Neum, procvat bosanskohercegovačke turističke oaze

“Ovo bi mogla biti dobra priča”, kaže u Neumu u Ulici dr. Franje Tuđmana, tik uz rivu, nekonvencionalni konobar kuljiševskih gabarita u bermudama i crnim patikama u grilu-piceriji dok čekamo na pice na prepunoj terasi koja gleda na golim tijelima prenapučenu Copacabanu, “oficijelnu” plažu Hotela Zenit.

Druga je polovina juna i jedino bh. morsko utočište na krajnjem jugu države, mali zaljev kojeg zatvara poluotok Klek, već sada se nagizdalo turistima.

Tokom sedmice u živopisnom gradiću mogu se naći slobodna mjesta u hotelima, ali vikendi su već sada “ludilo mozga”. Neum ispod palmi i agava, sa mirisima pelina i mimoze, duhana i smokve, pršuta i travarice, posolice i svježeg jutarnjeg ulova lubina, oradi i dagnji, zabijen i uzidan u ogromnu kamenu strminu, sav je u vertikali. To je gradić bijelih fasada, opuštenih ljudi i stepenica, samo je more ravno. Kad pogledate iz žablje vizure, što je pozicija kupača, nebo je Neumu krov, a potkrovlje magistrala odnosno evropska cesta E-65 prema Dubrovniku preko koje jure metalne kutije kamiona i šlepera.

Kafići puni, šetača ‘sila’

Dan-dva prije nas otvoreno je Neumsko ljeto sa dražesnim mažoretkinjama i neumskim KUD-om “Linđo”. Domaćinu, načelniku općine Draganu Jurkoviću, društveno-politički suport dali su svojim prisustvom predsjednik HDZ-a Dragan Čović, hrvatski veleposlanik u BiH Ivan Sabolić, federalna ministrica turizma Edita Đapo, ministrica finansija Jelka Miličević, Tonči Glavina, državni tajnik u Ministarstvu turizma Republike Hrvatske (RH)…

Čović je prije vatrometa i koncerta pop-pjevača Joška Čaglja Jole, službeno otvorio Neumsko ljeto sa diplomatskom porukom da mu „je drago da vidi i prijatelje iz RH koji su zajedno s nama ovdje, kao i svi mi iz BiH i možemo pozvati sve one koji su i dosad uživali u BiH da dođu na naše prelijepo more i da zajedno s nama pošalju poruku koju zaslužuje BiH“.

Dok čekam u slastičarni hotela “Sunce” da se vidim sa kolegama koji su na seminaru o medijima u organizaciji USAID-a i Centra za promociju civilnog društva (SPCD) (more ih čeka “nagotovs” ) ljubazna mlada konobarica, Mostarka, kaže optimistično da je hotel polupun, a ne poluprazan, a dani vikenda donose ludnicu od posla.

Kolegica iz Bihaća Niha Džanić u pauzama seminara obišla je gradić i obalu i vidjela svježinu, razigranost i dinamičnost mjesta koje kao da je “kanuo sneba da bude oaza i zaklon”, kako kaže stih koji se mogao čuti na otvorenju Neumskog ljeta.

“Iako nije ona prava špica, kafići i restorani su puni, noćnih šetača sva sila, kao da je svima nedostaje opuštanje nakon pandemije. Ljudi su društvena bića i kao da su jedva dočekali kako bi se vratili jedni drugima. Plaže su uređene, more čisto, a ko želi može koristiti i bazene u sklopu hotela ili popularni jet-ski, samo mora paziti da ne dodaje previše gas, da ne bi završio u vodama Hrvatske”, šeretski poručuje Bišćanka.

Facebook sa Majevice

Takve pošalice mogu se čuti i na plaži, kada Tuzlak “na privremenom radu “ u Frankfurtu “am Majn” kao medicinski tehničar, prostije, pfleger u nekoj njemačkoj klinici za stare, parodira veličinu neumskog akvatorija, poređenjem sa “malo većom kadom”, a Krajišnik iz Cazina mu šalje bumerang poručujući “da je k'o suza u oku, naše je”.

Zanimljivih replika ne nedostaje dok koža cvrči na plus 36 stepeni, a nova aplikacija Google se neprekidno ruši. Dvije sredovječne komšinice, po govoru koji baštine, ispod majevičkih brda, do suza nasmijavaju one oko sebe na peškirima, ležaljkama i ispod suncobrana.

“Kako si, bona, stigla da zagušiš fejsbuk fotkama sa plaže, a još ni u more nisi ušla”, kritikuje je kona u lapidarnom “ekspozeu”.

“Svoj ti pos'o”, replicira “fejsbuk frendica” i sama se smije ne dižući pogled sa mobitela.

Kada smo kod “naših” ogromna većina su domaći gosti iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, zadesila se i oveća turistička “brigada” iz Češke koju prepoznajemo po “more je tako teple” ,a primjetan je i veliki broj građana iz Srbije.

Rosanda Vrlić, mještanka i jedna od rijetkih “domorotkinja” u Neumu, sa suprugom, rođenim Mostarcem, punih 42 godine, kreditima i radom gradi njihovo apartmansko gnijezdo od sedam studio apartmana sa prekrasnim pogledom na cijeli zaljev. U Primorskoj ulici koja bi se kao i Ulica Ruđera Boškovića koja se naslanja na nju, mogla zvati Ulicom apartmana teško je i u junu pronaći slobodna mjesta. Kao na industrijskom traci smjenjuju se gosti.

Funkcionerske vile

“I prošla godina, ona pandemijska, bila je dobra kod nas, bilo je sve puno, samo su cijene bile nešto niže 5-10 eura. Iznad magistrale je prošle godine bilo dosta praznih kreveta, ali ova je godina dobro krenula. Mi imamo stare goste, zaista iz svih krajeva BiH i regije, prošle sedmice ovdje je bio jedan ministar iz Banje Luke sa suprugom, naš gost odranije, evo ovdje na donjoj terasi”, priča razgovorljiva Rosanda.

Vrijedna žena sa mirovinom od 1.500 kuna (oko 200 eura) za 34 godine staža, nešto u Dubrovniku, u zagrebačkom izbjeglištvu tokom rata, a ponajviše u računovodstvo mostarskih Željeznica, sebe i supruga ubraja u “malu raju”.

Priča o počecima kada su izdavali samo dvije nedovršene sobe, dizali kredite i kako niko nije mogao pretpostaviti da će ovdje gdje su bile nepristupačne stijene niknuti gradić i da će se izdavati za smještaj.

Pokazuje nam, onako usput i nešto tišim tonom, svoj nekadašnji komšiluk, bivše vile ondašnjih komunističkih funkcionera kojima je Partija uz kredite dodijelila i placeve u tadašnjem kamenjaru sa zmijama ispod visova brda Žaba. Nakon velike neumske afere par godina prije rata, “sječe” funkcionera i kompromitacije već urušenog socijalizma vremenom će ovdje nastati bijeli gradić ukopan u stijenje koji se tek posljednju deceniju i po, reklo bi se, poletno razvija.

“Ovo vam je sve okolo bilo oduzeto, malo toga je ostalo nama domaćima. Vidite, ova kuća sa spuštenim griljama, to je nekada bilo vlasništvo Munira Mesihovića, prodao je odmah na početku rata, kupio jedan Neumljanin koji radi u Njemačkoj. Do njega su dvije nekadašnje vile Tode Kurtovića, jedino je njegova bila zapaljena u prošlom ratu, njegove placeve kupila je jedna porodica, mislim da su brat i sestra. Do njega je bila vila Kažimira Jelčića, pa Nikole Stojanovića…“, kaže.

Loša putna infrastruktura

Pitamo za lokaciju apartmana porodice Čampara, kaže oni su nešto niže u istoj ulici.

“On (Čampara, nap. nov.) svako veče protrči ovuda kada dođe iz Sarajeva”, kazuje naša sagovornica, a na pitanje koji, Aljoša ili Dubravko, odgovara “onaj što je u vladi”.

Bišćanka Niha Džanić ističe kako što se tiče cijena nije uočila neka drastična odskakanja u odnosu na kontinentalni dio, bez obzira što je riječ o turističkom mjestu u špici sezone jer to je “poslovna paradigma” , recimo, Dalmacije kao najbližeg okruženja.

“Izuzetak su možda cijene u nekim hotelima gdje kafa košta 3,5 KM (oko 1,8 eura), a bočica vode 3 KM (oko 1,5 eura). Ono što je moja jedina zamjerka, a ne tiče se samo Neuma, jeste ukupna putna infrastruktura u BiH, pa je tako nama iz Krajine poprilično daleko, a loši putevi putovanja čine dužim i napornijim. Mene je put u Neum naveo na razmišljanje da je lijepo putovati i po svojoj zemlji, gdje susrećeš prijatne i gostoprimljive ljude”, kaže Džanić.

Neumske cijene “ića i pića” doista su skoro pa kontinentalne. Picu možete dobiti za pet eura, ćevape po istoj cijeni, a doner kebap sa piletinom za 2,3. Espresso kafa je oko eura, cappuccino i nescaffe su po 1,5. Negazirani sokovi su od 1,5 do dva eura, gazirani otprilike isto. Točena piva su od 1,5 do dva eura, a ostala od 1,75 do 2,5 eura.

Cijene smještaja su poprilično povoljne, a za takvu ocjenu najbolje ih je porediti sa susjednom Hrvatskom. Ovdje četvoročlana porodica može dobiti apartman sa čije terase može “pljuckati na more” za 38 eura. Naravno, juli i avgust bit će skuplji.

“Sezona je OK. Preko dana se radi dobro, a uveče je baš gužva, da ne možemo ni stići uslužiti ljubitelje donera, vidjeli ste koji se redovi uhvate”, pričaju dva mladića Mostarca koji drže doner grill na rivi i dodaju kako sutra otvaraju još jedan bliže hotelu “Vapore”.

Noć sa Modrićem i škvadrom

E, kad smo kod ovog hotela na osam katova i 127 soba na samoj obali i vjerovatno najljepšoj terasi koju zapljuskuje neumski zaljev, na velikom video zidu na ulazu u hotelu upriličeno je zajedničko gledanje direktnog prijenosa nogometne utakmice Hrvatska -Škotska na Evropskom prvenstvu. Orila se noć nad od navijanja za Modrića i škvadru, a kad su padali golovi za Dalićevu momčad čulo se iz stotina grla “ bravo, doktore”, “ to, kralju”.

Noći u Neumu, dražesne i savršene dok gledate zaliv osvijetljen sa obale, bosanski štih daje muzika sa terase restorana hotela “Zenit” na Copacabani. Harisova “ I tebe sam sit, kafano”, “Ko te ljubi ove noći” Saše Matića, Tomina “ Sviraj mi noćas”… niz srceparajućih folk evergrina traje sve dok je gostima merak.

I kada kreneš iz Neuma onog što čuva u svojoj bogatoj povijesti i Ardijejce i Plereje i Daorse i Rimljane i humske velmože i svakojake serdare prohujalih stoljeća, sve do današnjih dana kada je prelijepi mediteranski gradić sa više od 7.000 kreveta za turiste regije i cijelog svijeta, da dobar utisak o ljudima ovog podneblja bude kompletan, makar se vraćali preko adrenalinske “Komanči” ceste Svitave, potrudiće se neimenovana gospođa u pekari na izlazu iz gradića tamo gdje se već hvataju nasadi maslina i vinograda. Uz četiri pite dobijamo gratis četiri jogurta. To još nikada nismo doživjeli, naprimjer, u bliskom susjedstvu.