Da li je imunitet krda uopće moguć s obzirom na nove sojeve COVID-19?

Znatno lakše prenosiv delta soj znači da će se još veći broj ljudi morati potpuno vakcinisati kako bi se postigao neki vid imuniteta krda.

[Muaz Kory/Al Jazeera]

Imunitet krda je termin koji se olako spominje od početka pandemije korona virusa. Do njega dolazi kada veliki dio populacije postane zaštićen protiv ili imun na infekciju, znatno reducirajući širenje te infekcije čak i u nezaštićenoj grupi.

Može se postići na sljedeće načine:

Prebolovanom bolešću: kada se dovoljan broj ljudi zarazi i pririodno stvori antitijela na bolest koja štiti od zaraze u budućnosti

Vakcinama: kada je dovoljan broj ljudi u populaciji vakcinisan protiv neke bolesti, što im omogućava da izgrade zaštitna antitijela, bez potrebe da se zaraze, koja su efikasna u pružanju zaštite od ozbiljne infekcije u budućnosti.
Kada je u pitanju COVID-19, znamo da pokušaj da se postigne imunitet krda preko prirodne infekcije može imati razorne posljedice. Vidjeli smo kako virus može pokositi države, dovodeći do više od 4,3 miliona umrlih širom svijeta do danas. I ne samo to, može uzrokovati ozbiljno oboljenje u akutnoj fazi, i utjecati na živote i izvore primanja s efektima dugog COVID-a. Mi također ne znamo koliko su efikasna antitijela stečena kroz prebolovanu bolest ili koliko dugo traju, a mnogo je slučajeva ljudi koji su se zarazili korona virusom više od jednom.

Vakcine su, s druge strane, uspješno stavile pod kontrolu zarazne bolesti kao što su male boginje, dječija paraliza, difterija, veliki kašalj, rubeola i mnoge druge bez potrebe da se ljudi razbolijevaju. Iako nije neuobičajeno da vakcinisani protiv COVID-a iskuse blage, kratkoročne nus pojave nakon vakcinacije, velike su šanse da će nevakcinisani ljudi razviti ozbiljnu bolest ako se zaraze virusom.

Znamo da su vakcine bolja zaštite od prebolovane bolesti, i da antitijela duže traju i efikasnija su protiv ozbiljne bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) podržava postizanje imuniteta krda kroz vakcinaciju, a nedozvoljavanje da se bolest širi kroz bilo koji segment populacije, budući da bi to rezultiralo bespotrebnim slučajevima oboljelih i umrlih.

Osim tog, vrijedno je spomenuti da je put prema „imunitetu krda“ kroz vakcinaciju važan; ključno je da se najrizičnije grupe u populaciji prve vakcinišu jer ovi ljudi mogu mnogo izgubiti ukoliko se zaraze. U slučaju COVID-a, to znači da je potrebno vakcinisati prvo starije i osobe sa već postojećim hroničnim bolestima – što će im pružiti jedan nivo zaštite prije nego što se postigne imunitet krda.

Iako ima smisla pokušati postići imunitet krda kroz programe vakcinacije, postoje i izazovi. Prije svega, baš kao i sa prirodno stečenim antitijelima, nismo sigurni koliko će trajati zaštita atitijela nastalih vakcinacijom, i potrebno je izvršiti još istraživanja da bi se utvrdilo da li vakcine pomažu da se smanji širenje virusa. Osim tog, tu je i oklijevanje da se prime vakcine i širenje dezinformacija, što sprečava veliki broj ljudi da se vakcinišu.

Ali najveći izazov je neravnomjerna raspodjela vakcina širom svijeta. Dok najbogatije države osiguravaju efikasne vakcinacijske programe za svoje populacije, mnoge siromašnije nacije ostaju bez vakcina i otvorene za ogromne talase zaraze; što je savršeno tlo za pojavu novih sojeva koji mogu biti otporni na efekte originalnih vakcina.

Sama ideja o „imunitetu krda“ lažni je koncept kada je u pitanju COVID. Vidjeli smo kako vas antitjela stečena prirodnim putem preko prebolovane bolesti ne čine „imunim“ na virus i mnogi ljudi su prijavili da su se zarazili po drugi put. Isto važi i za vakcine; njihov cilj nije da učine vakcinisane „imunim“ na virus već da ih zaštite od ozbiljne bolesti ukoliko bi se zarazili.

Tačan postotak populacije koja treba biti vakcinisana protiv COVID-a da bi se postigao imunitet krda stvar je oko koje se naučnici razilaze. Uopćeno govoreći, što je zaraznija bolest, to je veći postotak ljudi koji trebaju biti vakcinisani da se postigne imunitet krda. Naprimjer, imunitet krda za ospice zahtijeva da blizu 95 posto populacije bude vakcinisano – to je zato što su ospice mnogo zarazne. Preostalih pet posto će biti zaštićeno činjenicom da se ospice neće širiti među onima koji nisu vakcinisani. Za dječiju paralizu, prag je blizu 80 posto, jer je manje zarazna.

Procenat populacije koji mora biti vakcinisan protiv COVID-a da bi se počeo stvarati imunitet krda nije poznat. Ovo je važno područje istraživanja i vjerovatno će varirati u zavisnosti od zajednice, vakcine, populacija koje su prioritet za vakcinaciju i drugih faktora. Ali korona virus koji uzrokuje COVID-19 nevjerovatno je zarazan, a glavni put prenosa je zrakom, preko čestica koje se u zraku mogu zadržati satima i koje možete udahnuti.

Naravno, delta soj koji je za 60 posto više prenosiv, promijenio je putanju ove pandemije, što znači da će čak i veće cifre nego što se prvobitno mislilo morati biti potpuno vakcinisane kako bi se postigao bilo kakav imunitet krda. Neki naučnici kažu da 88 posto ljudi mora biti vakcinisano protiv delta soja kako bi se postigao imunitet krda, nešto što možda neće biti moguće uzimajući u obzir izazove koji su ranije predstavljeni i činjenicu da su vakcine manje efikasne protiv delta soja nego protiv originalnog i alfa soja.

Sama ideja o „imunitetu krda“ lažni je koncept kada je u pitanju COVID. Vidjeli smo kako vas antitjela stečena prirodnim putem preko prebolovane bolesti ne čine „imunim“ na virus i mnogi ljudi su prijavili da su se zarazili po drugi put. Isto važi i za vakcine; njihov cilj nije da učine vakcinisane „imunim“ na virus već da ih zaštite od ozbiljne bolesti ukoliko bi se zarazili. Ovo je drugačije od prethodnih programa vakcinacije, kao što su za ospice i male boginje, gdje vakcine jesu davale imunitet na bolest.

Za COVID je zaštita prije nego imunitet realističniji koncept. Ključ je vaknicisati što je moguće više globalne populacije u što kraćem roku, uključujuću i mlađe dobne skupine kao što su tinejdžeri od 12 do 15 godina. Ima smisla da će vakcinisani uspjeti oduprijeti se virusu, zahvaljujući svojim antitijelima koja su potaknule vakcine, prije nego što dobije šansu da se podijeli i umnoži u njima do brojki koje omogućavaju da se širi na druge.

Može biti da, kao i kod virusa gripe, ne ciljamo na imunitet krda već prije na maksimalnu zaštitu populacije preko vakcina. Da budem iskren, pružiti ljudima zaštitu od ozbiljne bolesti i spriječiti prenaprezanje zdravstvenih sistema možda će morati biti dovoljni.

Izvještaj o napretku: WHO poziva države da odgode treću dozu vakcine

Države kao što su Velika Britanija, Njemačka i Izrael su jasno dale do znanja kako namjeravaju početi davati treću dozu vakcine protiv COVID-a ranjivim grupama kako bi pomogli da se ojačaju njihova zaštitna antitijela.

Izrael je već započeo program revakcinacije, a Velika Britanija će to napraviti u septembru pred zimski period. Međutim, prisutna je sve veća bojazan da će ova revakcinacija biti naušrtb siromašnijih nacija, koje jedva uspijevaju dobiti dovoljno vakcina kako bi bile u stanju vakcinisati znatan dio svoje populacije. Neki dijelovi Afrike, naprimjer, samo su uspjeli vakcinisati 2 posto svoje populacije.

[Jawahir Al-Naimi/Al Jazeera]

WHO je izrazio zabrinutost zbog revakcinacije i dao je izjavu u kojoj traži od bogatijih država da je pauziraju do kraja septembra najranije, kako bi omogućili da najmanje 10 posto populacije svake države bude vakcinisano. U izjavi su rekli: „Da bismo to ostvarili, potrebno je da svi sarađujemo, posebno šačica država i kompanija koje kontrolišu globalnu opskrbu vakcinama.“

Pozvali su „sve koji imaju utjecaj“ – olimpijske sportiste, investitore, poslovne lidere, vjerske vođe i svakog pojedinca u vlastitoj porodici i zajednici – da podrži poziv na moratorij na revakcinaciju“.

Ovaj je stav uslijedio nakon što je američki Centar za kontrolu bolesti (CDC) izjavio kako smatra da potpuno vakcinisani Amerikanci ne trebaju treću dozu, iako će nastaviti ispitivati dokaze u vezi ovog onako kako se budu pojavljivali. Evropa zdravstvena regulatorna agencija EMA, u međuvremenu je izjavila kako je prerano da bi se znalo jesu li potebne dodatne doze jer još nema dovoljno podataka iz vakcinacijskih kampanja i studija koje su u toku kako bismo razumjeli koliko će dugo trajati zaštita od vakcina.

Ova pandemija i utrka da se vakcinišu ljudi naglasila je ogromne zdravstvene nejednakosti koje su već postojale širom svijeta. Ali te države koje se utrkuju ka trećoj dozi nauštrb siromašnijih nacija ne smiju zaboraviti da bi mogli utirati put kao novim sojevima. Budući da veliki dijelovi svijeta ostaju nevakcinisani, time se kreiraju segmenti populacije koje virus može zaraziti. Kada virus zarazi veći broj ljudi, ima veću šansu da se podijeli i dalje širi. Što se više dijeli i replicira, to su veće šanse za mutaciju koja ga čini otpornim na imunu reakciju koju proizvode trenutne vakcine.

Ako se to dogodi i ako ovaj novi mutirani soj nađe način da se vrati u bogate države, poništit će sav njihov dobar posao koji su napravili s vakcinama. To znači krug potrebe za dodatnim dozama protiv novih sojeva.

Zaista ima više smisla dati prioritet nevakcinisanima, ali za to je potrebno da bogate vlade izraze suosjećanje za one koji žive u drugim državama, nešto što se često pokazalo teškim za one na vlasti da urade.

Dobre vijesti: Miješanjem vakcina protiv COVID-a izaziva se dobar odgovor imuniteta, otkrila je studija

Britansko istraživanje koje je proučavalo upotrebu različitih kombinacija odobrenih vakcina protiv COVID-a za prvu i drugu dozu imunizacije, otkrila je da miješanje različitih brendova pruža dobru zaštitu protiv virusa.

Studija Com-Cov oksfordske grupe pratila je 830 učesnika preko 50 godina starosti. Pratila je efikasnost dvije doze vakcine Pfizer-BioNTech, dvije doze vakcine Oxford-AstraZeneca, ili jedne od njih nakon koje je uslijedila druga; doze su date u razmaku od četiri sedmice.

Studija je provjeravala koje su kombinacije davale najbolji odgovor neutralitirajućih antitijela odmah, a koje su dale najbolji odgovor „T-ćelija“ – ovo je potrebno za dugoročnu zaštitu i omogućava imunom sistemu da ubije korona virus ukoliko bi vakcinisana osoba došla u kontakt s njim kasnije.

Ova studija je došla do sljedećih rezultata:

  • AstraZeneca nakon koje slijedi Pfizer prizvodila je veći stepen neutralizirajućih antitijela i odgovora T ćelija nego Pfizer nakon kojeg je uslijedila AstraZeneca
  • Najveći odgovor neutralizirajućih antitijela je primijećen nakon dvije doze Pfizera, a najveći odgovor T ćelija od AstraZenece nakon koje je uslijedio Pfizer
[Muaz Kory/Al Jazeera]

Ova studija pokazuje da miješanje doza vakcina protiv COVID-a pruža efikasnu kratkorkočnu i dugoročnu zaštitu. Neke države već koriste miješane doze. Španija i Njemačka nude Pfizerovu ili Moderninu mRNK vakcinu kao drugu dozu mlađim ljudima koji su već primili prvu dozu AstraZenece, zbog rijetke ali ozbiljne mogućnosti stvaranja krvnih ugrušaka, prije nego zbog efikasnosti.

To bi moglo značiti da ako siromašnije države nemaju dovoljno jednog tipa vakcine mugu koristiti drugi brend za drugu dozu. To bi moglo imati posledjice na dodatne doze vakcina u budućnosti ako se kombinacije budu koristile u većoj mjeri, što znači da oni koji su primili jedan brend vakcine u prvoj i drugoj dozi, mogu primiti drugi brend kao treću dozu.

U ljekarskoj ordinaciji: trebam li vakcinisati svog 16-godišnjaka?

