno, ako već odluče da prave nalog za djecu na društvenim mrežama, preporučuje se da to bude korištenjem porodične adrese, kako bi roditelji imali koliko toliko kontrole nad online životom svog djeteta.
Pored toga, postoji i problem “sharentinga”, gdje roditelji doslovno dijele sve informacije i fotografije svoje djece, počevši od fotografija ultrazvuka nerođenih beba u utrobi, do fotografija djece na plaži bez ikakve odjeće, do svega ostalog, upozorava Živanović.
‘Kako da moje dijete bude bezbjedno’
“Time doslovno plasiraju decu potencijalnim predatorima, a niko sa sigurnošću ne zna koga imamo u prijateljima i ko će te fotografije videti.”
Pogotovo kad se uzme u obzir da ono što je jednom objavljeno na internetu, zauvijek ostaje na internetu. Ako roditelji žele objaviti fotografije djece na internetu, savjet je da dijete bude s kapom, da se ne vidi jasno profil njegovog lica, da dijete nosi naočale…
“Ako roditelji imaju bilo kakve nedoumice u vezi sa ovom temom, neka jednostavno u pretraživaču ukucaju ‘kako da moje dete bude bezbedno na internetu’ i tu će naći pregršt saveta.”
Dodatno, same fotografije često sadrže brojne podatke, poput geolokacije koja omogućava da se utvrdi tačna lokacija gdje je fotografija napravljena, ili ako se pretragom po fotografiji mogu naći te lokacije na internetu.
“Nekada se vidi adresa kuće, tablica automobila… svi ti podaci pedofilima mogu omogućiti da uz malo truda otkriju stvarnu lokaciju deteta.”
Stoga je nužno da se roditelji dobro informiraju o svim prijetnjama, ali i načinima kako se tim prijetnjama suprotstave.
“Danas postoji toliko mnogo stranica koji roditeljima besplatno nude informacije kako decu zaštiti, koja pravila uvesti, šta učiniti ako se posumnja da neko zlonameran kontaktira njihovu decu. Obrazovanje roditelja je ključno, a to mogu učiniti i sami.”
‘Preuzimanje zakona u svoje ruke’
Kako kaže, u Srbiji se dosta radi na informiranju roditelja i zaštiti djece, pa je formiran Nacionalni kontakt centar za sigurnost dece na internetu, gdje se mogu prijaviti svi potencijalni problemi i dobiti adekvatne informacije i pomoć. Pored toga, redovno se na televizijskim kanalima s nacionalnom frekvencijom emitiraju reklame koji podižu svijest o ovoj problematici, s ciljem da roditelje potaknu da se više informiraju i steknu svijest o opasnosti s kojom su djeca suočena, dodaje.
“Što je nešto što bi sve zemlje trebale da rade.”
S druge strane, dešavalo se da roditelji “preuzmu zakon u svoje ruke”, pa uz pomoć hakera otkriju lokaciju osoba koje su bile u kontaktu s njihovom djecom, nakon čega ih često pretuku, ali time praktički zaštite pedofile, jer te dokaze onda policija ne može iskoristiti za sudski postupak. Ili, kaže, znalo se desiti da roditelj razbije telefon ili laptop i time fizički uništi potencijalne dokaze protiv online predatora.
Živanović napominje da djecu niko ne poznaje bolje od njihovih roditelja i roditelji će prvi primijetiti ako se nešto dešava. Stoga je nužna otvorena komunikacija između djece i roditelja, gdje se djeci treba jasno skrenuti pažnja na sve što vreba na internetu, ali isto tako ne smije biti ni osude ako dijete prizna da je razgovaralo s nepoznatim ljudima.
“Dete se neće poveriti ako se ponovno nađe u sličnoj situaciji, ako bude izloženo osudi i napadima. Poverenje i razgovor su ključni.”
Značaj edukacije roditelja
Potpredsjednik beogradskog Instituta za bezbednosni menadžment zato ističe da je najveća odgovornost za sigurnost djece na internetu upravo na roditeljima, a potom na školi i državi.
“Policija, na žalost, deluje tek nakon što se nešto dogodi. A to nekada bude prekasno.”
“Pedofili ne koriste samo Facebook. Oni koriste i Instagram, TikTok, SMS poruke, Viber i WhatsApp, često koriste i online videoigre kako bi stupili u kontakt s decom. Decu ne možemo zaštiti tako što ćemo im uskratiti internet kući, oduzeti im laptop, jer danas i najmanja deca imaju mobilni telefon, otići će u školu, kod drugara, i tamo nema nikakvih ograničenja šta mogu i s kim mogu da rade preko interneta, a što može da se razvije u direktni kontakt. Stoga je od najveće važnosti edukacija roditelja i zatim edukacija dece kroz otvorenu komunikaciju.”