Kreativnost kao čin otpora u iščekivanju novog konflikta

‘Naša rijeka… naše nebo’, prvi međunarodno kooproduciran film kojeg je napisala i režirala žena iz Iraka, bit će prikazan na Sarajevo Film Festivalu.

Radnja filma 'Naša rijeka... naše nebo' smještena je u Bagdad 2006. godine (Insert iz filma)

“Mislim i osjećam da ne postoji bolje mjesto za premijeru mog filma od Sarajeva, grada koji ima nevjerovatnu historiju i grada u kojem su me organizatori Sarajevo Film Festivala dočekali s takvom velikodušnošću, entuzijazmom i razumijevanjem”, kaže u razgovoru za Al Jazeeru Maysoon Pachachi, filmska rediteljica, producentica i aktivistica iračkog porijekla s adresom u Londonu.

Pachachi će publici Sarajevo Film Festivala predstaviti svoj film Naša rijeka… naše nebo na kojem je radila sa Iradom Al-Jubori, bagdadskom spisateljicom, novinarkom i aktivisticom za prava žena.

Riječ je o prvom međunarodno koproduciranom filmu kojeg je napisala i režirala žena iz Iraka. Film nas pričom vodi u centar Bagdada 2006. godine i omogućava nam da svijet pogledamo očima običnih ljudi koji pokušavaju živjeti normalan život usljed iščekivanja novog konflikta te svakog jutra obnavljaju krhku nadu.

“Riječ je o ansambl filmu isprepletenih priča. Radnja je smještena u Bagdad, u zimu 2006. godine. To je vrijeme ekstremno sektaškog nasilja i noćnog policijskog sata. Ljudi u tradicionalno mješovitom naselju Bagdada bore se za svakodnevni život i svakog jutra iznova obnavljaju krhku nadu. U fokusu filma je Sara, samohrana majka devetogodišnje Reeme i spisateljica koja koja zbog nasilja koje je okružuje više nije u stanju pisati”, pojašnjava Pachachi.

Sa snimanja filma ‘Naša rijeka.. naše nebo’ (Ustupljeno Al Jazeeri)

“Film je drama s elementima fikcije koji su rezultat naše mašte i našeg interesa za običan život usljed nasilja i razaranja, a u cilju otpora i održavanja normalnog života u situacijama kada niste sigurni da li ćete preživjeti. Film je zasnovan na stvarnim događajima i smatramo da je to ono što mu daje vitalnost, nepredvidljivost i autentičnost”, dodaje.

Ističe kako ljudi koji u tako teškim okolnostima odluče ostati u svoj zemlji, na različite načine prkose uništenju kojem svakodnevno svjedoče.

“Tema našeg filma je kako kreativnost može djelovati kao čin otpora. Osnivanje SFF-a tokom rata jedan je od takvih primjera. Ljudi se u takvim vremenima izoliraju humorom, muzikom, malim ljubaznim djelima i to im daje dovoljno optimizma da osnuju porodice i pokušaju živjeti normalno. Ljudi se u tako teškim okolnostima jednostavno međusobno solidarišu, uprkos podjelama koje nameću religija i politika”, kaže.

Zamjena uloga

Ne krijući sreću i uzbuđenje zbog večerašnje premijere, ispričala nam je da ju je direktor Sarajevo Film Festivala Mirsad Purivatra pozvao da prikaže svoj film u Sarajevu riječima: “Svaka sekunda vašeg filma podsjeća me na našu ratnu i poslijeratnu priču u Sarajevu i Bosni. Predivno ispričane priče koje bi cijeli svijet trebao vidjeti i učiti iz njih”.

“Oduševljena sam što će javnost konačno vidjeti film i jako se radujem diskusiji i Q&A-u nakon toga”, iskrena je.

