Euro 2020: Italija ujedinjena u podršci Azzurrima

“Italija, pandemija i čežnja za čarobnim noćima”. Tim je naslovom La Stampa otvorila svoje izdanje od nedjelje. Torinski dnevnik je povezao priče o prošlosti i sadašnjosti i donio niz analogija između onoga što se dešava danas u Italiji i što se dešavalo 1968. godine u kojoj su prvi i jedini put Azzurri osvojili Evropsko fudbalsko prvenstvo.

“U jeku kulturne revolucije i emancipacije, u godini studentskih protesta i velikih muzičkih koncerata, Italija je 1968. postala šampion Evrope. Danas, pet decenija kasnije, u godinama pandemije, poslije mjeseci bez zagrljaja i sreće, tužni osjećaj u nama se noć za noć i utakmicu po utakmicu topi u iznenadnoj nadi koja je preplavila naciju”, piše Maurizio de Giovanni, poznati italijanski pisac i hroničar fudbalskih zbivanja.

Autor navodi da živimo u apsurdnom vremenu u kojem smo se, pod maskama, morali naučiti ne smijati se i ne šminkati se. U kojem smo, radi sprečavanja širenja virusa, izbjegavali grljenje i ljubljenje… Druženje. U kojem smo, teška srca, gledali kako pandemijska krivulja raste i pada i u kojem smo promijenili životne navike, slobodno vrijeme trošeći na melanholične TV serije između dugotrajnih i žučnih rasprava virologa koji su se dijelili na klanove svadljivije od političkih…

“U takvom vremenu naši su nam fudbaleri u živote donijeli nešto revolucionarno kao i njihovi prethodnici 1968. godine: Entuzijazam. Opet imamo volju da urlamo, da navijamo, da se kitimo zastavama… Imamo potrebu da dijelimo radost. Ujedinili su nas u ovo teško vrijeme straha”, piše La Stampa.

Polufinale sa Španijom

Italija se ujedinila u podršci svojim Azzurrima koji su pobjedom nad Belgijom (2:1) u četvrtfinalnom meču Evropskog prvenstva zakazali polufinalni okršaj sa Španijom (utorak, 21 sat).

Nakon trijumfa koji je produžio niz nepobjedivosti Italije na 32 utakmice (27 pobjeda i pet neriješenih rezultata), neki komentatori povlače paralele između ove Mancinijeve skvadre i one Lippijeve, koja je 2006. četvrti put osvojila titulu svjetskog prvaka, nakon 1934., 1938. i 1982.

“Svi koji su izbliza pratili Azzurre na Mundijalu u Njemačkoj znaju da ih je u jednom trenutku počela okruživati aura besmrtnosti: nisu mogli izgubiti i to su znali. Sličan osjećaj javlja se i ovih dana. Italija dominira utakmicama, uvijek zna što treba uraditi, čak i kad to ne uspijeva. Ova grupa igrača nije neki apstraktni pojam ili retorički ideal, već jedna prava velika porodica”, piše u svom komentaru Repubblica.

Pad katenača i rađanje nove Italije

U Minhenu je protiv tehnički nadmoćne Belgije, definitivno zaključena legenda o italijanskom “katenaču”, defanzivnoj fudbalskoj taktici čija je osnovna premisa ne primiti gol.

Naziv katenačo (catenaccio) potiče od italijanske riječi za zaključanu bravu. Najpoznatiji eksponenti ove fudbalske šeme su čuveni talijanski treneri iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka Nereo Rocco i Helenio Herrera, čiji su Milan i Inter osvojili sijaset trofeja zahvaljujući defanzivnoj postavci.

Zadatak ovog sistema, kao što mu i ime kaže, jeste organiziranom i efikasnom odbranu zaključati sve prilaze vlastitom golu. U napadu, ako se što napravi, dobro i jest.

U Minhenu je, piše Corriere della Sera, zaključena jedna legenda i rođena nova Italija, koja napada i primorava protivnika da se brani.

“Mancini je uradio nešto nezamislivo, odustao je od principa taktičke kompleksnosti i zatražio od svojih igrača da igraju napadački i brzo. Ne uvijek precizno, samo brzo. I tako je pao jedan svijet i rodio se drugi”, piše Corriere.

Insigne: Zdrava i vesela atmosfera

Jedan od junaka pobjede nad Belgijom Lorenzo Insigne ističe da je ključ italijanskog uspjeha na Euru zdrava i vesela atmosfera u timu, za što zasluge pripadaju selektoru Robertu Manciniju.

“Zabavljamo se, nikad nisam toliko uživao igrajući. Osjećaj je kao da igram mali fudbal sa prijateljima. To je naša tajna. Selektoru pripadaju sve zasluge, on nas je doveo do toga da igramo najbolje što znamo”, kaže Insigne.

No, kao i suigrači, ponavlja da Italija još nije završila posao.

“Imamo još puno toga za uraditi. Moramo nastaviti ovako, pognuti glave i dati sve od sebe u završnici prvenstva”, ističe Insigne.

Nakon što su dobili prvu reprezentaciju svijeta po FIFA-inoj rang-listi, pred Italijanima je sada podjednako velik izazov u prvom londonskom polufinalu: proći trostrukog evropskog prvaka Španiju. Crvena Furija je na penale izbacila Švicarsku u utakmici u kojoj nije uspjela materijalizirati prednost igrača više i konstantnu dominaciju već je morala strepiti od izvođenja jedanaesteraca.

“Želimo im uzeti loptu i proći u finale”, najavljuje najtiražniji sportski dnevnik Gazzeta dello Sport pred utakmicu u kojoj će se dva tehnički jaka rivala boriti za posjed i prevlast na sredini terena.

“Vidjeli ste, naša igra funkcionira i protiv velikih”, rekao je Mancini nakon Belgije, nakon čega je prstima pokazao broj 2, ali i slovo V za vittoriu.

“Nedostaju nam još samo dvije pobjede”, poručio je.

Zabrana dolaska navijača iz Britanije

U međuvremenu, odigrana su i preostale dvije četvrtfinalne utakmice. Danska je pobijedila Češku sa 2:1, a Engleska Ukrajinu sa 4:0. Polufinale između Danske i Engleske bit će odigrano na Vembliju u srijedu u 21. Londonski finale je zakazan za nedjelju, 11. jula, u 21 sat.

Četvrtfinalni meč odigran na Olimpijskom stadionu u Rimu u subotu navečer, u kojem su Englezi ostvarili peti trijumf zaredom na Euru bez primljenog gola, našao se u centru pažnje ovdašnjih, ali i svjetskih medija, zbog zabrane navijačima s Otoka da dođu u Italiju i s tribina bodre svoju reprezentaciju.

UEFA je, naime, na zahtjev domaćina poništila sve ulaznice koje je od prošlog ponedjeljka prodala engleskim navijačima sa prebivalištem u Ujedinjenom Kraljevstvu budući da bi, kako bi prisustvovali utakmici, morali prekršiti pravilo o obaveznoj samoizolaciji. Zbog širenja varijante Delta na Otoku, Italija je 18. juna uvela petodnevni karantin za sve putnike koji dolaze iz Britanije.

Policija je u petak i subotu pojačala kontrole na rimskim aerodromima, glavnim turističkim okupljalištima i u okolini stadiona. S nekih desetak letova iz Britanije koji su pristali na aerodrome Fiumicino i Ciampino, vlasti su, međutim, “presrele” samo zvaničnike i novinare koji su bili akreditirani za meč.

Jedna od prednosti COVID-a

Među 16.000 gledalaca na tribinama Olimpica, koliko je bio dozvoljeni kapacitet zbog mjera protiv širenja pandemije (stadion inače prima 72.698 posjetitelja), ipak su se našle i tri hiljade engleskih navijača. Radi se o Englezima koji žive u Italiji ili u drugim dijelovima Evrope iz kojih nakon ulaska u zemlju nije obavezan karantin.

“Nakon 15 mjeseci pandemije, čini se da je život ponovno počeo. Utakmica je bila nevjerovatna, a svi su bili sretni što su se našli ovdje”, izjavio je medijima James Sullivan, koji je u Rim doputovao iz Beča.

Ollie Burke koji živi u Holandiji prvi put je uživo gledao svoju reprezentaciju, isto kao i Erica Rolfe, stanovnica Rima i uposlenica Evropske svemirske agencije.

“Ovo je jedna od prednosti COVID-a, to što sam imala jedinstvenu priliku da dođem do ulaznice za stadion. Inače bi to bilo nemoguće”, kazala je ona.