Zna li Milanović koje vrijednosti želi zastupati?

Zoran Milanović je obilato ‘opravdao’ slogan iz svoje kampanje ‘Predsjednik s karakterom’, iako mnogi još pokušavaju dokučiti kakav je to karakter zapravo – no, sigurno je da nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Mnogo je toga govorio i činio čime je neke oduševljavao, neke ogorčavao, a mnoge i zbunjivao (Reuters)

U godinu i pol dana, koliko je predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović je obilato ‘opravdao’ slogan iz svoje kampanje ‘Predsjednik s karakterom’, iako mnogi još pokušavaju dokučiti kakav je to karakter zapravo – no, sigurno je da nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Njegovi verbalni okršaji s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem preko medija znali su trajati tjednima i poprimali format ‘sapunice’ – s Plenkovićem, nekim njegovim partnerima i suradnicima u vlasti Milanović je ‘zaratio’ mnogo puta po raznim pitanjima, a na meti su se našle i neke nevladine udruge, oporbene političarke i političari, neki politički analitičari, mediji i novinari te drugi neistomišljenici.

Napustio je obilježavanje obljetnice vojno-redarstvene operacije Bljesak u Okučanima, protestirajući zbog majice s pozdravom ‘Za dom spremni’ koju je nosio jedan od sudionika, da bi onda istu tu osobu ugostio na Pantovčaku kao člana braniteljske delegacije.

Tu su i kritike zbog vraćanja odlikovanja Branimiru Glavašu, kojem je počelo novo suđenje za ratni zločin u Osijeku, uručivanja odlikovanja za Specijalnu policiju tzv. Herceg-Bosne umirovljenom generalu HVO-a Zlatanu Miji Jeliću, u BiH optuženom za ratni zločin, primanja haškog osuđenika Tihomira Blaškića…

Nepredvidljivost

Davao je, po mnogima, često ‘kontroverzne’ izjave, komentare i ocjene o nizu javnih osoba i politika, raznim društvenim, unutarnjepolitičkim i vanjskopolitičkim pitanjima i događanjima, pandemiji korona virusa…

Nedavno je podignuo veliku ‘prašinu’ kada je prosvjednike koji Stipu Latkovića, donatora Milanovićeve kampanje, prozivaju za uzurpaciju državnog vlasništva, bespravnu gradnju i devastaciju u dalmatinskoj uvali Vruja, nazvao parazitima zavidnima što netko „nešto ima“, rekavši da je ponosan na Latkovića, a potom i da stvar treba detaljno istražiti.

Mnogo je toga govorio i činio čime je neke oduševljavao, neke ogorčavao, a mnoge i zbunjivao.

Novinarka portala Net.hr Đurđica Klancir kaže kako je Milanović mnoge iznenadio, pa i one koji su ga birali – pokazao je da je nepredvidljiv i da će ih neprestano iznenađivati, u pozitivnom i negativnom smislu.

„Mislim da je to glavna odlika mandata Zorana Milanovića, nekakva nepredvidljivost – ne može se naslućivati unaprijed na koje teme će reagirati, kakav će imati stav, niti ga se može jednostavno definirati, koje vrijednosti zastupa i kakav predsjednik zapravo želi biti. Mislim da je tu bilo i pozitivnih primjera i puno negativnih“, navodi Klancir.

Mandat mu, smatra, obilježava i nekonzistentnost. Primjer je, navodi, vraćanje odličja Glavašu uoči ponovnog suđenja.

Nekonzistentnost

„Branimir Glavaš je bio osoba koja je ‘drmala’ Osijekom u to vrijeme kada se jako puno tih negativnih stvari dogodilo u Osijeku i gotovo je šokantan ovaj potez da mu se ide vraćati odličja. I kada tu Zoran Milanović krene inzistirati na tome da je legalist, da je to sve po zakonu, da zapravo nije imao što drugo učiniti, trebamo se podsjetiti da je uoči predsjedničkih izbora upravo njega Glavaš podržao, mada je u to vrijeme bio u koaliciji s Plenkovićem i HDZ-om. Tako da tu imamo i jedan prizvuk i sumnju da se zapravo radilo o jednoj trgovini – Glavaš je podržao Milanovića uoči tih izbora, htio mu dati malo ‘vjetra’ sa strane tih, recimo to tako, kontroverznih branitelja, a sada mu Milanović vraća odličja“.

Istovremeno, u nekim drugih slučajevima odmahuje rukom.

„Kaže: Ah, čemu sad inzistiranje na tim nekim zakonskim rješenjima jer su loša – recimo, u slučaju kandidature gospođe [Zlate] Đurđević [za predsjednicu Vrhovnog suda]. Dakle, tu zagovara da se baš ne moramo držati zakona, u slučaju Glavaša se poziva na zakon. To je ta jedna nekonzistentnost. Mislim da je veliki problem kod predsjednika Milanovića da nije uspio definirati što bi on kao predsjednik države mogao i trebao činiti, što bi bilo najbolje za javni interes, odnosno što bi on mogao doprinijeti javnom interesu“.

Na nekim temama inzistira, dok preko nekih važnih tema prelazi, a premalo se, navodi, čuje što rade visokorangirani dužnosnici u njegovom Uredu – stječe se, kaže, dojam da je Ured predsjednika ‘one man show’.

Njegove kriterije je, ističe, teško dokučiti, a reagira impulzivno i u vezi tema koje ga osobno zanimaju.

„Pokazuje da ne razumije i mogućnosti i odgovornost pozicije predsjednika države – on to više doživljava kao nekakvu svoju osobnu igru“.

