Mladi odlaze jer smatraju da je hobotnica postojećeg sistema prejaka

Usprkos činjenici da su mladima u Bosni i Hercegovini dostupni brojni mehanizmi aktivnog učešća u društvenim i političkim tokovima, vrlo mali broj njih to koristi. Umjesto toga, oni biraju odlazak izvan zemlje i nastoje svoju sreću pronaći u nekoj od evropskih zemalja. Faktora koji utiču na takvo razmišljanje kod mladih u našoj zemlji je mnogo, ali je nemogućnost pronalaska adekvatnog zaposlenja jedan od ključnih.

Prema mišljenju Fuada Avdagića, projekt-koordinatora u nevladinoj organizaciji “Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH” uzrok nezainteresovanosti mladih da se aktivno uključe u društvene tokove, jeste loše stanje u brojnim životnim područjima poput obrazovanja, kulture i sporta, gdje neuređenost pravnih propisa na nivou države obeshrabruje mlade ljude da se bave ovim područjima i utiču na loš položaj mladih u našoj državi.

„Strategije za mlade, na svim nivoima vlasti u našoj države, često ostaju samo slovo na papiru bez praktične primjene, a tiču se svih relevantnih područja bitnih za sadašnji a i budući život mladih ljudi. Ono što se mora naglasiti jeste da mladi ljudi nisu krivi za ovakvo stanje. Naprotiv, godine tranzicijske i postratne ekonomije i politike su dovele do ovog stanja, a česta krilatica ‘na mladima svijet ostaje’ dovodi do pitanja kakav zaista to svijet, odnosno kakvo stanje u državi ostavljamo mladima?“, pita se Avdagić.

Pasivnost i nezainteresovanost

Mehmed Proho, predsjednik Unije studenata Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru ima drukčiji stav kada je ova tema u pitanju. On smatra da mladi svakim danom postaju sve pasiviniji i da je njihov najveći problem to što su nezainteresovani.

„Razgovaravši sa mladima u više navrata, većina ih je nezadovoljna svojim trenutnim položajem i svi bi htjeli nešto promijeniti. Međutim, kada treba nešto konkretno učiniti, jako malo ih se odluči na takav korak. Što se tiče društvenih aktivnosti, konkretno u Mostaru, donekle se možemo pohvaliti da su mladi relativno aktivni. Kao dokaz njihove uključenosti u društveni život, slobodno možemo navesti različite volonterske akcije koje se organizuju, kako Unija studenata, tako i druge različite nevladine organizacije. Naime, broj volontera koji se odazovu najbolji je pokazatelj njihove uključenosti u društveni život, te njihovog aktivizma“, ističe Proho.

Nair Ušanović (24) je student i živi u Sarajevu. Mišljenja je da svijest o državi i društvu nisu na visokom nivou kod mladih u BiH.

“Nažalost, mladi gotovo da nisu predmet interesovanja političara, iz razloga što politika u našem društvu predstavlja lakši način za sticanje vlastite koristi. Dok naprimjer, kod razvijenih država politika predstavlja teret za koji se odgovara ako se počini greška. Postavlja se pitanje – ko su mladi koji bi se uhvatili u koštac sa problemima!? Novi sistem vrijednosti kojem teži dobar dio mladi, sami ne mogu ostvariti. Potrebna je mnogo veća skupina mladih ljudi za koje će starije generacije imati sluha”, kaže Ušanović.

Mlade u našem društvu možemo smatrati pasivnim, jer većina njih nema određenu funkciju, niti osjeća odgovornost za dešavanja i situaciju u zemlji, smatra Sejman Rekić (20) iz Cazina.

„Manji broj, ali ne beznačajan ima određenu svijest o državnim principima i političkim pitanjima vezanim za BiH. Mladi su interesantni političarima onda kada su spremni biti dio aparata određene stranke ili onda kada je potreban njihov glas. Jako mali broj mladih u BiH je spreman i dovoljno educiran, odgovoran i siguran da se uhvati u koštac sa problemima društva. Većina je prihvatila stanje kakvo jeste i odbija mogućnost promjene, a priliku za bolji život vidi u zemljama Evropske unije. Mladi biraju odlaske jer smatraju da je ‘hobotnica’ postojećeg sistema prejaka da bi joj se oduprijeli i da će svaki pokušaj promjene završiti bez uspjeha“, ističe Rekić.

Mladi i politika (ne)mogu zajedno

Kada govorimo o mladima i političkom angažmanu, naši sagovornici ističu da je to prisustvo slabo i nedovoljno, te da obje strane gledaju da iskoriste jedni druge što je pogrešno.

„U momentu kada se kampanja završi i prođu izbori, mladi ljudi ostanu napušteni, uz moguće izuzetke stranačkog zapošljavanja što nekim mladim ljudima može biti, pogrešan ili ne, motiv za učlanjivanje u neku političku stranku ili pak obrnuto može biti faktor odvraćanja od kako uključivanja u političku stranku tako i uopće angažmana, pa čak i glasanja na izborima. Krivac, ako možemo upotrijebiti jedninu, jeste generalno stanje u našem društvu, gdje uglavnom prolaze i uspijevaju podobni, a ne sposobni i gdje se maltene nameće potreba bivanja dijelom nečega da bi se došlo do osnovnih životnih uslova“, smatra Fuad Avdagić iz Inicijative mladih za ljudska prava u BiH.

Dodaje, kako se pred svake izbore koriste slogani puni obećanja za poboljšanje položaja mladih, no nakon izbora, kao i kod dosta drugih pitanja, pitanje položaja mladih nekako sklizne sa dnevnog reda i ostane van fokusa sve do iduće predizborne kampanje.

„Krivac leži u obje strane. S jedne strane imamo sistem koji donekle ne dozvoljava mladima da poduzmu nešto, da se uključe u sam društveno-politički sistem, da predlažu neke nove ideje

Kako bi se nešto promijenilo, a s druge strane, ipak, imamo mlade, koji imaju ideju i želju da se uključe i nešto promijene, ali bez nekog konkretnog poduhvata. S toga, neophodno bi bilo pokrenuti mlade, dati im priliku da sami mogu nešto poduzeti, što bi ih svakako dalje motivisal.“, mišljenja je Mehmed Proho, predsjednik Unije studenata Univerziteta Džemal Bijedić.

Dodaje, kako je neophodno mladima dati veću šansu i priliku da se njihov glas dalje čuje, kako bi uspjeli utjecati na društveno-politički sistem.

Na osnovu ličnog mišljenja i iskustva stečenog kroz druženje i komunikaciju s mladima, Jasmin Delić (22) iz Velike Kladuše smatra da je većina mladih nezainteresirana po pitanju bilo kakvih aktivnosti u našem društvu, posebice kada je u pitanju poltika.

„Manji dio njih se interesira u vezi takvih stvari i bave se problemima u društvu, što svakako ne znači da manjina ne može promjeniti većinu, ali samo ako su dovoljno odgovorni i kvalitetni. Društvo je uvijek mijenjala mala grupacija ljudi koji su aktivno radili na svojim planovima i idejama. Gledajući društvo u kojem živimo, vidjet ćemo, nažalost, da još dominira ova pasivna grupa ljudi koji nisu spremni mijenjati prvo sebe, pa onda i društvo u kojem žive. Sve je više njih koji budućnost vide preko granice u drugoj zemlji, umjesto toga da krenu graditi bolju budućnost u svojoj zemlji“, ističe Delić i dodaje kako je sve to rezultat pasivnog gledanja na stanje koje nas okružuje.

Samo najhrabriji ostaju

Većina mladih u Bosni i Hercegovini, ima sličan stav kada je ova tema upitanju ističe Mehmed Proho, predsjednik Unije studenata Univerziteta Džemal Bijedić. Dodaje, kako mladi odlaze tamo gdje se njihov glas i rad više cijene.

„Da bi neko ostao i borio se za bolje društvo, za prosperitet, potrebna je zaista jaka volja. Da bi se uhvatio u koštac sa svim tim problemima, trebaš biti patriota, imati jaku volju i strpljenje i imati izuzetno izraženu građansku vrlinu, odnosno da ti društvena korist bude ispred lične koristi. Smatram da je glavni problem u tome što se mladima ne pruža prilika za bilo šta. Bez obzira koliko da si uspješan, ako nemaš priliku da se pokažeš, jako teško da možeš uspjeti. Ne kažem da je nemoguće, ali šanse su jako male.“

Njegovo mišljenje dijeli Fuad Avdagić iz Inicijative mladih, koji smatra da je ono što direktno proističe iz nestabilne situacije i retorike u javnom prostoru, jeste perspektiva nesigurnosti, kako finansijske, tako i političke, koja mlade ljude apsolutno demotiviše da ostanu u BiH.

„Mladi se iz tog razloga odlučuju na odlazak vani, pristajući da rade fizičke ili druge poslove koji su ispod njihovog nivoa obrazovanja, jer im obezbjeđivanje egzistencije vani znači i pružanje sigurne perspektive za vlastiti život kao i za formiranje porodice što opet, u našim okolnostima, je jako, da tako kažem skupo i sa finansijskog i sa drugog stajališta.“

Zaključuje na kraju da je stanje mladih u našoj državi izuzetno teško, a direktna je posljedica (ne)rada odgovornih nosioca funkcija.

„Da bi se položaj mladih popravio, čime bi se popravila kompletna politička, socijalna i ekonomska sadašnja ali i dugoročna situacija u BiH, potreban je iskreni i predani rad donosioca odluka u svim sferama, implementiranje dobro napisanih i do sada neprimjenjenih strategija za mlade kako bi se u konačnici mogao obezbijediti ostanak mladih ljudi u našoj državi, pa čak i povratak mladih ljudi u BiH.“

Dodaje, kako je pred građanima još puno rada, a još više rada i odgovornosti na političarima koji su, nada se, svjesni da pitanje mladih ljudi jeste pitanje budućnosti države, ne samo u političkom, već i egzistencijalnom smislu.