‘Tražeći Veneru’ – Potraga za vlastitim putem u tradicionalnoj provinciji Kosova

Odrastanje u zajednici s tri generacije i društvu koje počiva na čvrstoj tradiciji i duboko ukorijenjenom konzervatizmu i patrijarhatu poslužio je kao inspiracija kosovskoj rediteljici Noriki Sefi tokom rada na njenom prvom dugometražnom filmu.

Nakon svjetske premijere koja je početkom ove godine upriličena na Međunarodnom filmskom festivalu u Roterrdamu gdje je nagrađen specijalnim priznanjem žirija, film Tražeći Veneru osvojio je nagrade za najbolju rediteljicu i najbolju glumicu u Hong Kongu, nagradu za najbolju montažu u Berlinu te nagradu za najinovativniji film u Baselu.

Regionalna premijera upriličena je na Sarajevo Film Festivalu, gdje je debitantski film Norike Sefe prikazan u sklopu Takmičarskog programa – igrani film.

“Dugo putujem sa ovim filmom, a Sarajevo Film Festivalom zatvaramo jedan lijep period jer je odavde, na neki način, sve i počelo. Prije nekoliko godina bila sam ovdje na radionici i moj projekt je bio odabran za CineLink koprodukcijski market što je ovom filmu dalo ‘vjetar u leđa’. Zbog toga sam nakon premijere na SFF-u imala osjećaj da je krug zatvoren. Naravno da bih voljela osvojiti neku nagradu i na ovom festivalu, ali i ako se to ne dogodi, prezadovoljna sam i sretna jer je film prikazan ovdje”, kaže Sefa.

‘Nezrelo društvo’

Filmom Tražeći Veneru, ova mlada kosovska rediteljica s adresom u Pragu vjerodostojno oslikava stanje duha male konzervativne sredine na Balkanu stavljajući fokus na mlade djevojke koje odrastajući pokušavaju pronaći svoj put.

“Pokušala sam iz svog ličnog iskustva opisati svijet koji poznajem, jer mi je cilj bio prikazati život u domaćinstvu u kojem žive tri različite generacije žena. Željela sam prikazati kako izgleda taj sukob generacija i drugačijeg stila života, želja i emocija. To je bila prva ideja, ali nisam imala ideju ko će nositi glavnu ulogu. Na kraju sam odlučila da to bude najmlađa članica porodice, šesnaestogodišnjakinja, tinejdžerka, jer je to period života u kojem smo svi na neki način previše iskreni, kada djeluje ishitreno i kada se najviše vodimo osjećajima. Upravo takav je i scenarij – on ne upada u transformacije likova ili strogu formu drame, već je, poput tinejdžera, iskren, neracionalan i vođen emocijom”, kaže.

“Nakon što pogledaju film, ljudi često kažu kako je kraj poptuno neočekivan, a to zapravo i jeste poenta – film ne nagovještava šta će se dogoditi, ali na neki način vjerodostojno opisuje život”, dodaje.

Iako film ne prikazuje ratne strahote, kroz cijelu radnju primjećujemo posljedice rata – od djece koja odrastaju bez očeva koji su poginuli na ratištu, preko opustošenih predjela, do psihičkih posljedica koje je rat ostavio na ljude. Sve to, smatra Sefa, ima utjecaja na odnose i hijerarhiju u porodici, kao i način njenog funkcioniranja koji počiva na tradiciji.

“Cilj svakog postratnog društva je da sačuva mir i sigurnost, jer nakon rata mnogi, a naročito starije generacije, imaju osjećaj da im je vrijeme izmaklo. Kao da imaju rupu u svom životu koju više ne mogu popuniti. U takvom društvu postoji potreba za strogom hijerarhijom”, pojašnjava.

“Rat slabije utječe na mlade jer je pred njima budućnost, dok stariji imaju osjećaj da su im te godine oduzele mladost i da su zbog rata propustili možda neke važne dijelove života. Tako da se stvara jedno strogo tradicionalno društvo koje nije baš otvoreno za nove ideje i eksperimente. To nije nužno patrijarhat i zbog toga su u mom filmu muškarci strogi i rezervisani, ali na njihovim licima vidite slabost i izgubljenost. Oni znaju samo da reaguju, ali ne i da pokrenu neku incijativu. U biti je takvo društvo nezrelo, jer se ne zna suočiti sa problemima. Zbog toga je u takvom društvu onaj ko je stariji uvijek upravu i zna najbolje samo zbog toga što je stariji”, mišljenja je Sefa.

Uspon kosovske kinematografije

Posljednjih godina kinematografija Kosova ide uzlaznom putanjom, a o zanimljivosti priča koje autori i autorice s Kosova žele prenijeti svijetu najbolje svjedoče zapažen uspjeh njihovih ostvarenja i nagrade sa relevantnih filmskih festivala koje nerijetko donose u svoju zemlju. Zanimljivo je da su u fokusu uglavnom žene mlađe ili srednje generacije koje su svoje usavršavanje nastavile na svjetskim filmskim akademijama.

“Tako je, kinematografija Kosova nikada nije imala toliko uspjeha kao ove godine. Imamo veliki broj rediteljica, mislim da je to zbog toga što su žene na neki način snalažljivije i što se brže prilagođavaju situaciji. Jednostavno se znaju nositi s neuspjehom, ako im nešto ne uspije, one nađu drugi način. Upravo su se zbog toga žene odlično snašle u filmskoj industriji koja se svakodnevno mijenja”, kaže.

“Jednostavno, na Kosovu nije bila zastupljena kultura filma i zbog toga smo morali ići vani na studij. Ja sam otišla u Prag i jako sam ponosna što sam dio te filmske akademije”, iskrena je.

Dodaje kako je svoj prvi film završila prije nego je završila studij.

“Jednostavno sam u jednom trenutku osjetila da je to pravi trenutak da snimim ovaj film. Došla sam nazad na Kosovo, snimila film pa se vratila da završim studij u Pragu”, kaže.

Sefa nakon Sarajeva ponovo putuje na Kosovo zbog rada na novom igranom filmu.

“Trenutnom radim na scenariju, a ekipa će vjerovatno biti ista kao na ovom filmu”, otkrila je Sefa na kraju razgovora.