Umjesto poticanja – vrijeđanje

Pitanje Vruje, kaže, primjer je u kojem se Milanović ne postavlja kao državnik, jednako za sve – nije stavio javni interes ispred nekih svojih osobnih veza, iako jest pozvao da se sve istraži.

„Umjesto da potiče ljude da se opiru takvim situacijama, devastaciji obale, da bodri ljude da iskazuju svoje mišljenje, da prosvjeduju protiv negativnih pojava, on vrijeđa njih. To je ta retorika po kojoj je već postao poznat i vidi se da na neki način i uživa u tome. Nažalost, ako misli i dalje raditi na taj način, takvim etiketiranjem i vrijeđanjem, pri čemu ne preza ni od toga da mu se događa da napada i manjine ili prosvjednike, a da brani ‘velikane’, odnosno one koji su možda u situaciji da rade nešto protuzakonito ili se tek trebaju te situacije istražiti, tu se pokazuje da je izgubio kompas ili da ima problem s tim kompasom“.

Pozicija predsjednika bi, ističe, trebala biti da zagovara javni interes, propituje što je dobro za Hrvatsku i građane, bude pozitivan primjer koji afirmira vrijednosti, zakon i civiliziranu komunikaciju.

„Zoran Milanović sve više ima problema s time da postaje zagovornik necivilizirane komunikacije, igra na najniže ljudske strasti, kao da je u potrazi za novim kvalifikacijama koje će upotrijebiti protiv svojih stvarnih ili imaginarnih neprijatelja“, zaključuje Klancir.

Politički analitičar Davor Gjenero kaže kako mu se čini da je Milanović ispunio očekivanja onih koji se elementarno razumiju u politiku i znaju što je radio kao predsjednik Vlade.

Gjenero: Autoritarni političar

„Koji znaju da se radi o autoritarnom, a ne o demokratskom političaru i koji su sve to čime nas je u prethodnom razdoblju gospodin Milanović zabavljao o njemu i unaprijed znali. Prema tome, ako je netko očekivao od Milanovića da se počne ponašati kao racionalan i ozbiljan politički akter, onda nije jasno na osnovu čega takve nade“, navodi Gjenero.

Milanović je, smatra, sada političar bez inhibicija jer ne postoji mehanizam ograničavanja njegove (samo)volje.

„Daje na volju svom lošem obrazovanju, svom lošem karakteru, ali i svojim dugovima prema hraniteljima koji su ga hranili u vrijeme dok nije bio u politici. A po svemu sudeći, ti njegovi hranitelji vrlo su čvrsto povezani s ruskim političkim interesom na Balkanu“.

Neki potezi, kaže, posljedica su nestabilnosti aktera koji nije siguran je li glasnogovornik nacionalističkog radikalizma.

„Ja nemam problem s time kad se predsjednik Republike digne s proslave na kojoj se pojavi amblem ‘Za dom spremni’, ali imam problema s time da predsjednik moje države u svoje društvo poziva osuđene ratne zločince i time se još hvali i da relativizira ratne zločine i sudjeluje u ovoj nacionalističkoj, populističkoj reviziji novije prošlosti“.

Kada je Vruja u pitanju, navodi kako je predsjednik na mnogo strana izložen riziku od korupcije, odnosno sukobu interesa što se, kaže, uz njegovo ime veže još dok je bio samo predsjednik Socijaldemokratske partije.

Obrana napadom

„U tom slučaju se brani na isti način na koji se uvijek brani, a to je agresijom, napadom na one koji su se o tome usudili nešto reći u nadi da će svakoga tko se usudi reći da je predsjednik Republike neuravnotežen, izložen riziku korupcije, izložen nepoželjnim utjecajima stranih sila, da će ti ljudi koji to vide i koji su o tome govorili nakon toga, zbog prijetnji ‘linčem’ s pozicije predsjednika Republike, ušutjeti“, zaključuje Gjenero.

Komunikacijski stručnjak Gordan Turković navodi kako je Milanović ispunio očekivanja većine onih koji su pretpostavljali da će nastaviti sa stilom komunikacije koji je gajio i dok je bio predsjednik vlade i koji je, smatra, dignuo na višu razinu.

„Ne vidim da je ništa, osim sukobljavanja sa svima s kojima se stigao sukobiti, novoga donio predsjedničkoj funkciji. Ona je u Hrvatskoj lišena većine izvršnih momenata, što imaju Vlada i premijer, ali opet mislim da se na ovoj razini na kojoj on to radi to ne bi trebalo raditi“, kaže Turković.

Predsjednik, navodi, koristi retoriku koja mu u nekom trenutku odgovara, a najbitnije mu je, smatra, s nekim ući u sukob.

„I na taj način povećavati svoju vidljivost i onda se koristi tim svojim poznatim doskočicama, koje su u nekim slučajevima možda zabavne, a ponekad su stvarno neprimjerene“.

Turković: Dvostruki kriteriji

Najveći problem je, kako kaže, što ima dvostruke kriterije i što se vidi i na primjeru Vruje.

„S jedne strane on bi se možda protiv toga borio, a s druge strane, ako je to ipak netko njemu blizak i radi takve devastacije koje su neupitne, isto tako bi ga i branio“.

Poruka koju šalje građanima svojom retorikom i javnim nastupima je stoga, kako kaže, nikakva.

„On će uvijek reći: Ja sam rekao u kampanji, moj slogan je bio ‘Predsjednik s karakterom’. Ali evo, sad na ovom zadnjem primjeru vidimo da je taj karakter više nego upitan“, zaključuje Turković.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO