Nogometašice muslimanke protiv zabrane hidžaba u Francuskoj

Žene iz pariških predgrađa koja su dala Paula Pogbu, Kyliana Mbappea i N'Golo Kantea kažu da su pravila Francuske nogometne federacije diskriminirajuća.

Karthoum Dembele kaže da žene ne bi trebale biti žrtve diskriminacije u sportu samo zato što nose hidžab (Al Jazeera)

Piše: Alexander Durie

Od šeste godine Karthoum Dembele igra nogomet sa starijim bratom i njegovim prijateljima između imanja u pariškim predgrađima.

Ogromni nogometni talenti su došli iz ovih naselja u novije vrijeme, uključujući Paula Pogbu, Kyliana Mbappea i N'Golo Kantea.

Ovdje gdje je ulični nogomet na tronu Dembele se zaljubila u ovu igru.

Ali sada, kada ima 19 godina, njen se optimizam smanjio.

Ne zbog nemanja talenta ili povreda, već zbog francuske politike.

Budući da je muslimanka koja nosi hidžab, nije joj dozvoljeno da igra na većini sportskih takmičenja u Francuskoj, uključujući nogomet.

Ultradesničarska politika pred izbore

Francuska  nogometna federacija (FFF) zadržala je zabranu nošenja “uočljivih vjerskih simbola“, iako je Svjetska nogometna Asocijacija (FIFA) ukinula svoj zabranu za hidžab 2014. godine.

Debate oko tog šta muslimanke mogu ili ne mogu nositi ponovo su isplivale na površinu u Francuskoj, s kontroverznim “anti-separatističkim“ prijedlogom zakona, koji je postao zakon u Francuskoj 24. augusta.

Francuski zastupnici su pokušali iskoristiti ovaj prijedlog zakona da formalno zabrane nošenje marame na svim sportskim takmičenjima, iako su to zakonodavci proglasili neustavnim 9. juna.

Ovaj prijedlog zakona, koji je prošle godine predložila vlada predsjednika Emmanuela Macrona, ima za cilj da se bori protiv “islamističkog ekstremizma“ i da jača “laicite“ (sekularizam), ali je naišao na oštre kritike, jer naginje ka ultradesničarskoj politici pred nacionalne izbore 2022. godine i stigmatizira islam i oko šest miliona muslimana, koliko se procjenjuje da ih ima u Francuskoj, što je najviše u Evropi.

Pariz preuzima ulogu domaćina Olimpijskih igara od Tokija 2020. za Ljetne igre 2024. godine i Francuska ostaje jedina država u Evropi koja zabranjuje pokrivenim ženama da učestvuju na većini domaćih sportskih takmičenja.

‘Vrijeme je da se Nogometni savez probudi’

Ovaj zakon, međutim, navodi da na međunarodnim takmičenjima, kao što je Olimpijada, strane igračice s hidžabom mogu igrati u Francuskoj, pa se gomilaju pitanja o tome zašto Francuska specifično cilja na svoje pokrivene tamičarke.

Raste pritisak na FFF da promijeni svoja pravila, među pozivima za veću zastupljenost na terenu.

Ovaj pokret simbolizira kolektiv nazvan Les Hijabeuses, koji predvodi Dembele i druge mlade nogometašice iz okolice Pariza koje nose hidžab.

Prošle godine je grupa istraživača i organizatora iz zajednice iz organizacije Građanski savez, koja vodi kampanje protiv društvene nepravde u Francuskoj, finansirala ovaj kolektiv.

Više od godinu kasnije kolektiv Les Hijabeuses ima oko 150 članica i blizu 5.000 pratitelja na Instagramu.

Organizirale su protest ispred sjedišta FFF-a 23. jula i pisale su nekoliko pisama predsjedniku FFF-a Noelu Le Graetu, zahtijevajući da se prestane s isključivanjem muslimanki, ali još nisu dobile odgovor.

“Sve se mi borimo za inkluzivniji nogomet, koji bi uključio sve žene“, kazala je Dembele za Al Jazeeru.

