Može li Nil utažiti žeđ Izraela?

Piše: Mahmoud Sami

Dva puta u svega nekoliko dana, direktor Aleksandrijske biblioteke Mostafa el-Feki, istaknuti egipatski diplomata, pozvao je Izrael da se uključi u pitanje Velike etiopske renesansne brane (Grand Ethiopian Renaissance Dam – GERD). Naglasio je da ova zemlja ima utjecaj u spomenutom pitanju i da sanja o tome da bude jedna od država delte Nila, prema njegovim riječima.

Izjave El-Fekija, sekretara za informisanje i bivšeg zvaničnika u vrijeme pokojnog predsjednika Hosnija Mubaraka, uslijedile su nakon što se Kairu suzio put za dobijanje međunarodne podrške, posebno od velikih sila predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i Rusijom. Egipćani su bili šokirani nakon zasjedanja Vijeća sigurnosti ujedinjenih nacija (UN) u julu, koje nije rezultiralo nikakvom odlukom o ovoj krizi.

Vijeće sigurnosti UN-a vratilo je to pitanje na ponovno razmatranje Afričkoj uniji, što je predstavljalo udarac za napore Egipta i Sudana, koji su se nadali da će Etiopija morat pristati na tripartitni sporazum o dijeljenju vode sa brane.

U razgovoru za Al Jazeeru, dva politička analitičara složila su se da izjave El-Fekija ne predstavljaju stav egipatskog rukovodstva. Upozorili su da Tel Avivu ne treba pružiti mogućnost da dođe do sredstva za vršenje pritiska na Egipat, a u naprednijoj fazi i do udjela u vodi Nila, o čemu sanja još od uspostavljanja Izraela.

Institut za studije nacionalne sigurnosti u Tel Avivu ranije je preporučio izraelskim donosiocima odluka da iskoriste krizu s vodom i Veliku etiopsku renesansnu branu za proširivanje normalizacije odnosa sa Kairom.

Uključivanje Izraela

Prije nekoliko dana El-Feki je rekao da će “Izrael, ako se uvjeri u potrebu pružanja podrške Egiptu po pitanju brane, utjecati na to da se američki i ruski stav promijeni”. Pozvao je svoju zemlju da se “osloni na nekonvencionalna rješenja i kontakte sa zemljama koje imaju stvaran utjecaj.”

Bivši egipatski diplomata je naglasio da “vanjska politika ne poznaje ideale”. Istaknuo je da Izrael sanja da bude jedna od zemalja delte Nila, još od ere pokojnog predsjednika Mohameda Anwara Sadata. Izrael je “još uvijek u stanju utjecati na Adis Abebu kako bi se situacija promijenila, osim ako postoje tajni sporazumi da voda Nila dođe do Izraela nekim drugim putem mimo Egipta”, dodao je.

Egipatske vlasti nisu dale nikakav komentar na El-Fekijeve izjave, iako on to ponavlja već drugi put u roku od sedmicu dana. Dva dana prije zasjedanja Vijeća sigurnosti, El-Feki je pozvao svoju zemlju da mobilizira sve svoje snage i adute koje nije iskoristila kako bi izvršila pritisak na Etiopiju, što podrazumijeva i razgovore sa Izraelom.

Al-Feki je već ranije spominjao Izrael u kontekstu izgradnje brane. U oktobru 2019. godine je rekao da izraelske raketne baterije okružuju zidove brane kako bi je zaštitile.

S druge strane, izraelska ambasada u Egiptu demantirala je u prošlu nedjelju umiješanost Tel Aviva u krizu oko brane, napominjući da “ima dovoljno vode da zadovolji svoje potrebe”.

Ambasada je istaknula da se Izrael “oslanja na metode prečišćavanja vode i desalinizaciju morske vode za piće, kao i da ima tehnologiju za opskrbu vodom”. Naglasila je da je njena zemlja “uvijek spremna staviti na raspolaganje svoje iskustvo i proširiti zajedničku saradnju s Egiptom u oblasti tehnologije opskrbe vodom.”

Krajem 2019. godine u medijima su objavljeni izvještaji o izraelskim odbrambenim sistemima koji služe za zaštitu Velike renesansne brane. Izraelska ambasada u Kairu je takve navode nazvala “glasinama”, ističući da Tel Aviv drži jednaku distancu prema dvije zemlje po tom pitanju”.

