Sela prazna, raste broj civilnih oružanih grupa na istoku Mijanmara

Napadi vojske, uključujući one na crkve, natjerali su seljane u šume i učvrstili odlučnost onih koji se bore protiv puča.

Sve više ljudi se priključuje civilnim odbrambenim snagama u Mijanmaru (AFP)
Sve više ljudi se priključuje civilnim odbrambenim snagama u Mijanmaru (AFP)

Pišu: Emily Fishbein, Nu Nu Lusan i Zau Myet Awng

Niko nije preostao u Mi Mehinom selu.

Nakon što je vojska pokrenula neselektivne zračne udare i granatiranja na njeno naselje Demoso u jugoistočnoj mijamarskoj državi Kayah, poznata kao i Karenni, svi su pobjegli u džunglu.

Samo u odjeći koju ima na sebi i s malom ceradom koja joj služi kao podloga za tlo, Mi Meh i drugi iz njenog sela su uspostavili kamp. Kada je Al Jazeera razgovarala s njom 27. maja, bila je pri kraju sa zalihama hrane i vode, njena odjeća je bila natopljena teškim kišama i nije se kupala duže od sedmicu dana.

Ali najveća briga za Mi Meh je bila njena sigurnost. “Borbeni avioni često lete iznad nas”, kazala je ona. “Imamo dosta žena i djece ovdje… Zaista se brinem jer [vojska] nema humanosti. Mogu nas ubiti u svakom trenutku”.

Al Jazeera je koristila pseudonim za Mi Meh, koja je poput nekoliko osoba intervjuiranih za ovaj članak, razgovarala uz uvjet anonimnosti jer vojska nastavlja da hapsi i ubija one koji je kritiziraju i koji joj se suprotstavljaju.

Mi Mehino naselje je jedno od nekoliko drugih širom Kayaha i susjedne države Shan gdje su lokalci nedavno bili prisiljeni u bijeg. Prema procjenama Ujedinjenih naroda, između 85.000 i 100.000 ljudi iz naselja Demosa, Loikawa i Hpruso u državi Kayah te iz Pekona i Hsisenga u državi Shan su pobjegli iz svojih domova tokom 10 dana nakon 21. maja, kada su izbile borbe između Tatmadawa, kako je vojska Mijanmara poznata, te civilne grupe otpora koja se naziva Odbrambene snage naroda Karenni (KPDF).

KPDF je jedna od desetak civilnih odbrambenih snaga koje su se pojavile od kraja marta, dok su se decenijama stari sukobi između etničkih oružanih organizacija i Tatmadawa također ponovno rasplamsali. U prva dva mjeseca nakon vojnog puča 1. februara, milioni ljudi su izašli na ulice tražeći povratak civilne vladavine, ali Tatmadawino kontinuirano korištenje terora – do sada su ubili 849 civila i uhapsili više od 5.800 – gurnuo je rastući broj ljudi ka oružanom otporu.

“S obzirom da snage burmanskog režima [Tatmadaw] proizvoljno otimaju i ubijaju nevine civile, za narod nema druge opcije nego da se brane svim sredstvima do kojih mogu doći”, rekao je za Al Jazeeru lider lokalne zajednice u Kayahu. “Oni [civilne odbrambene snage] nemaju vatrenu moć koju imaju snage burmanskog režima… ali imaju svoju volju i odlučnost da se odupru zlu”.

Udruživanje snaga

Odbor koji zastupa Pyidaungsu Hluttaw (CRPH), koji čine zakonodavci uklonjeni pučem, podržali su pravo naroda na samoodbranu 14. marta. Petog maja, Vlada nacionalnog jedinstva, koju je imenovao CRPH, koja vodi vladu u sjedni u suprotstavljanju vojsci, objavila je Narodnih odbrambenih snaga na nacionalnom nivou, što je korak ka saveznoj vojci koja bi ujedinila različite etničke oružane organizacije i druge grupe otpora u zemlji.

Civilni borci u Kayahu nisu potpali pod ove Narodne odbrambene snage, ali su od 2. juna pristupili lokalnim oružanim grupama kako bi formirali Odbrambene snage nacionalnosti Karennija (KNDF).

Naoružani uglavnom lovačkim puškama domaće proizvodnje, borci Karennija su posljednji u nizu koji su se pojavili kao civilne odbrambene snage protiv vojske koja je, prema Štokholskom mirovnom institutu, tokom proteklih 10 godina kupila oružje vrijedno 2,4 milijarde dolara, uglavnom od Kine i Rusije. I prije i poslije puča, Tatmadaw se nije ustručavao da koristi ova oružja protiv civila, posebno u područjima oružanog otpora.

Civilne odrabmnene snage su uglavnom naoružani lovačkim puškama domaće proizvodnje (AFP)

“Vojska dugi niz godina krši ljudska prava, ali sada to radi češće i očitije… [kršenja] se dešavaju svakodnevno”, rekao je Khu Te Bu iz Nacionalne progresivne partije Karennija i zamjenik ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog jedinstva.

Drugog juna je KNPP uputio hitan poziv Tatmadawu da obustavi napade i prijetnje na humanitarne radnike i civile te da otvori blokirane puteve kako bi hrana i namirnice mogli ući u državu. Također su pozvali UN, međunarodne vlade i humanitarne organizacije da pruže hitnu humanitarnu pomoć raseljenima te da Tatmadaw drže odgovornim za njihove postupke.

Obrasci nasilja Tatmadawa vidljivi od puča ogledalo su decenija dugih kršenja ljudskih prava koji Karenni, zajedno s drugim etničkim manjinama u Mijanmaru, trpe od Tatmadawa, koja je sistematski napadala civile u područjima gdje su se etničke oružane organizacije borile za samoodređenje i jednaka prava. U Kayahu, deseci hiljada ljudi su prisiljeni da pređu u područja za preseljenja ili su pobjegli u šumu ili preko granice u Tajland, uglavnom krajem 1990-ih i početkom 2000-ih.

“Od 21. maja, ponovno proživljavamo kršenja kakva je vojska počinila u prošlosti”, rekao je za Al Jazeeru Banya Kun Aung iz Organizacije za humanitarna prava Karennija.

Pozivi Al Jazeere upućeni glasnogovorniku vojske kako bi dali komentar o kršenjima ljudskih prava i o napadima na civile u Kayahu od 21. maja su ostali bez odgovora.

Napadnute crkve

Skorašnje borbe u Kayahu su izbile 21. maja, kada su snage Tatmadawa otvorile vatru na stambena područja Demosoa i uhapsile 13 ljudi. KPDF, koji su povremeno podržavale lokalne oružane grupe, otad je napao policijske stanice, postavljao zasjede dolazećim vojnicima i upuštao se u oružane obračune.

I crkve su bile mete napada mijanmarske vojke (AFP)

Tatmadaw je odgovorio kontinuiranim zračnim i kopnenim napadima na civilna područja.

“Pucaju na svakog koga vide”, rekao je Banya Kun Aung iz Organizacije za humanitarna prava Karennija.

“Civili su postali taoci zbog političke krize”.

KPDF tvrdi da su ubili više od 120 pripadnika Tatmadawa, prema zbroju do kojeg je Al Jazeera došla na osnovu izvještaja lokalnih medija. U međuvremenu je informativni portal The Irrawaddy, sa sjedištem u Yangonu, objavio da je najmanje osam civilnih boraca i 23 civila ubijeno u Kayahu i susjednim naseljima u državi Shan između 21. i 31. maja.

Među civilnim žrtvama je i mladić ustrijeljen u glavu 24. maja u naselju Loikaw dok su mu ruke bile vezane iza leđa, te 14-godišnji dječak ubijen 27. maja u naselju Loikaw. On je posljednji u nizu od više od 73 djece koje su ubile snage sigurnosti, prema Vladi nacionalnog jedinstva.

Crkve su redovno napadane u područjima sa većinski kršćanskom populacijom. Dana 24. maja, četiri osobe su ubijene i osam ih je ranjeno kada je teška artiljerija gađala katoličku crkvu u naselju Loikaw, crkvu u kojoj je više od 300 seljana potražilo utočište.

Lider lokalne zajednice je kazao Al Jazeeri da su 29. maja snage Tatmadawa upale u katoličko sjemenište u Loikawu gdje je više od 1.300 civila bilo smješteno, te su ubili kuhara dobrovoljca i pojeli hranu koju je on pripremio. Istog dana, prema lideru zajednice, Tatmadaw je upao i opljačkao katoličku župnu kuću i samostan u Demosu. Šest juna katolička crkva u Demosu nazvana Kraljica mira, na kojoj je bila izvještena bijela zastava koja simbolizira mir, oštećena je u artiljerijskom napadu. “Ako crkve više nisu sigurne za ljude kako bi tamo potražili utočište i zaštitu, gdje onda mogu pronaći sigurno mjesto?”, upitao je lider zajednice.

Tatmadaw je opravdao napade na hramove, crkve i administrativne zgrade tvrdnjom da su se u tim objektima krili “lokalni pobunjenici”.

Humanitarni pristup je otežan nesigurnošću, blokadama puteva, rizikom od nagaznih mina te dugotrajnim ili nejasnim procesima odobravanja, navodi UN.

Lokalni mediji su izvijestili da je Tatmadaw presjekao pristup državi Kayah iz države Shan kao i cestovne pristupe Loikawu, prijestolnici države Kayah.

Predsjednik Međunarodnog komiteta Crvenog križa se sastao sa čelnikom vojske Minom Aungom Hlaingom kako bi mu prenio zabrinutost zbog trenutne humanitarne situacije u Mijanmaru (EPA)

‘Cjelodnevna pucnjava’

Trećeg juna se predsjednik Međunarodnog komiteta Crvenog križa sastao sa čelnikom vojske Minom Aungom Hlaingom kako bi mu prenio zabrinutost zbog trenutne humanitarne situacije u Mijanmaru te “pojačao tekuće napore da se osigura prostor za neutralnu i nepristrasno humanitarno djelovanje”.

U Kayahu, Tatmadaw je kontinuirano napadao i prijetio humanitarnim radnicima koji pokušavaju da pomognu onim koji su raseljeni u skorašnjim sukobima.

Dana 26. maja, sigurnosne snage su ustrijelile dvoje mladih koji su dostavljali hranu iz crkve za raseljene ljude u naselju Demoso, te su uhapsili troje volontera koji su se vraćali iz pomaganja u dostavi tamo.

Narednog dana, mladi volonter iz Rendžera slobodna Burma, kršćanske humanitarne grupe, ustrijeljen je i ubijen u naselju Demos dok je pokušavao pomoći civilima.

Predstavnica Nacionalne ženske organizacije Karennija (KNWO), organizacije civilnog društva sa sjedištem u Kayahu koja prati krizu, kazala je za Al Jazeeru da planinski teren Kayaha također predstavlja izazov za dostavu humanitarne pomoći. “Gledajući odozgo, može djelovati da su [lokacije za raseljene] jedni pored drugih, ali jedno mjesto i drugo su veoma daleko; možda morate i preći preko planina”, kazala je ona.

S obzirom i da su drugi dijelovi zemlje suočeni s masovnim raseljavanjima nakon puča, kazala je da raste nesigurnost u vezi hrane. Dana 27. maja je vojni snajperist ubio dvojicu mladića iz naselja Demoso koji su se vraćali u svoje selo po rižu. “[Ljudi] se boje da se vrate u svoje domove kako bi uzeli potrepštine jer ne znaju da li bi se vojnici mogli kriti ili gdje bi mogli usmjeriti svoje oružje”, rekla je ona za Al Jazeeru.

Hiljade ljudi je od borbi pobjeglo u džungle (AFP)

Oni koji se nalaze blokirani u gradovima i selima, uključujući starije i nepokretne, također se suočavaju s problemom dolaska do hrane, s obzirom da se zbog policijskog sata i aktuelnog nasilja boje napustiti svoje domove. “Brzo kupimo hranu… Osim toga, ne usuđujemo se da izlazimo… jer snajperisti [Tatmadawa] nas mogu ustrijeliti svakog trenutka”, kazala je žena iz Loikawa koja je govorila uz uvjet anonimnosti. “Čujemo zvuke pucnjave cijelog dana”.

Generalove snage, kazala je ona, također upadaju u kuće u potrazi za hranom i vrijednostima, što je obrazac koji se dešava i drugim dijelovima zemlje. “Ulaze u kuće i uzimaju sve, uključujući rižu, ulje i sol… Uzeli su šta su htjeli i uništili su kuće”, rekla je žena.

S obzirom da se sezona kiša približava, humanitarne grupe upozoravaju da bi moglo doći do ozbiljnih nestašica hrane ako farmeri u područjima sukoba ne budu posadili svoje usjeve, a raste i zabrinutost za zdravstvene prilike.

Nedostatno sklonište i uvjeti za higijenu ljude čine podložnim malariji i bolestima dijareje, tamo gdje je pristup lijekovima i medicinskoj njezi i dalje veoma ograničen.

“Postoji samo nekoliko bolničara među raseljenim ljudima, ali i oni sami su raseljeni”, kazala je predstavnica KNWO-a za Al Jazeeru.

Povrh svega, lokalnim humanitarnim grupama ponestaje sredstava. “Imamo samo lokalne donatore koji mogu dati male količine… ne znam koliko dugo možemo izdržati”, rekla je ona.

 

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO