Po(r)uke iz Afganistana: Porazi diplomatije i tehnologije

Kako su talibani uspjeli poraziti najnoviju i najnapredniju vojnu tehniku Sjedinjenih Američkih Država i NATO-saveznika?

Analitičari i vojni stručnjaci ocenjuju angažman SAD u Afganistanu kao potpuni fijasko (Reuters)

Povratak talibana na vlast u Afganistanu označio je i kraj angažovanja vojnih trupa SAD-a, kao i međunarodnih koalicionih snaga. Očigledan diplomatski poraz Amerike, koja sa zemljama saveznicama nije uspela da omogući tranziciju Afganistana i tamošnjeg društva u moderno doba, postavlja i pitanje: Kako su talibani uspeli da poraze najnoviju i najnapredniju vojnu tehniku?

Većina današnjih istoričara smatra da je padu Sovjetskog saveza najviše doprineo decenijski rat u Afganistanu. Iako Sovjeti nisu imali puno razloga za angažovanje u ovoj zemlji, tadašnje komunističko rukovodstvo je tražilo međunarodno angažovanje, kao pre toga u Libiji i na Kubi. Hladni rat je bio uveliko u toku, a krajem sedamdestih je bilo očigledno da SAD i zemlje NATO saveza počinju da tehnološki napreduju daleko ispred SSSR-a i zemalja Varšavskog pakta.

Masovna ubistva zbo gloših procjena

Rat je zvanično završen 1989. godine, bez jasnog cilja i razloga zbog kog je vođen. Mihail Gorbachov, tadašnji sovjetski lider, predstavio je te zime mirovni plan, koji je delimično podržala i međunarodna zajednica. Ruski vojnici su konačno mogli kući, u ratu je poginulo oko pola miliona domaćih stanovnika, a još oko dva miliona je raseljeno. Oko 12.000 hiljada sovjetskih vojnika je poginulo, a još oko 35.000 je teže ili lakše ranjeno. Godinu dana kasnije raspao se i Sovjetski savez.

Bjo je sunčan dan tog 22. septembra 2019. godine. Nedelja u malom selu u provinciji Helmand, a grupa od stotinjak ljudi se sprema za svadbenu povorku, uz tradicionalne običaje. Veselje je prekinuto nešto kasnije tog dana, napadom dva drona američkog vazduhoplovstva, koji su leteli kao podrška vladinim snagama. Bilans – 40 mrtvih, pretežno žena i dece, te 28 povređenih.

Razlog napada je bila kuća u kojoj se svadba održavala – lokalni “doušnici” su prosledili pogrešne informacije da se kuća koristi za obuku talibanskih boraca. Kasnije tog dana su uhvaćena 22 talibanska borca, 14 njih je ubijeno, ali u selu udaljenom tridesetak kilometara.

Decenijski cilj je ‘vratiti momke kući’

Ovo nije jedini ovakav incident – zapravo, ovakve “greške” su u Afganistanu bile česte u protekle dve decenije. Sličan incident se desio i 2008. godine, kada je, u napadu američkog drona u provinciji Nangarhar, poginulo 47 civila. U pitanju je, takođe, bilo svadbeno veselje.

Analitičari i vojni stručnjaci ocenjuju angažman SAD-a u Afganistanu kao potpuni fijasko. Još je predsednik George W. Bush obećavao da će “vratiti momke kući'” (Bring our Boys home, izraz koji se koristi od angažovanja SAD-a u Evropi za vreme Drugog svetskog rata, a korišćen je i za vreme rata u Vijetnamu). “Vratićemo naše trupe kući u naredne dve godine”, rekao je Bush mlađi 2007. godine. Do tog povlačenja je prošlo još više od jedne decenije.

Sa druge strane, međunarodni eksperti su godinama upozoravali na krhku situaciju u celom regionu te da povlačenje trupa mora biti praćeno jačanjem domaćih vladinih snaga. To je “bacio u vodu” prethodni predsednik Donald Tramp, koji je pred izbore 2020. godine najavio povlačenje svih trupa do kraja godine, a u tome ga je sledio i njegov naslednik Joe Biden.