U istom kontekstu, izraelski list Maariv izvijestio je prije nekoliko dana da je Tel Aviv ranije odbio da posreduje u sporu oko brane, iako nevolje koje se događaju na jugu Izraela (aludirajući na Egipat) mogu rezultirati povoljnim posljedicama za tu državu.

Izraelski kolumnista Jacky Hugi navodi, u članku objavljenom u listu Maariv prošle nedjelje, da su “Egipćani prije otprilike dvije godine pitali Izrael želi li posredovati u ovom slučaju. O tom pitanju se ozbiljno razgovaralo i odlučeno je da se pristojno odbije prijedlog”, o čemu se nije mogao odmah dobiti komentar egipatskih vlasti.

Odbijanje i upozorenje

El-Fekijeve izjave o izraelskoj ulozi u slučaju brane jednoglasno su odbacile pristalice i protivnici egipatske vlasti.

Novinar Abdullah al-Sanawi je upozorio na međunarodnu zavjeru različitih oblika i iz različitih razloga protiv Egipta, podsjećajući na to da Izrael posljednjih decenija nastoji popuniti vakuum na afričkom kontinentu koji je ostavio Egipat.

Zastupnik u parlamentu Mustafa Bakri, novinar blizak vlastima, također smatra da je kriza oko Velike renesansne brane političkog karaktera, te kako je cilj etiopskog projekta dopremiti  vodu rijeke Nil Izraelu.

S druge strane, bivši zastupnik u parlamentu Ahmed Tantawi, iz reda opozicije, upozorio je na problem promoviranja stava da isporuka vode rijeke Nil Izraelu ne predstavlja nikakav problem, sve dok je Egiptu zajamčen njegov udio u vodi. Smatra da je to “najveća laž koju pojedini šire i u koji mnogi vjeruju.”

Dobra prilika

El-Fekijev poziv, ako egipatska administracija odgovori na njega, predstavlja dobru šansu za Tel Aviv, koji želi povećati opseg normalizacije odnosa s Kairom, imajući u vidu da se od potpisivanja mirovnog sporazuma 1979. nije otišlo dalje od diplomatskih odnosa i sigurnosne koordinacije, ali da nije bilo proboja u zidu narodnog protivljenja.

U avgustu 2018. godine, studija koju je izdao Izraelski institut za studije nacionalne sigurnosti preporučila je da se iskoristi kriza s vodom u Egiptu, napominjući da je Egipat otvoren za stranu pomoć u rješavanju problema s vodom i da pragmatična linija koju predvodi egipatski predsjednik Abdel Fattah El-Sisi stvara priliku za proširenje normalizacije.

Kada su u pitanju izraelska iskustva koja mogu biti od koristi Egiptu, Institut je objasnio da Tel Aviv može pružiti tehnologije u oblasti recikliranja, desalinizacije i pustinjske poljoprivrede, kao što se dogodilo u slučaju jačanja izraelsko-jordanskih odnosa u tom pogledu.

Studija je pratila specifične izraelske interese koji bi mogli biti ostvareni ako se iskoristi prilika pružanja podrške Egiptu u oblasti voda, među kojima je i jačanje egipatskog razumijevanja koristi mira, proširivanje obima bilateralnih odnosa na vladinom i civilnom nivou i sprečavanje nestašice vode kao buduće prijetnje stabilnosti Egipta i regije.

Institut se također bavio pitanjem promoviranja ideje bivšeg predsjednika Anwara Sadata o projektu protoka vode Nila iz Egipta u Izrael, napominjući da trenutne okolnosti daju mogućnost dvjema zemljama da ožive ovu viziju.

Povijesni narativi

U egipatskoj javnosti i medijima postoje dva stava kada je u pitanju izraelska uloga po pitanju rijeke Nil: prvi je da ta zemlja kuje zavjere i podstiče uzvodne zemlje, poput Etiopije, da provode projekte na području vodoprivrede koji predstavljaju prijetnju i blokiraju Egipat, a kao argument za to navode izraelski doprinos finansiranju i izgradnji ovih brana.

Strah od izraelskog uplitanja u spor oko brane dodatno povećavaju pozivi stručnjaka iz Tel Aviva, izneseni tokom online seminara organiziranog u ovom gradu krajem 2020. godine na kojem su učešće uzeli afrički stručnjaci i zvaničnici, da Egipćani “prihvate novu stvarnost u vezi s branom i da promijene svoj pogled na rijeku Nil generalno”.

Prema drugom stavu, Izrael nema ulogu u pitanju projekata izgradnje brana i akumulacije vode u uzvodnim zemljama, za razliku od ekonomskog i trgovinskog utjecaja i uloge. Drugi stav potkrepljuju tvrdnje egipatskog ministra za navodnjavanje Mohameda Abdel-Atyja iznesene krajem prošlog juna da ne posjeduje nikakve dokumente ili podatke o tome da Etiopija prodaje vodu Izraelu.

Međutim, izraelska uloga u slivu Nila možda se neće ograničiti samo na izvođenje vodnih projekata, jer izraelske ambicije u vodama Nila potiču od ideja koje je zagovarao osnivač cionističkog projekta Theodor Herzl.

Herzl je britanskoj vladi predstavio 1903. godine, za vrijeme britanske okupacije Egipta i Sudana, ideju o preusmjeravanju dijela vode rijeke Nil u pustinju Negev, a svoju ideju je nastojao provesti izgradnjom kanala kojim će se isporučivati voda Nila do Izraela kroz cijevi u Sueskom kanalu.

Tel Aviv je devedesetih godina 20. vijeka stao na stranu zemalja poput Kenije, Ugande i Tanzanije, kada je zahtijevao da se odredi cijena vode i revidiraju postojeći sporazumi u vezi s korištenjem voda Nila.

S druge strane, etiopska strana vidi Izrael kao tehnološki naprednu državu koja mu može pomoći da ostvari svoj nacionalni interes, razvoj i nacionalnu sigurnost.

Sredstvo pritiska

Vezano za poziv upućen Izraelu da riješi krizu, kao i pitanja predstavlja li to stav egipatskog vodstva ili su to sporadične izjave, profesor i politički analitičar Khairy Omar izrazio je uvjerenje da El-Feki iznosi svoje mišljenje i pokušava privući pažnju.

Omar je u razgovoru za Al Jazeeru kazao da izjave El-Fekija dolaze u kontekstu nepovjerenja, zbog smanjivanja nivoa saradnje u krizi nastaloj oko brane, upozoravajući da takve riječi predstavljaju dragocjenu priliku za Izrael koji želi ubrati plodove krize i u skladu sa svojim ciljevima.

Istaknuo je kako je moguće da Izrael traži priliku da proširi normalizaciju, da iskoristi ovo pitanje kao sredstvo pritiska na Kairo ili da u odmakloj fazi dođe do dijela vode Nila u skladu sa povijesnim željama Izraela.

Također je naglasio da izraelska intervencija u sporu oko brane, u slučaju da se dogodi, neće doprinijeti rješavanju krize, dodajući da će izraelska intervencija dovesti do daljnjeg zaoštravanja situacije. To nije jaka zemlja kako se priča i ne može igrati ulogu medijatora iz više razloga, između ostalog da i dalje predstavlja faktor regionalne napetosti.

S druge strane, Ibrahim Nawar, istraživač u oblasti međunarodnih sporova i ekonomskih odnosa, složio se s prethodnim prijedlogom, izrazivši uvjerenje da El-Fekijeve izjave predstavljaju njegove lične stavove, a ne stav egipatskog vodstva.

Nawar je sarkastično rekao: “Nakon što je Izrael bio uzrok svakog problema s kojim se suočavamo, odjednom je postao sposoban da riješi svaki nerješivi problem.”

Smatrao je da je kriza s vodom Nila u osnovi test snage političke volje i da predstavlja sukob volje. Ističe da će Izrael ili bilo koja država koja intervenira, učiniti to radi ostvarivanja vlastitih interesa, a ne radi uvažavanja drugih.

Nawar je također upozorio na izraelska nastojanja da dobije priliku za vršenje pritiska na Egipat kroz pitanje brane, čime bi se na kraju ostvarila njegova povijesna želja da postane zemlja nizvodno od rijeke Nil. Dodaje da Izraelu nije potreban Egipat da bi od Etiopije dobio ono što želi ili bilo koja druga afrička država. Prema tome, moramo razmisliti i pitati se šta nudimo Tel Avivu i po kojoj cijeni u zamjenu za podršku u pitanju rješavanja krize oko brane?