Vučićev ‘Otvoreni Balkan’: Ekonomska dobit ili srbijanska hegemonija?

Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija potpisale su sporazume čiji je cilj olakšati trgovinu u regiji, stvoriti jedinstveno tržište rada i međusobnu pomoć u vanrednim situacijama, a regionalna inicijativa, ranije nazvana “mini Shengen”, službeno je preimenovana u Otvoreni Balkan.

Vučić je, u povodu projekta regionalne saradnje koji obuhvata Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Albaniju, istaknuo kako je to prvi put da se na Balkanu pokrene nešto što je dobro za cijelu regiju (EPA)
Vučić je, u povodu projekta regionalne saradnje koji obuhvata Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Albaniju, istaknuo kako je to prvi put da se na Balkanu pokrene nešto što je dobro za cijelu regiju (EPA)

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ocijenio je da, u okolnostima kad Evropska unija nema jasnu strategiju prema Zapadnom Balkanu, regionalna inicijativa Otvoreni Balkan predstavlja veliku priliku, nadu i obvezu za tri države da same kreiraju bolju i drugačiju budućnost.

U autorskom tekstu za beogradski list Politika Vučić je, u povodu projekta regionalne saradnje koji obuhvata Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Albaniju, istaknuo kako je to prvi put da se na Balkanu pokrene nešto što je dobro za cijelu regiju, ocijenivši da su sporazumi potpisani u Skoplju “historijski” te da će “historijski biti i njihovi rezultati”.

Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija potpisale su sporazume čiji je cilj olakšati trgovinu u regiji, stvoriti jedinstveno tržište rada i međusobnu pomoć u vanrednim situacijama, a regionalna inicijativa, ranije nazvana “mini Schengen”, službeno je preimenovana u Otvoreni Balkan (Open Balkan).

Srbijanski predsjednik je zajedno s makedonskim i albanskim premijerima Zoranom Zaevom i Edijem Ramom potpisao tri dokumenta – o razumijevanju i saradnji na olakšanju uvoza, izvoza i kretanja robe na Zapadnom Balkanu, Memorandum o razumijevanju i saradnji u vezi sa slobodnim pristupom tržištu rada, te Sporazum o saradnji u zaštiti od katastrofa na Zapadnom Balkanu.

Kurti protiv inicijative

Vučić je, ukazujući na cilj i namjere inicijative Otvoreni Balkan, naveo kako su i osnivači EU-a “znali da mogu prevladati tešku historiju samo ako se počnu povezivati preko ekonomije”, te da su u tome doživljavali protivljenja na sve strane, ali su uspjeli.

“Srbi, Albanci i Makedonci nisu ništa manje pametni i vrijedni od Francuza, Nijemaca, Talijana i drugih koji su kroz Zajednicu za ugljen i čelik krenuli u gradnju EU-a”, istaknuo je Vučić.

Najglasniji kritičar Vučićeve inicijative bio je premijer Kosova Albin Kurti koji u ideji ekonomskog povezivanja zemalja regiona vidi “zamku” za ostvarivanje određenih političko – ekonomskih ciljeva. Kurti je, bez mnogo okolišanja, precizno imenovao o čijem se mogućem utjecaju radi:

“Otvoreni Balkan“ više liči na Balkan otvoren za utjecaje sa istoka, posebno iz Ruske Federacije i Kine, kao i otvoren za autokratiju, korupciju, ratne zločince, suprotno evropskim vrijednostima demokratije i vladavine prava“, rekao je Kurti.

Zajedničko tržište nije moguće sve dok Srbija ne prihvati da se suoči sa prošlošću, dodao je Kurti, neizravno ukazujući na ulogu Srbije u ratovima devedesetih.

Strah od hegemonije

Kako će se inicijativa razvijati tek treba da se vidi, ali nije mali broj bh. političara koji je već ranije odbacio svaku mogućnost da Bosna I Hercegovina bude dio projekta. U BiH postoji bojazan da bi se cijeli proces koristio kako bi se nametnula “srbijanska hegemonija” uz stav da bi sve zemlje trebale aktivnije raditi na svojim euroatlantskim integracijama.

Politički analitičar Adnan Huskić, s druge strane, kao glavni problem u prihvatanju same ideje, posebno u Bosni I Hercegovini, vidi percepciju inicijative u kojoj se cijeli proces posmatra kao ideja srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.

„Mislim da je najveći problem u smislu percepcije ljudi u regiji vezano za ideju o Otvorenom Balkanu, upravo to što ona potiče od Vučića, i što se on njoj govori kao Vučićevoj ideji. Ja je, s druge strane, posmatram kroz sveukupne benefite koje bi BiH ekonomija mogla imati ukoliko bi se priključila takvoj inicijativi. Zaista ne vidim kako je reciprocitet u smislu prihvatanja carinskih dokumenata, brži i slobodnije kretanje roba, usluga, novca i ljudi preko granica Balkana štetan za Bosnu i Hercegovinu“, kaže Huskić.

Huskić se pita ne bi li ulazak u jednu ovakvu regionalnu inicijativu bio dobar korak u pripremi bosanskohercegovačke ekonomije za ulazak na tržište Evropske unije i upravo u odgovoru na to pitanje prepoznaje koliko su bh. političke elite zapravo iskreno opredijeljene za jedan takav potez.

„Naravno, postoje segmenti bosanskohercegovačke ekonomije koji se i previše oslanjaju na nepostojanje zdrave konkurencije i koje smo do sada svi mi građani Bosne i Hercegovine subvencionirali na razne načine, a koji su neodrživu u ekonomskom smislu. Na kraju krajeva, ne predstavlja li naša težnja za ulaskom u Europsku Uniju ulazak i na vrlo konkretno unutrašnje tržište EU? Ne bi li za BiH ovakve regionalne inicijative trebale biti vrlo bitan korak u prilagođavanju otvorenoj tržišnoj utakmici? Ili je možda i ta cjelokupna priča oko Europske unije ustvari samo jedna velika šarena laža kojem se maše pred nosom ljudi u Bosni i Hercegovini, a koja se ne uzima ozbiljno od strane političkih elita u BiH“, dodaje Huskić.

Dodatni politički korak

Ulazak u inicijativu, barem na način kako se govori u posljednje vrijeme, podrazumijevao bi još jedan politički korak dodaje Huskić:

„Ja ne znam kakve će točno obrise imati Otvoreni Balkan, ali znam da bi integracija u onom smislu o kojem se govori zadnjih dana podrazumijevala i supranacionalizaciju određenih ovlasti, točnije uspostavu nadnacionalnih institucija, te sasvim sigurno i uspostavu suda, koji bi bio supranacionalni i ko je bio vrhovni autoritet po pitanju rješavanja sporova koji će proizaći primjenom sporazuma unutar Otvoreni Balkan inicijative“.

Na pitanje postoji li strah da bi kroz inicijativu Srbija nametnula svoju hegemoniju ostatku regije, kako mnogi razumijevaju motive stvaranje takvog procesa, Huskić odgovara:

„Ne znam na koju vrstu hegemonije se točno misli. U aranžman se ulazi dobrovoljno, radi se o međudržavnom sporazumu, a svaka država će sama ocijeniti je li im to u interesu ili ne. Ono čega moramo biti svjesni je da je bolje bit za stolom kada se određuju pravila, nego se kasnije priključivati i njima prilagođavati  bez mogućnosti da se na njih utiče“.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO