Vahid Halilhodžić: Velež će biti u pozitivnom zanosu protiv AEK-a

Mostarci ne smiju imati opterećenje, ali trebaju iskoristiti svaku šansu jer je sve moguće u evropskim mečevima, tvrdi Vahid Halilhodžić.

Italija je nagrađena trofejom za ofanzivnu igru na Euru, istakao je selektor Maroka (Reuters)
Italija je nagrađena trofejom za ofanzivnu igru na Euru, istakao je selektor Maroka (Reuters)

Proslavljeni bh. fudbalski stručnjak i selektor reprezentacije Maroka Vahid Halilhodžić istakao je da je povratak Veleža na evropsku scenu nakon 33 godine podvig i predstavlja veliko zadovoljstvo za sve koji vole “Rođene”, posebno za igrače, stručni štab i članove klupskog rukovodstva.

Prema mišljenju Veležove legende, mostarski klub imao je sreće da igra protiv Colerainea (ukupan rezultat 4:2) u prvom pretkolu novoformiranog takmičenja UEFA Konferencijske lige, od kojeg je tehnički jako nadmoćniji.

“Protivnik je pokušao da u revanšu oštrom i čak malo prljavijom igrom isprovocira Veležove igrače, koji su odigrali rutinski i pobijedili na gostovanju u Sjevernoj Irskoj. Ovaj plasman je zadovoljavajući i ohrabrujući kako na sportskom, tako i ekonomskom planu”, rekao je Halilhodžić.

  • Kako vidite izglede Veleža protiv AEK-a u drugom pretkolu Konferencijske lige i da li je bolje što je bh. predstavnik domaćin u četvrtak, u prvoj utakmici na sarajevskom stadionu Grbavica?

– AEK je već drugi nivo, mada je je to ekipa koju nisam dugo gledao. Grci su vjerovatno znatno bolji od Sjevernih Iraca. Teško je reći ko je favorit. Samim tim da je ovo drugi protivnik, Velež je u finom, pozitivnom zanosu. Pobijedio je i Posušje sa 2:0 u prvoj prvenstvenoj utakmici bh. lige. Velež posjeduje samopouzdanje, u dobroj je formi i potrebno je sve uraditi na terenu da se eliminiše AEK, što bi bio podvig. Kada je riječ o domaćem terenu u prvom meču, promijenila su se pravila (od ove sezone gol u gostima ne vrijedi dvostruko), a i gledalaca nema više kao ranije. Bez obzira na to da li se igra prva utakmica kući ili na strani, treba pokušati ostvariti pozitivan rezultat. Velež nema šta izgubiti, već je puno dobio za prvi nastup u Evropi nakon dugo godina. Ne treba imati opterećenje, ali treba iskoristiti svaku šansu jer je sve moguće.

  • Kolike su mogućnosti Veleža u tek započetoj sezoni Premijer lige BiH?

– Iskreno da vam kažem gledao sam nekoliko puta Velež, a ne poznajem dovoljno ostale ekipe. Vjerovatno će se Velež boriti ponovo za gornji dio tabele. Bilo bi divno pošto klub naredne godine slavi stogodišnjicu da uspjehom obraduje navijače. Ambicija je da ostvari novi plasman u evropska takmičenja. Međutim, apetiti u sportu brzo rastu, pa se mnogi pitaju da li Velež može biti šampion? Vidim da Željezničar i Sarajevo imaju poteškoća u funkcionisanju klubova. Kažu da Borac, Zrinjski i Široki Brijeg imaju kvalitetne ekipe. Nezahvalno je sada reći ko će pobijediti na kraju ovog fudbalskog maratona

  • Šta mislite o ispadanjima Borca od rumunskog Cluja (0:2, 2:1) u Ligi prvaka, te Sarajeva od moldavskog Milsamija (0:0, 0:1) i Širokog Brijega od albanske Vllaznije (3:1, 0:3) u prvom pretkolu Konferencijske lige?

– Nažalost, sva tri kluba su ispala, a Borac će nastaviti takmičenje u Konferencijskoj ligi. Velež je jedini ispunio plan prolazom u drugo kolo kvalifikacija. Godinama bh. klubovi nemaju uspjeha u evropskim kupovima. Potrebno je da se finansijska situacija u njima stabilizira, no čim jedan igrač odigra dobru sezonu, već sutra je prodat. Teško je stvoriti kontinuitet u uspjesima kada svake godine najbolji igrači odlaze iz bh. ekipa. Nije lako naći zamjenu za takve igrače koji mogu adekvatno odgovoriti zahtjevima u Evropi. Nedostaje stabilnost jer za stvaranje kvalitetnog tima za Evropu treba olimpijski ciklus od četiri godine. Na bh. području ne postoji nijedan ekonomski jak klub da zadovolji apetite fudbalera koji traže veće plate u ugovorima.

  • Jeste li iznenađeni time da je Italija osvojila drugi naslov evropskog prvaka nakon 1968?

– Da, mada je to što se tiče Italije, pravo osvježenje način kako je igrala. Godinama, ona igra defanzivnije, a danas se preorijentisala na ofanzivniji i slobodniji stil igre, gdje se posvetila više napadu. Italija je spoj iskustva i mladosti. Neke protivničke selekcije su to potcijenile. Engleska je dovela mladu ekipu sa par dobrih pojedinaca, tako da su ove dvije reprezentacije zasluženo došle do finala. Penali su djelomično i sreća, u kojoj su Italijani zahvaljujući ponajviše golmanu Donnarummi osvojili trofej.

  • Ko je još prijatno iznenadio, a ko razočarao na Euru?

– Nismo očekivali da će Danska proći u polufinale. I pored toga što je imala tragediju sa igračem Christianom Eriksenom, to je pozitivno prodrmalo ekipu. Poslije poraza od Finske i Belgije, Danska se vratila, imajući podstrek i želju da dobre igre i rezultati budu na neki način poklon za saigrača. To je bilo prijatno iznenađenje. Španija stvara novu ekipu, ali nemaju velikane, posebno u napadu, centarfora koji bi zadovoljio efikasnošću njene ambicije kao velesile. Najveće razočarenje je Francuska sa pojedinačno najboljim igračima i od koje se očekivalo da bude evropski prvak. Razočarali su još Njemačka, Portugal i Belgija u mnogim segmentima fudbalske igre. Švicarska sa bh. trenerom Vladimirom Petkovićem uradila je solidan posao. Sama eliminacija Francuske kao svjetskog prvaka predstavlja podvig za selekciju poput Švicarske, koje je uz Dansku, prijatno iznenađenje.

  • Da li su eliminacija Hrvatske od Španije sa 3:5 poslije produžetaka u osmini finala i debitanta Sjeverne Makedonije, koja je ispala u prvom krugu realni plasmani na prvenstvu Starog kontinenta?

– Sigurno da je realno za Makedoniju, koja je ostvarila istorijski uspjeh plasmanom na Euro, na čemu im čestitam. Poslije srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, trenutno je smjena generacija u reprezentaciji Hrvatske. Ona ima poteškoća u tom procesu. Glavni igrači su i dalje Ivan Perišić i Luka Modrić, a mlađe snage još nemaju zrelost, rutinu i znanje da se nametnu i preuzmu uloge vođa. Hrvatska je na momente prikazala zanimljiv fudbal, izgledavši moćno pogotovo u posljednjih desetak minuta regularnog dijela protiv Španije. Ipak, za Hrvate je ovo malo razočarenje što je logično za aktuelne svjetske viceprvake čija je ambicija bila znatno veća, te su se vratili najvjerovatnije razočarani sa Evropskog prvenstva.

  • Šta mislite o osvojenom bodu BiH u prva dva kola kvalifikacija protiv Finske (2:2) i Francuske (0:1) i šansama u trci za SP 2022. u Kataru?

– BiH ima težak posao u jakoj grupi. Skoro je nemoguće nas i uspoređivati sa Francuskom, iako postoji želja i volja. BiH je potreban jedan podvig, pobjeda nad favoritom. Danas su sve prosječne ekipe manje-više dobro defanzivno organizovane, a onda u kontranapadima i prekidima uvijek možeš iznenaditi favorita, koji te zna potcijeniti i pada mu koncentracija. Šanse postoje, treba vjerovati u njih i raditi na samopouzdanju.

  • Koje reprezentacije iz regiona se mogu plasirati na Mundijal?

– Hrvatska, Srbija i Slovenija imaju kvalitet da prođu dalje. Vidjeli smo i kako je Sjeverna Makedonija prošla na Euro. Nadam se da BiH može doći u šansu da se u baražu bori za SP, koji je najveća smotra fudbala. Važno je raditi na terenu, ali i van njega da se stvori ambijent za takav podvig.

  • Preuzima li Maroko ulogu favorita sa Gvinejom, Sudanom i Gvinejom Bisau u Grupi I za plasman u treći stepen kvalifikacija za SP?

– Svakako, Maroko ima velike ambicije u kvalifikacijama za SP i favorit je. Međutim, svako ko poznaje afrički fudbal, jasno mu je da su se ove ekipe plasirale na iduće prvenstvo Afrike. Posjedujem značajno trenersko iskustvo u ovim državama. Protivnici igraju čvrsto i agresivno, pogotovo kod kuće. Nije lako igrati na 35 ili 40 stepeni Celzijusa i dobiti utakmice u takvim uslovima. Ako nemaš sto posto motivisanu reprezentaciju, desi se iznenađenje. Želimo proći u baraž i plasirati se na Svjetsko prvenstvo, što mi je lični cilj. Tako bi odveo četvrtu reprezentaciju na SP, što je malo kome od trenera uspjelo.

  • Kakav je osjećaj prisjetiti se osvojenog Kupa Jugoslavije, prije više od 40 godina (1981) kada ste u finalu bili dvostruki strijelac u pobjedi nad Željezničarom sa 3:2 u Beogradu?

– 40 godina! To je najljepši momenat igračke karijere u mojoj zadnjoj utakmici za Velež. Poslije toga sam otišao u Francusku i potpisao za Nantes. Kada se danas sjetim toga, prođe me jeza. To je bio Veležov prvi trofej za ogromno slavlje navijača, Mostara, Hercegovine… Kada sretnem neke sudionike ove utakmice sa terena i tribina, sjetim se sa radošću velikog momenta u istoriji Veleža.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Mostar u srcu, Velež do groba

Fudbalski klub Velež je poslije 33 godine stradanja, progona i borbe za opstanak na evropskoj sceni dostojno predstavio BiH.

Više iz rubrike TEME
POPULARNO