Upitna ‘uloga svjetskog policajca’

Amerikancima i prosečnom glasaču u SAD-u je odavno dosta avantura njihove zemlje širom sveta. Amerika je u Iraku još od početka 90-ih i Georgea Busha starijeg. Borba i rat protiv terorizma, nakon događaja 11. septembra 2001. godine, vratili su SAD, kao i zemlje saveznice, ponovo u Irak i Afganistan. Iako je potrošeno gotovo 250 milijardi dolara kroz razne vojne i civilne projekte, rezultati su izostali. Stručnjaci procenjuju da je na ‘War on terror’ za dve decenije potrošeno više od 2.300 milijardidolara.

Da li se to isplatilo, ili donelo političke “poene” za nekoliko administracija? Vojni stručnjaci i konzervativci u SAD još od vremena Hladnog rata smatraju da je angažovanje SAD-a i NATO saveznika jedini način da se očuva mir i stabilnost u kriznim regionima. Kina i Rusija, očekivano, ovakve angažmane (i avanture) ocenjuju kao pokušaj “uloge svetskog policajca”.

Odlučnost talibana i njihova upornost je bila jača od špijunskih satelita, dronova i elektronskog nadzora. Mali deo zemlje je pokriven internetom, a zbog izuzetno lošeg životnog standarda, smartfoni i laptopovi su prava retkost. Dobar deo zemlje je brdsko-planinskog tipa, uz vrlo malo vegetacije, a pojedini delovi zemlje liče na površinu Marsa. Talibani su naučili da koriste prirodne zaklone i pećine još u vreme rata sa Rusima, a ove metode gerilskog ratovanja su primenjivali i proteklih godina.

I talibani su koristili dronove

Sa druge strane, talibanske snage su u najmanje 11 slučajeva izvele napade korišćenjem malih dronova, koji su prepravljeni da nose eksploziv. U jednom takvom napadu je ubijeno četvoro vladinih vojnika. Početkom januara 2018. godine, u napadu američkog RQ-4 Global Hawk drona, ubijeno je 26 komandanata i visokih oficira oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL), među kojima i Qari Zia al Shuja, jedan od njenih lidera.

Iznad Afganistana su najmanje jednu deceniju korišćeni špijunski sateliti, koji su delimično odgovorni za netačne i pogrešne odluke za napade dronovima. Ovim satelitima upravlja američka vojska, ali i druge agencije, poput NSA i NRO. Jedan od njih je satelit sa oznakom USA 245 (NROL-65), koji je deo KH-11 “Crystal” porodice satelita. Ovakvi sateliti imaju kamere visoke rezolucije, kao i posebne sisteme za snimanje ispod površine zemlje (LIDAR) i ispod  površine mora (MISAR). SAD je za vreme trajanja Keyhole programa lansirao 12 ovakvih satelita, od kojih je trenutno aktivno manje od deset.

Goran Jovanović, kolumnista, kaže da se tehnologija na bojnom polju slabo pokazala i za vreme dešavanja na Balkanu.

“Za vreme NATO intervencije 1999. godine korišćeni su mali dronovi iznad Srbije i Kosova, to je bio jedan od prvih slučajeva da se ovakve letelice koriste u ratu. Bili su to uglavnom francuski dronovi ‘Sagem Kestrel’, a koristili su se za avio izviđanje i razna merenja. Desetak njih je oboreno ili uništeno, iako se to do današnjeg dana ne priznaje. Čak su ih i poljoprivrednici nalazili u poljima. Sa druge strane, ni američki dronovi nisu savršeni – setimo se samo da je Iran oborio američki dron pre nekoliko godina, pa su na nacionalnoj televiziji prikazivali kako se građani okupljaju i slave pored olupine letelice”, objašnjava Jovanović.

‘Mi samo želimo mir…’

Čini se da će, ipak, najveći teret podneti narod Afganistana. Mnogi mlađi ljudi i ne pamte vreme kada se nije ratovalo. “Mi samo želimo mir, mir, pa ko god bio na vlasti, i talibani, dosta nam je rata u zemlji”, kaže mlađi stanovnik Kabula.

Scene sa aerodroma u ovom gradu su obišle svet proteklih dana. Hiljade civila, žena i dece očekuju dolazak aviona – koji ne dolaze, i evakuaciju iz zemlje. Mnogi od njih su imali u porodicama muževe, očeve ili braću koji su radili kao prevodioci, vodiči ili u nekim američkim kompanijama ili agencijama. Sada, u strahu od odmazde i osvete talibana, ne biraju način za beg iz zemlje. Prema jugu, ka granici sa Pakistanom, krenulo je više hiljada automobila i autobusa, u nadi da će naći spas u susednoj zemlji.

Izvor: Al Jazeera