Film Naša rijeka… naše nebo bit će prikazan u sklopu programa Suočavanje s prošlošću, koji se šestu godinu zaredom održava u sklopu Sarajevo Film Festivala, a čiji je cilj intenziviranje dijaloga, promocije mira kroz podizanje svijesti i nadilaženje brojnih otvorenih pitanja koja su proistekla iz ratova u bivšoj Jugoslaviji, a koja još uvijek opterećuju društva zemalja nastalih njenim raspadom.

Prvobitno je ovaj program bio namijenjen filmovima iz regije, no vremenom su organizatori otvorili vrata ljudima iz svih dijelova svijeta koji se bave istim univerzalnim temama.

“Možemo mnogo naučiti od ljudi koji su se bavili ili se bave prošlošću koja liči na našu sadašnjost”, kaže Pachachi.

(Insert iz filma ‘Naša rijeka… naše nebo)

Sreću zbog premijere na Sarajevo Film Festivalu ne krije ni koscenaristkinja Irada Al-Jubori, koja je 2018. godine boravila u Sarajevu, tokom učešća na radionici za iračke i sirijske medije i aktiviste.

“Slušala je Bosance kako govore o lekcijama koje su izvukli iz građanskog rata u BiH, periodu tranzicije i razdoblju izgradnje mira. Rekla je da je to prvi put ono što su ljudi govorili o rješavanju pitanja u vlastitoj historiji moglo da se odnosi i na ono kroz šta ljudi u Iraku prolaze. Osjećala je da je mnogo naučila, a kada se vratila u Irak organizirala je sličnu radionicu i pozvala kolege iz BiH da posjete Irak, što su oni i uradili”, kaže Pachahaci i dodaje:

“Bila je oduševljena kad sam joj rekla da ćemo imati premijeru u Sarajevu. Napisala mi je: ‘Kada mi je moja draga prijateljica Maysoon rekla da će naš film Naša rijeka… Naše nebo (na arapskom Kulshi Makoo), kojeg smo zajedno napisale, a kojeg je ona režirala, biti predstavljen na Sarajevo Film Festivalu bila sam presretna. Osjećala sam da bi prikazivanje filma u Sarajevu moglo biti poput zamjene uloga. Naš film će Bosancima govoriti o njima, baš kao što su moji prijatelji u Sarajevu 2018. govorili o nama, Iračanima.”

Fokus na ljudima čiji se glas ne čuje

Maysoon Pachachi (Ustupljeno Al Jazeeri)

Mayson Pachachi je rediteljica i aktivistica iračkog porijekla s adresom u Londonu. Školovala se u Iraku, Londonu i Velikoj Britaniji, a od 1994. djeluje kao nezavisna rediteljica dokumentarnih filmova, uveliko snimajući filmove na Bliskom istoku i o ljudima koji žive na tom području. Jedna je od osnivačica beslatnog filmskog obrazovnog centra u Bagdadu, čiji su studenti producirali 17 kratkih dokumentarnih filmova koji su prikazivani u Iraku i na festivalima u inozemstvu.

“Mislim da dokumentarci mogu napraviti promjene nabolje za sve nas, jer što više znamo o drugima, lakše nam je da se međusobno poštujemo, izvlačimo najbolje u svakome i radimo zajedno u interesu svih nas”, mišljenja je Pachachi.

“Kada sam počela snimati filmove, glasovi žena čuli se mnogo manje nego danas. Fokusirala sam se na njihove živote jer sam, na osnovu vlastitog iskustva, osjetila da znam šta radim, iako sam uvijek otkrivala nešto novo i mogla sam to prenijeti. Smatrala sam da je u svijetu, koji je često neravnopravan i nepravedan, veoma pogrešno to što je polovini čovječanstva uskraćena glas”, ističe.

Svojim predanim višedecenijskim radom i aktivizmom nastoji to promijeniti.

“Neko koga poznajem jednom je rekao: ‘Očaj je luksuz koji sebi ne možemo priuštiti’. Ja imam nadu u budućnost i smatram kako moramo raditi kako bismo tu našu nadu učinili aktivnom i produktivnom. Možda se iz toga može roditi optimizam”, zaključuje Pachachi.

Izvor: Al Jazeera