“Pokušavamo navesti ljude da shvate kako smo mi sportistkinje. Ne bismo trebale biti isključene sa terena zato što nosimo hidžab.“

“Vrijeme je da se FFF probudi… da više gledaju u naša lica nego u naš talenat.“

‘Ili skini maramu i igraj, ili ostani na klupi’

Jedna od osnivačica Haifa Tlili kazala je za Al Jazeeru da “stav FFF-a slijedi rašireni trend u Francuskoj, koja je od 1990-ih vidjela porast islamofobnog diskursa.“

“Problem je što ih posmatraju kao objekte“, kazala je Tlili, referirajući se na to kako vjeruje da pravilo FFF-a utječe na muslimanke nogometašice.

“Žene više ne žele da ih se gleda kao pokrivene, već kao nogometašice.“

Neki su kritizirali ova pravila kao namjerno neodređena – što je način da se nastavi s isključivanjem muslimanskih sportistkinja.

Pitajte bilo koju igračicu iz Les Hijabeuses i ispričat će vam brojne priče o tome kako su bile mete napada na terenu.

Foune Diawara, jedna od najtalentiranijih u kolektivu, imala je 15 godina kada joj je sudija rekao: “Ili skini maramu i igraj, ili ostani na klupi.“

“Najgore u svemu tome je što je ni trener nije podržao. Bila je sama“, kazala je Dembele.

“Tužno je što smo prisiljene birati svaki put između hidžaba i onog što volimo, između dostojanstva i tog što se samo želimo baviti ovim sportom.“

Pravilnik FFF-a kaže da je “nošenje bilo kakvog znaka ili odjeće koja otvoreno izražava političku, filozofsku, vjersku ili pripadnost sindikatu“ zabranjeno u zvaničnim igrama.

‘Znam zašto nosiš ovu kacigu’

Ali, na drugoj stranici se spominje da je “nošenje asesoara (kao što su neke marame koje se nose oko vrata ili na glavi, šeširi…) koji ne uključuju propovijedanje i koji su u skladu sa zdravstvenim i sigurnosnim regulativima moguće“.

Ovo pravilo je značilo da su pokrivene nogometašice morale iznaći suptilne načine da igraju svoj omiljeni sport.

Bouchra Chaib, 27-godišnja babica i zamjenica predsjednice kolektiva, kaže kako je uspjela dobiti ljekarsku potvrdu da iz zdravstvenih razloga mora nositi kacigu za ragbi tokom nogometnih utakmica.

Ali, jednog dana je došla na teren s kacigom, a sudija ju je zaustavio i rekao da ne može igrati.

Trener je stao u njenu odbranu, a Chaib je bila isuviše šokirana da bi odgovorila.

“Između nas rečeno, znam zašto nosiš ovu kacigu“, rekao joj je sudija.

Chaib je kazala kako je ideja o “uočljivim“ vjerskim znacima “neodređena“ i za igrače, i za zvaničnike te da se lako može upotrijebiti protiv muslimanskih sportistkinja.

Prema riječima Rim-Sarah Alouane, akademkinje koja istražuje vjersku slobodu i građanske slobode u Francuskoj, pravilnik FFF-a je “namjerno neodređen“.

Na sličan način je prijedlog “antiseparatističkog“ zakona ispunjen “nejasnim terminima kako bi se opravdala restrikcija slobode“, kazala je ona.

‘Vi niste dio naše populacije’

Vlasti “uvijek vide muslimane i islam kroz prizmu sigurnosti“, rekla je ona, a hidžab je predstavljen kao simbolični neprijatelj.

“Mi u Francuskoj još smatramo diverzitet prijetnjom, iako baš nogomet pokazuje da nas diverzitet čini jačim.“

Iako se zabrana hidžaba može doimati kao isključivo islamofobna pojava, stručnjaci kažu da je ona presjek roda, rase i klasnih pitanja.

“Prvi separatizam se desio kada je država odlučila izgraditi ona velika imanja, kako bi rekla [prvom valu imigranata]: ‘Vi niste dio naše populacije'“, kazala je Alouane.

Studija koju je 2019. godine provelo Udruženje protiv islamofobije u Francuskoj naglasila je kako je islamofobija oblik rodno zasnovanog nasilja, navodeći da 70 posto antimuslimanskih žrtava zločina iz mržnje čine žene.

Te iste godine drugi izvještaj je otkrio da 44,6 posto francuske populacije smatra muslimane prijetnjom za nacionalni identitet.

Chaib kaže da je počela nositi hidžab sa 13 godina te da je nailazila na diskriminaciju u školi i na poslu od tada, ali se nadala da će nogomet biti drugačiji.

“Mislila sam da mi u sportu neće držati predavanja o sekularizmu, ali jesu, i to je bilo veliko razočarenje.“

‘Shvatite da imate svoje mjesto’

Stalno se “osjećala odbačeno“, zbog čega je gotovo odustala od nogometa.

“Imate negativne osjećaje koje se formiraju u vama. Nemate volju ni za šta. Kažete sebi: ‘Pa, neću se za ovo prijaviti, neću ovo raditi, neću ono raditi… jer ću biti isključena, ponovo ću biti ponižena’, pa se isključite, iz svega.“

Ali, kolektiv i veza među ženama dali su joj nadu.

“Shvatite da imate svoje mjesto“, kazala je ona, široko se osmjehujući.

“Kada igram sa ženama iz kolektiva [Les] Hijabeuses, to je kao da igram sa sestrama.“

Chaib je jedna od prvih igračica koje su izabrane za kolektiv Les Hijabeuses i sada, kada se ovaj kolektiv širi, ona želi inspirirati mlade muslimanke širom države.

Iako u Francuskoj živi velika muslimanska populacija, rijetkost je vidjeti žene koje nose hidžab u javnom životu i u sportu, zbog, kako smatraju neki posmatrači, često neprijateljskih nacionalnih razgovora u vezi muslimana.

“Voljela bih na televiziji vidjeti ženu s hidžabom kako igra nogomet“, kazala je Dembele.

“Frustrira me to što nismo predstavljene u nogometu.“

Prema riječima sportske aktivistkinje i novinarke Shireen Ahmed, “postoje generacije žena koje se nisu zamarale time da igraju nogomet naprosto zato što nisu mogle napredovati“.

‘Ne zagovaram hidžab, zagovaram izbor’

Ahmed, koja je stručnjakinja za pitanje islamofobije u sportovima, kaže da iako bi u idealnim uslovima sportisti trebali biti nešto više od svoje odjeće, postojanje većeg broja muslimanki koje nose hidžab u nogometu daje ogroman doprinos normalizaciji diverziteta u očima javnosti.

“Ja ne zagovaram hidžab, ja zagovaram izbor“, rekla je Ahmed za Al Jazeeru.

“Tražimo od žena da pokažu najveću sportsku spremnost, a ne dozvoljavamo im da odaberu uniforme.“

Okrivila je ne samo FFF, već i FIFA-u, što je izuzela Francusku iz svojih statuta.

“Samu nogometnu praksu i povelju, koju je napisala FIFA, prekršila je Francuska“, kazala je Ahmed.

“FIFA je, također, saučesnik, jer to tolerira.“

Glasnogovrnik FIFA-e je, u odgovoru na zahtjev za komentar, rekao za Al Jazeeru kako “FIFA i dalje prati situaciju u vezi primjene zakona igre unutar članica udruženja.“

FFF je poslao izjavu Al Jazeeri, rekavši da “ima misiju služenja javnosti; primjenjue zakone Republike.”

‘Ove mlade žene će donijeti promjenu’

“Podržava i brani vrijednosti sekularizma, zajedničkog života, neutralnosti i borbe protiv svih oblika diskriminacije i ne odobrava pokazivanje uočljivih političkih ili vjerskih simbola u kontekstu kolektivne i javne prakse fudbala i njegovih takmičenja.“

Roxana Maracineanu, francuska ministrica sporta, nije dala komentar, zbog “veoma zgusnutog rasporeda“.

“Da sam ja Le Graet [predsjednik FFF-a], plašila bih se ovih mladih žena, jer će one donijeti promjenu“, kazala je Ahmed.

A na terenu Dembele, spremna igrati s loptom, kaže: “Želim biti primjer [za djevojke], da im pokažem da je moguće, pa će i one sebi reći: ‘Mogu ja to, mogu daleko stići.'“

Izvor: Al Jazeera