Zašto bh. građani neće vakcine: ‘Trideset godina manipulacija’
Antivakserski lobiji i nepovjerenje građana Bosne i Hercegovine su glavni razlozi slabog odziva na vakcinaciju protiv korona virusa u Sarajevu.
Prvog dana masovne vakcinacije u Kantonu Sarajevo, u Bosni i Hercegovini, utrošeno je 2.470 doza vakcine, iako je ukupni kapacitet bio 4.000.
Tako glasi izvještaj prvog dana masovne vakcinacije u Sarajevu, glavnom gradu jedne evropske države, koji je samo potvrdio ranije bojazni stručnjaka da će Bosna i Hercegovina teško moći dostići kolektivni imunitet kroz vakcinaciju.
Istina, Sarajlije, kao i mnogi drugi Bosanci i Hercegovci željni vakcina, od proljeća ove godine su u strahu od najezde korona virusa koristili širom otvorena vrata Srbije, a odnedavno i Hrvatske, no njihov broj je, prema svim procjenama, isuviše mali da bi se moglo govoriti o značajnijem obimu vakcinacije u Bosni i Hercegovini.
Vakcinisano 10 do 15 posto bh. građana
Put ka kolektivnom imunitetu, složni su bh. imunolozi, epidemiolozi i infektolozi, trebala je utabati masovna vakcinacija, no premda je agonija s nedostatkom vakcina, na koju su Bosanci i Hercegovci mjesecima žalili, okončana, a Bosna i Hercegovina dobila veće količine doza, ispostavlja se da ih nema ko primiti, uprkos toga što za imunizaciju više ne treba najava.
S obzirom na vakcinaciju u drugim državama, tačnih podataka o broju vakcinisanih u Bosni i Hercegovini za sada nema. Prema podacima sa web-stranice Our World in Data, Bosna i Hercegovina je među zemljama u kojima je najmanje vakcinisanih, tek 15 posto. No, podaci Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, objavljeni na Twitteru, govore da ih je još manje – 327.698, ili 9,58 posto.
A, dan ranije federalne vlasti objavile su da je potpuno vakcinisano 154.211 osoba, dok ministar zdravlja i socijalne zaštite bh. entiteta Republika Srpska tvrdi da je u tom entitetu dvije doze dobilo 167.279 osoba. Šta god da je od ovoga tačno, premalo je.
Zbog čega vakcinacija doživljava fijasko? Odgovor bi trebao biti u zbiru različitih faktora, a eksperti za prvi navode nepovjerenje ljudi u vakcine i njihovu podložnost sve jačim antivakserskim lobijima.
Da je to glavni krivac za sporu vakcinaciju, tvrdi Fahrudin Kulenović, nekadašnji koordinator vakcinacije i direktor Zavoda za javno zdravstvo u bivšoj Jugoslaviji.
‘BiH prošla bolje nego što je zaslužila’
“Nevjerovatan je kapacitet današnjeg ljudskog roda da tako lako prihvata gluposti“, kaže Kulenović.
“Daje se previše pažnje onima koji lupe šta god žele. Takve stvari ne zaslužuju da se objavljuju bilo gdje. Nažalost, dosta je i ljekara koji su se svrstali na tu stranu. No, ne treba biti ljekar, treba biti pismen pa znati da su vakcinacije historiji ljudskog roda učinile više nego sva druga medicina zajedno. Zahvaljujući njima zaboravili smo šta je veliki kašalj, šta su zaušnjaci, šta velike i male boginje i čitav niz drugih bolesti. Isto je i s koronom. Dokazano je da vakcine smanjuju rizik od oboljenja, a naravno, vakcine koja je 100 posto uspješna nema, niti je takve ikada i bilo“, rekao je Kulenović, koji, stoga, tvrdi da je Bosna i Hercegovina suočena s rizikom novog širenja korona virusa.
“Jasno, rizik je veliki kada je tako mali broj ljudi vakcinisan“, zaključuje Kulenović, koji, komentirajući opći odgovor vlasti Bosne i Hercegovine na pandemiju, dodaje da zemlja ipak dobro prolazi u svemu.
“Mislim da smo prošli bolje nego što smo zaslužili i pripremili se. Dosta sam gledao i pratio šta se događa, ali ne moram ići daleko da bih zaključio da su se naši susjedi, Srbija i Hrvatska, mnogo bolje organizovali u pandemiji, a mnogo lošije prošli u poređenju sa svojom organizacijom. Kod nas ona je katastrofalna, ali opet, bolje smo prošli od njih.“
Neće AstraZenecu, neće kinesku vakcinu…
Dovoljan je jedan pogled na društvene mreže ili komentare na tekstovima sa medija da se uvjerimo kako je nepovjerenje prema vakcinaciji u Bosni i Hercegovini općenito na visokom nivou, bez obzira na to šta tvrdili naučnici i medicinari. Uprkos mnogobrojnim svjedočanstvima onih koji su se jedva iščupali iz ralja smrti, članova porodica preminulih ili naučno utemeljenim činjenicama poput Kulenovićeve, o značaju vakcinacije za ljudski rod, onih koji će sve to osporiti navodima o teorijama zavjere, eksperimentisanju s ljudima, ugrađivanju čipova kroz vakcine… čini se da je više nego ikada.