Dok mnoge države idu ka vakcinaciji mlađih dobnih skupina, Velika Britanija ne žuri i tek je nedavno preporučila Pfizerovu mRNK vakcinu svim 16-godišnjacima i 17-godišnjacima. To je dovelo do navale pitanja zabrinutih roditelja koji su željeli razgovarati sa mnom o vakcinaciji svojih tinejdžera.

Ideja o vakcinaciji mlađih ljudi nije tako jasno određena kao vakcinacija odraslih protiv COVID-19; puno su manje šanse da će oni oboljeti od ozbiljnog oblika bolesti ili da će im trebati bolnički tretman, ali nisu potpuno imuni na ovo. Tu je i zabrinutost zbog veoma rijetke nus pojave miokarditisa ili perikarditisa (upale dijelova srca) povezanog sa mRNK vakcinom (Pfizer i Moderna), iako je ovo obično stanje koje se može liječiti. S druge strane, u Velikoj Britaniji je došlo do porasta broja mladih ljudi kojima je potrebna hospitalizacija usljed COVID-a, a vijesti iz SAD-a govore o desecima djece koja su hospitalizirana zbog virusa budući da delta soj izgleda teže pogađa mlađe dobne skupine od prethodnih sojeva. Osim tog, tu je i zabrinutost zbog dugog COVID-a za sve dobne skupine, uključujući i mlade.

Kada me jedna majka nazvala da me pita za mišljenje treba li se njen 16-godišnji sin vakcinisati, poslušao sam njene razloge za zabrinutost i odgovorio na njena pitanja. Važno je da zdravstveni stručnjaci i naučnici ne nameću svoje mišljenje ljudima; naš posao je da im pružimo činjenice i omogućimo im da donesu informisanu odluku. Prečesto sam slušao naučnike kako ismijavaju ljude koji imaju legitimna pitanja u vezi vakcina, ali mi moramo biti iskreni – toliko je mnogo dezinformacija, pa je lako da se ljudi zbune. U isto vrijeme, ne smijemo zanemariti moguće nus pojave vakcina i moramo biti jasni u vezi bilo kakvih rizika – to je jedini način da zadobijemo povjerenje opće populacije.

[Muaz Kory/Al Jazeera]

Rekao sam ovoj majci da razumijem njene razloge za zabrinutost i da iako postoje prijavljeni slučajevi zapaljenja srca koji se mogu povezati sa mRNK vakcinama, sveukupno, dobrobiti vakcine nadmašuju rizike za mlade i da, po mom mišljenju, njen sin treba zakazati termin za vakcinaciju.

Zahvalila mi se za savjet i rekla mi je da će razmisliti o svemu što sam joj rekao i da će razgovarati sa svojim sinom. U stvarnosti, kao 16-godišnjak, on je dovoljno odrastao da sam odluči i ne bi mu trebao majčin pristanak da se vakciniše, ali uvijek je dobro imati roditelje uz sebe kada su u pitanju odluke u vezi zdravstvenih procedura i tinejdžera. Ja se nadam da će ova porodica sada moći donijeti informisanu odluku zasnovanu na činjenicama prije nego na dezinformacijama koje su pročitali na internetu.

Pitanje čitatelja: Mijenjaju li mRNK vankcine moju DNK?

Važno je znati da iako su mRNK vakcine nove, naučnici ih istražuju već decenijama. Proučavali su ih i ranije za gripu, zika virus, bjesnilo i citomegalovirus (CMV).

One rade tako što nose sitni komadić genetičkog materijala, mRNK u ćelije i podučavaju ih da naprave bezopasne verzije „šiljastog proteina“ koji se nalazi na vanjskoj površini korona virusa. Tijelo prepoznaje ovu verziju šiljastog proteina kao stranu i pravi odgovor imuniteta protiv njega, onaj koji će prepoznati i uništiti stvarni korona virus ukoliko dođe u kontakt s njim u budućnosti.

Nakon što poruka od mRNK bude isporučena, ćelije unište ovaj komad genetičkog materijala, mRNK i riješe ga se.

mRNK nije isto što i DNK, ne može se vezati sa DNK niti mijenjati strukturu DNK. Isto tako je veoma krhka, i obično se raspada u roku od tri dana. Ni u jednom trenutku mRNK materijal iz vakcine ne ulazi u jedra ćelija, gdje je pohranjena DNK – pa je odgovor: Ne, mRNK vakcine ne mogu mijenjati niti utjecati na vašu DNK.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO