Mlada načelnica Podgore: Ne trebaju nam nužno mladi, nego sposobni

Petra Radić, nova načelnica Općine Podgora, mjestu na Makarskoj rivijeri koje broji blizu 2,5 tisuća stanovnika, jedna je od najmlađih općinskih načelnica u Hrvatskoj.

Ova 28-godišnja arhitektica vlast je nedavno osvojila s Nezavisnom listom mladih, ‘svrgnuvši’ tako s pozicije bivšeg načelnika Antu Miličića.

Nije trebalo dugo nakon preuzimanja funkcije da se obračuna s bezobraznim pojedincima koji ručnicima i drugim rekvizitima ‘rezerviraju’ mjesta na plažama, ali i ustanovi kako je Općina u golemom dugu koji iznosi blizu 30 milijuna kuna (4 milijuna eura), što je više od dva godišnja proračuna.

Za ilustraciju, po stanovniku su, kako su izvijestili mediji, višestruko zaduženiji od Zagreba – to bi bilo kao da je Zagreb dužan 24 milijarde kuna (3,2 milijarde eura).

Načelnica je preko Facebooka sumještane pozvala na ‘minutu šutnje’ u počast proračunu kada je dobila uvid u puno stanje stvari.

Bivši načelnik Općine, čiji je počasni građanin pokojni zagrebački gradonačelnik, za života višestruki USKOK-ov optuženik Milan Bandić, kojemu je upravo Miličić uručio tu povelju – a čime se nova načelnica za sada ne misli baviti jer smatra da bi se radilo o populizmu – kaže da ne zna o čemu se radi, a nova vlast nakon uvida u realno stanje stvari mora modificirati svoj plan razvoja i hitno se pozabaviti rješenjem pitanja duga.

• Što Vas je dočekalo kada ste preuzeli dužnost načelnice Podgore?

– Dočekalo nas je 30-ak milijuna kuna, međutim od toga je devet milijuna otprilike jer tu su i sudski troškovi, odnosno nisu još u dospijeću. Tako da ovo što je u dospijeću izađe oko 20 i nešto milijuna, to su zapravo dva puna proračuna Podgore, koji je oko 12 milijuna. Međutim, naravno, to se ne može vratiti u dvije godine, kako ljudi misle kroz dva proračuna jer tu morate uračunati stalne troškove, hladni pogon i tako dalje. Tako da će se to morati dugoročno rješavati.

• Što ste mislili postići ‘minutom šutnje’ za proračun i koji je plan rješenja golemog duga?

– Htjela sam ukazati koliko je to zapravo kritično, koliko je ozbiljna situacija pa sam išla kroz sarkazam provući poantu objave posta. Međutim, to je bilo čisto jer zagovaramo transparentnost, da se svi ljudi upoznaju točno u kakvoj su situaciji i nadalje ćemo ih upoznavati s nekim našim daljnjih koracima – to je rezanje rashoda, što smo već jedan dio napravili da imamo uopće likvidnost, razgovor sa svim vjerovnicima s kojima smo se dogovorili da nam ne sjedaju na račun, odnosno da nemamo ovrha kako bi mogli ostati likvidni i kako bi mogli nastaviti plaćati sve njih po redu.

Pokušavamo se voditi nekakvim logikama, od toga da se ne ide u zastaru, da niti jedna firma ne pati zbog toga, njezino poslovanje i tako dalje, naravno, kakve su mogućnosti. S ministarstvom financija sam bila u kontaktu i nismo u mogućnosti dizati dugoročno kredit da reprogramiramo sve ovo pa da samo taj kredit vraćamo jer smo se već zadužili po svim mogućim frontovima kroz bivše vlasti. Tako da ćemo sve morati pokušati ‘krpati’ s kratkoročnim kreditima.

• Kako komentirate medijsku reakciju bivšeg načelnika prema kojoj ispada da mu nije jasno o čemu se radi?

– Načelnik je kao funkcija fiskalno odgovorna osoba, glavna i jedina odgovorna što se tiče financija, pogotovo za ono stanje na kraju. On potpisuje čak i izjavu fiskalne odgovornosti, to sam na primopredaji dobila. Tako da ne znam kako nije upoznat, u to ne ulazim, ali sve se ‘češlja’. Ja trenutno gasim požare, kako bi se reklo, prvih mjesec dana koliko sam tu, tako da nijedan problem ne eskalira do nekih granica koje više nije moguće kontrolirati, ali paralelno radimo s vanjskim konzultantima ‘češljanja’ svega što je imalo sumnjivo. Pa ukoliko se pronađe nekakva nepravilnost, obavijestiti će se nadležne institucije, koje će dalje preuzimati radnje za to.

• Koji je Vaš plan razvoja za iduće razdoblje?

– Mi smo imali u kampanji jedan plan razvoja od kojega smo potpuno odustali, zapravo stavili smo ga na čekanje. Sada ima jedna firma s kojom je baš u predizborno vrijeme potpisan ugovor, dogovorili smo se njima – pošto je on po meni ništa manje nego potpisan u vrijeme kada nije moguće potpisivanje novih ugovora po zakonu – da će oni napraviti akcijski plan gdje ćemo sve naše želje koje bi voljeli oplemeniti u našoj općini dati navedene i oni će pokušati naći uporište za to u proračunu, a gdje ćemo tek u iduća dva-tri tjedna, kada nam oni to dostave, znati što točno mi možemo raditi u iduće četiri godine. Jer to što bi mi željeli je jedno, a ono što smo u mogućnosti je drugo. Ali sigurno je da ćemo napokon početi raditi s potporom EU fondova, što se do sada nije radilo.

• U kojem bi se smjeru išlo – naravno, tu je turizam, no koje druge projekte planirate?

– Smjer je općenito povratak kulture – ovdje nisu više imali muzej, kulturno-umjetničko društvo koje tu djeluje, knjižnica je ukinuta. Sva kulturna i društvena zbivanja koja su imala i svoje prostorije, sve je to ukinuto. Mi bismo željeli to vratiti nazad. Baš sada radimo na legalizaciji Općine, koja ima valjanu građevinsku dozvolu, međutim to tada nije provedeno pa sada pokušavamo rješavati jer bili smo uvjereni, tako nam je barem bilo rečeno, da su ti pravni odnosi riješeni.

Prvi korak je bio prijaviti zgradu kulturnog doma na mjeru 741 europskih fondova, koja je taman počela prije nekoliko dana. Međutim, kako smo saznali da to ništa nije riješeno, vjerojatno će proći ovaj natječaj bez da mi možemo išta pokrenuti. Za neke predradnje za koje se cijelo vrijeme tvrdilo da su riješene, da je sve poduzeto, smo saznali da zapravo nije – isto tako je i za vrtić i za neka zemljišta. Tako da ćemo morati prvo napraviti sve te predradnje da imamo čiste papire, kako bi se uopće mogli prijavljivati na natječaje“.

• Koji su problemi u hrvatskom turizmu, barem na vašem području? Proveli ste akciju uklanjanja ručnika s plaže, no tu je i devastacija obale o kojoj ste već govorili…

– Mislim da je jako bitno i kod devastacije i kod razvoja da tu nismo svi sami pojedinačno. Na primjer, Makarska rivijera sada prvi puta ima neku složnost da imamo brand baš Rivijere, da to nije samo Podgora, Makarska, Tučepi, nego da se ujedinimo jer samo zajedno možemo stati na kraj svim devastatorima i problemima i isto tako razvijati turizam prema nekim suvremenim zahtjevima, kao što se razvija i u ostatku svijeta, koji su koracima ispred nas.

• Kako komentirate slučaj Vruje?

– Kao bilo koju ilegalnu izgradnju, što mora država riješiti. Kod nas je problem što možete dobiti jednu kaznu, drugu, treću, šestu, ne znam koliko ih je po zakonu za pravne, koliko za fizičke osobe i na kraju ćete dobiti rješenje o uklanjanju objekta i to će ostati na tome. Jednostavno, sustav zakaže u trenutku kada se treba provesti taj zadnji korak uklanjanja“.

• Kako i zašto ste se kandidirali te koja je Vaša tajna uspjeha na izborima?

– Znate dalmatinski dišpet, a i meni vam se ne da puno objašnjavati nekome. U Udruzi „Kačić“ djelujem već godinama i to je udruga koja se bavi očuvanjem kulturne baštine, arhitekture i tu svega imamo, arheologa i povjesničara umjetnosti, a ja sam s još jednom kolegicom arhitektonski držala arhitektonski dio.

Nakon pustih radionica, tura, upozoravanja, dopisa – najviše smo u Gradu Makarskoj djelovali, a cijelu Rivijeru pokrivamo – shvatila sam da se ne isplati kad politika uopće nema sluha, ne isplati se uopće trošiti energiju, nego idem jednostavno sama rješavati stvari. I tako se spontano okupila neka ekipa. Kad smo shvatili da moramo u politiku, bilo je: Tko će? Ja sam se zapravo planirala vratiti u Zagreb i tamo živjeti, ali kad sam vidjela da je neizbježno da to budem ja – eto, jednostavno se desilo.

A kako smo uspjeli ostvariti takav rezultat? Mislim da zato što smo imali stvarno ekipu od 20-ak kvalitetnih ljudi, ne samo što se tiče školovanja, nego i zbog sposobnosti, zbog toga što imaju već iza sebe neke stvari, a i svi su jako mladi – nemamo nijednog člana preko 40 godina, ne namjerno, nego isto tako spontano.

I mislim da su ljudi to prepoznali, nitko od nas nema nikakav benefit od ovoga, dapače, svaki zapravo od ovoga ima samo nekih problema u životu – ja kao arhitekt mogla sam živjeti puno bolje nego kao neki načelnik, ali ne znam, to je nešto iznutra što vas pokrene“.

• Zašto niste pokušali kroz neke etablirane, veće stranke? Mislite li da biste uspjeli tim putem postići ovaj rezultat?

– Sigurno bi mi bilo lakše, isključivo zbog toga što veće stranke izdaju ogromna financijska sredstva. Prvo smo mislili ići kao potpuno nezavisni, međutim išli smo kao Nezavisna lista mladih zato što su se oni pokazali odličnima – na primjer u Vrgorcu, tu su potpuno preokrenuli stvari drugačije, a još i u nekim drugim mjestima, Solin, Dicmo i u ostalima. Biilo mi je da tu nema nikakvih političkih tereta, nikakvih trakavica, a odlična su podrška za bilo koji savjet, baš se osjeti ta dobra vibra, da žele dobro za svoja mjesta. A shvatili smo da je puno lakše djelovati kad imate stranku, isto kao što sad imate kao obrt i firma – puno je lakše kada imate neku firmu djelovati u poslovnom svijetu, tako isto i u političkom kada ste u stranci, imate puno veće mogućnosti.

Baš za vrijeme izbora da imamo svoje ljude u sustavu nadzora izbora. Pa smo se odlučili ići s njima i nismo požalili i potpuno smo neovisni, kako smo mi podružnica. Nikad nam nitko nije nametao ništa s vrha stranke, to nam je bio jedini uvjet. Jako dobro iskustvo. A kroz velike stranke bi bilo, ja mislim, samo financijski lakše jer mi smo se ovdje sami ‘krpali’, sama sam radila i marketing i promidžbe i sve živo. Bilo je jako naporno, ali jedno predivno iskustvo. Kroz velike stranke imali bi veću podršku, ali i neke zahtijeve ljudi ‘izvana’, a to nismo nikako htjeli“.

• Treba li više mladih ljudi u hrvatskoj politici, mogu li i koje nove vrijednosti oni unijeti u nju?

– Ne treba nam više mladih ljudi, nego nam treba više sposobnih i energičnih ljudi. To se onda nekako logično poklapa s time da su to većinom mladi ljudi. U tom smislu da, više mladih, ali mislim da je prioritet da oni imaju više energije i znanja, znači da su stručni, to je jedino što treba tražiti jer trenutno imamo jako malo takvih ljudi. Zato i jesmo u ovakvoj situaciji gdje jesmo, kao država, ali kao što kažu – pušu neki novi vjetrovi. Ja volim reći da imamo ‘novo hrvatsko proljeće’, gdje su zapravo ponovno mladi ti koji mijenjaju stvari, isto kao što su tada studenti mijenjali sliku u Hrvatskoj“.