Takvi ne samo da ne žele vakcinisati sebe, već preko društvenih mreža od vakcine pokušavaju odbiti i druge. Osim toga, uprkos tome što su mnogi stručnjaci konstatirali da se radi o izuzetno dobrom i učinkovitom proizvodu, s jako rijetkim nuspojavama, kao i kod većine ostalih dostupnih vakcina, u Bosni i Hercegovini je prisutno i izbjegavanje vakcine AstraZenece.
I poznati hrvatsko-njemački biohemičar Ivan Đikić konstatirao je za Al Jazeeru da se vakcina AstraZenece tretira nepravedno te da nema razloga za njeno odbacivanje. Istovremeno neki neće kinesku, a mnogi neće nikakvu vakcinu, i pored toga što svi pokazatelji navode na procjenu da Bosnu i Hercegovnu vjerovatno čeka novi val korona virusa.
Pojašnjavajući sve ove osobine našeg društva, sociolog Slavo Kukić kaže da sličan trend vlada u cijelom svijetu, no da je u Bosni i Hercegovini specifičan, jer, uz globalne aktivakserske faktore koji odbijaju ljude od vakcina, u toj zemlji postoje i lokalni.
Vlasti nije do zdravlja i života građana
“Prema vakcini protiv korona virusa postoji neka vrsta otpora, negdje manje, a negdje više izražena. Razlozi što je to tako su različiti. Što se tiče Bosne i Hercegovine, mislim da, uz sve te globalne faktore, poput jake antivakserske zajednice, sumnji da je sve to proizvod interesa krupnog kapitala i njegove potrebe za što većim profitom – u Bosni i Hercegovini postoji i nepovjerenje u jedan dominantan svjetski sistem vrijednosti. Nepovjerenje prema ljudima, političkim partijama, institucijama… a to nepovjerenje je, zapravo, proizvod onoga što je prosječan čovjek u Bosni i Hercegovini proživljavao u proteklih 30 godina. Radi se o tome da je on kroz to vrijeme, zapravo, stalno manipuliran. Dio svijesti o tome kako je on subjekt stalne manipulacije, nacionalnih ili kapitalističkih interesa, svjetskih zavjera… taj dio nepovjerenja preljeva se i na odbijanje da bude instrument jednog svjetskog eksperimenta“, mišljenja je Kukić.
Na pitanje da li bi bh. vlasti trebale i morale učiniti nešto kako bi promijenili percepciju ljudi, Kukić je rekao da bi, ali da je to od “ove“ vlasti teško očekivati.
“Teorijski, bilo bi moguće da vlast nešto preduzme, da se ide u neku jaku kampanju u javnom prostoru. Ali, praktično, to je nemoguće, jer ovoj vlasti doista nije do života i zdravlja građana, nego do traganja do načina kako da se što duže održe u sedlu moći. Vlast ne može koncentrirati pažnju na nešto što bi bilo u interesu prosječnog čovjeka bez obzira na to kako se on Bogu molio. U uslovima takve vlasti teško je zamisliti javne kampanje kojima bi se ljudi stimulirali da prihvate pozive medicinske struke i odbili antivakserske ideje“, kaže Kukić.
‘Promocija zakazala u cijelom svijetu’
U Ministarstvu zdravstva KS-a priznali su da je kampanja na temu vakcinacije bila slaba, iz jednostavnog razloga što vakcina nije bilo, a da je sada spora zbog toga što građani izbjegavaju onu vakcinu koje trenutno najviše ima – AstraZenecu.
Da li bi Kanton Sarajevo mogao krenuti u neku vrstu akcije teško je reći. Mada su pojedini zastupnici u Skupštini KS-a predložili da se uvede neka vrsta stimulacije ili da se krene u glasniju promociju imunizacije, konkretnije akcije za sada nema. Ministar zdravstva KS-a Haris Vranić prije nekoliko dana je izjavio da je “promocija zakazala u cijelom svijetu“ i da “poticaji u nekim zemljama nisu dali rezultate“, što navodi na zaključak da su male šanse da se to učini i u KS-u.
Na naš upit Vladi KS-u da li se u međuvremenu nešto promijenilo, do objave teksta nije bilo odgovora, dok je Zavod za javno zdravstvo entiteta Federacija Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Mostaru odlučio pokrenuti javnu kampanju u kojoj vjerske vođe, sportaši, muzičari i drugi poznati grašani pozivaju na masovnu vakcinaciju.