‘Mapa islama’ kao novi prikaz zloduha nacizma u Austriji

Profesor Gernot Galib Stanfel za Al Jazeru govori o statusu muslimana u ovoj evropskoj državi te o projektu ‘Mapa islama’, koji je nedavno objavljen, pa potom skinut.

Gernot Galib Stanfel sa suprugom Friderice Magdalene Wachter-Stanfel: Ne poredim današnje doba s holokaustom, ali je isti zli duh ponovo živ i ponovo djeluje (Ustupljeno Al Jazeeri)

Zloduh nacizma i dalje je prisutan u Austriji, samo se manifestira na drugačije načine i sada su mu glavna meta muslimani, islam i ono što oni predstavljaju, mišljenja je profesor Gernot Galib Stanfel iz Beča.

Ovaj učesnik brojnih međuvjerskih skupova i dijaloga, kao predstavnik islama, za Al Jazeeru je komentirao projekat “Mapa islama“ koji je nedavno objavljen, pa potom privremeno uklonjen sa interneta, a na kojem su prikazane sve lokacije džamija i muslimanskih organizacija (zajedno s mnogim pojedincima) i koji je izazvao salvu kritika širom Evrope.

  • Koja je bila Vaša prva reakcija kada ste čuli za ‘Mapu islama’?

– Moja prva reakcija bila je veliki upitnik. Šta to sada znači? Potom sam to bolje pogledao i vidio sam kako sam vidio nešto slično prije nekoliko godina, ali u kontekstu “pronalaska džamija i islamskih institucija“ (nije tako bilo nazvano, ali je bilo takvog okvira).

Sada je odjednom objavljeno od “Dokumentationsstelle Politischer Islam“ i znači kako je sve to, što sam razumijevao kao vodič za pronalazak džamije ili muslimanske organizacije, odjednom postalo mapa nečega što je generalno opasnog potencijala. I tu su se našla sva mjesta za molitvu i organizacije – u prevodu, islam je, sam po sebi, pod sumnjom.

  • I sami ste bili uvršteni u ‘Mapu islama’. Kako ste se tada osjećali?

– Upravu ste, bio sam uvršten, kao i svi drugi muslimanski umjetnici koji su povezani s vjerskim radom. Čudna stvar oko cijele situacije je da moje udruženje nije bilo aktivno već nekoliko godina. Također, uvrstili su moju privatnu, kućnu adresu. Ta adresa više nije povezana s udruženjem, to je moja privatna adresa i jedna od mojih praksi muzičke terapije.

  • Proteklih sedmica, mjeseci, pa čak i godina, muslimani u Austriji su bili meta raznih pojedinaca, grupa i stranaka. Da li je stanje sada bolje ili gore?

– Ovo je veoma tužno vrijeme. Duga historija islama kao vjere u Austriji, po zakonu, jako je povezana s Bosnom i datira još od 1912. godine. Te godine je zvanično islam zakonom priznat u Austriji, zajedno s pravima i obavezama muslimanskog naroda. Ovo je do prije nekoliko godina bio uzor za Evropu, nešto čemu se Austriji divilo.

No, sile koje se često nazivaju “patriotskim“ i “kršćanskim“ radile su sistematski kako bi islam dobio loše konotacije u društvu. Poznajem ovaj način agitacije, jer su godinama upadali na javne skupove, debate o islamu i međuvjerske dijaloge i pokušavali promijeniti događaj na protivislamski način. Većinom su ih zaustavljali organizatori događaja, ali je iznenada njihova polemika postajala sve glasnija u političkom diskursu i djelovanju.

Kad kažem glasnija, mislim na to kako su takozvane krščanske i nacionalističke stranke koristile ovu agitaciju kako bi na populistički način došle do glasova, dok su druge stranke išle “istim vozom“ ili šutjele kako ne bi izgubile glasove.

Sa druge strane, nijedna stranka nije bila stalno aktivna da zaštiti muslimane u društvu, izuzev nekih osoba kao što su Faika El-Nakashi i Ajla Lubić iz vladajuće partije Zeleni, zatim Omar al Rawi i gradonačelnik Beča Michael Ludwig iz Socijaldemokratske stranke, kao i iz vladajućih konzervativaca Lukas Mandl, koji me je tokom pandemije pozvao da učestvujem u međureligijskom videorazgovoru.

No, neki drugi i dalje miješaju muslimane sa strancima, što predstavlja muslimane kao došljake.

  • Mnogi poznati političari, umjetnici i javne ličnosti koje nisu muslimani kritizirali su ‘Mapu islama’. Kako to komentirate?

– Ono što politika sve više ne uspjeva uraditi, osim pojedinaca koje sam ranije spomenuo, građansko društvo preuzima. Mnogi su postali ljuti zbog stalnog političkog agitiranja protiv muslimana i pokušaja da se podijeli društvo. Ovo je dobar način da se iskažu stavovi i da dobijemo nadu da sjećanje na vrijeme nacista, kada su ljudi određene vjere bili diskriminirani i na kraju pobijeni, nije bilo uzaludno. No, mnogi, većinom “kršćanski“ i “nacionalno“ orijentirani pristaju na antiislamsku politiku.

Po mom ličnom iskustvu, kao i iskustvu iz historije porodice moje supruge Friderice Magdalene Wachter-Stanfel, čiji je djed bio visokopozicionirani nacista, zbog čega je ona lično mnogo propatila i islam je bio jedan od načina da se spasi, ovo sve znači da ovakvi ljudi nikada nisu prihvatili kriminalni dio austrijske historije i ništa iz toga nisu naučili. Sada naročito politički dio Austrije koji je bio predvodnik holokausta jedva čeka da kaže kako je “protiv antisemitizma“. To je veoma lako zbog toga što je većina austrijskih Jevreja pobijena, kao i zbog sukoba Izraela i Palestine, koji ima važne korijene u djelovanju Austrijanaca u nacističko doba, a koji je jako daleko.

Ali, ako dokažete pravo razumijevanje antirasističkog bitka i podrške multikulturnom, tolerantnom društvu, oni propadaju i ponovo agitiraju protiv vjere, i to sa istim riječima i frazama: “protiv orijentalaca“, “protiv stranaca“, “protiv ponašanja koje nije u normi“… Te fraze, ako provjerite, od slova do slova su kopija onih korištenih protiv Jevreja i sada se koriste protiv muslimana. Ne znači da poredim današnje doba s holokaustom, ali to znači da je isti zli duh ponovo živ i ponovo djeluje.

  • Zašto su islam, muslimani i migranti odjednom tako veliki problem nekim Austrijancima, da li se ovo koristi za prikrivanje drugih problema?

– Dijelom sam odgovorio ranije, to je jako važan dio nikada apsolvirane historije Austrije, veoma različito od Zapadne Njemačke, a slično bivšem DDR-u [bivša Istočna, Demokratska Republika Njemačka]. Naravno, kada loši duh rasizma i netolerancije pobjegne iz boce, kada se postigne oduzimanje čovječnosti nekoj grupi, onda nastaje katastrofa, kao što znate i iz svoje države.

Sa druge strane, kako gledam situaciju, neki ljudi nemaju osnovno znanje o islamu. On je uvijek označavan kao “strani“, kao “nešto sa Orijenta“ (uključujući Balkan), pa je postao sinonim za “drugačiji“, pa i “barbarski“ način života, dok je “Latinska Evropa“ i taj način mišljenja vrhunac ljudske evolucije i sve drugo je poluprihvatljivo, a ta perspektiva je osnova kolonijalizma.

  • Profesor ste, terapeut, u kontaktu s ‘običnim’ Austrijancima. Kako oni reagiraju na ovo sve?

– Postoje ljudi koji su jako svjesni humanističkog rasporeda multikulturalnog društva 2021. godine. Ali, postoje i oni koji su “zapeli“ u borbi za “kršćansku Evropu“ ili se i dalje bore protiv komunizma, koga odavno nema, ali to sve izaziva emicije i osjećaje, što koriste za borbu za “staru kršćansku Evropu“ koja nikada takva nije bila.

Sa druge strane, islam je, ako pogledate historijski i to je nešto što ja predajem, jedan od temelja Evrope, zajedno s kršćanstvom, judaizmom i prosvjetiteljstvom. Sve ovo čini Evropu onakvom kakva je zaista, a nije supotstavljeno jedno drugom. Kad god su ove osnove zajedno djelovale, Evropa je napredovala, a kad su se sukobljavale, bila su to najgora vremena. Balkan je tragični primjer toga.

  • Kako tumačite reakcije drugih vjerskih zajednica, crkava…?

– Protestantska crkva je objavila oštra saopćenja, u kojima je iznijela solidarnost s muslimanima. Nažalost, što se tiče ostalih religija, prisutna je samo glasna tišina. Glasnogovornik Katoličke crkve iz Komisije svjetskih religija je, također, iznio kritike zbog “Mape“, ali nije bilo reakcija vrha Katoličke crkve.

Nekoliko organizacija koje se bore za ljudska prava su objavile jasna saopćenja protiv ovog projekta, dok je glasnogovornik Evropskog vijeća rekao da mape trebaju biti izbrisane. Vrijedi istaći kako je rektor Univerziteta u Beču, ustanove iz koje je potekla “Mapa“, zabranio dalje korištenje znaka Univerziteta na ovom projektu.

  • Možete li nam reći nešto više o Vašim aktivnostima u nevladinom sektoru?

– Educirani sam muzikalni terapeut po metodi muzičke terapije starog orijenta, a ona je obnovljeni način korištenja Makam muzike, kao što su nekada muslimanski naučnici radili u Damasku i Bagdadu. Sviram nekoliko “orijentalnih“ instrumenata i sufijsku muziku. Predajem na Univerzitetu KPH Wien / Krems, na obrazovanju islamskih vjerskih učitelja u Beču, kao i na privatnoj školi koju vodi Islamska zajednica Austrije (IGGOe).

Aktivan sam kao predstavnik islama u međureligijskom dijalogu. Jako mi je važno postojanje autohtone kulture austrijskih muslimana, nezavisne od Turske, arapskih država ili Bosne, a u stalnoj razmjeni na jednakom nivou sa svim tim kulturama. Zato su mi Sarajevo i Bosna omiljene lokacije, oni imaju vlastitu tradiciju evropskih muslimana, a Sarajevo ima i mali “bečki“ dio u centru.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Ovo što se pokušava prodati pod sekularizmom i evropskim vrijednostima sve više su zamaskirani desničarski projekti koje eufemistički nazivamo populizmom, piše autor.

Mišljenje autora
Published On 30 May 2021
Više iz rubrike TEME
POPULARNO