Akagić: Nauka o podacima već ima veliki utjecaj na našu svakodnevicu

Amila Akagić doktorica je tehničkih nauka iz oblasti računarstva i informatike. Diplomirala je i magistrirala na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a diplomu doktora tehničkih nauka stekla je na najstarijem Univerzitetu u Japanu, Keio Univerzitetu, kojeg je 1858. godine osnovao Fukuzawa Yukichi.

Po završetku studija, iz Tokija se vraća u Sarajevo, gdje nastavlja svoju karijeru na matičnom fakultetu. Trenutno radi kao vanredna profesorica na Odsjeku za Računarstvo i informatiku te je ambasadorica za Bosnu i Hercegovinu ispred regionalne inicijative “Žene u nauci o podacima”.

• Koji je značaj nauke o podacima u današnjem digitalnom svijetu?

– Nauka o podacima je multidisciplinarno polje koje koristi naučne pristupe, procedure, algoritme i alate da izvrši ekstrakciju znanja iz velike količine podataka. Nalazi se na presjeku između naučnih polja kao što su matematika, vjerovatnoća i statistika, računarske nauke i domensko/poslovno znanje. Istraživanja u polju nauke o podacima dovode do nevjerovatnih otkrića o svijetu, o nama, o našim svjesnim a ponekad i nesvjesnim radnjama. U tome leži značaj nauke o podacima. Koncept je multidisciplinaran, pa je veća saradnja između naučnih oblasti imperativ. Mnogi ne znaju da nauka o podacima već ima veliki utjecaj na našu svakodnevicu i potrebno je podići svijest ljudi o tome.

• Britanski matematičar i poduzetnik Clive Humby 2006. godine rekao je da su podaci nova nafta, da li Vi dijelite njegovo mišljenje? 

– Sada, 15 godina nakon te izjave, nedvojbeno je da su podaci nova nafta. Napredne zemlje već duže vrijeme ulažu u razvoj novih naprednih algoritama, čiji zadatak je da se pronađe odgovor na neka važna pitanja poput onoga kako mislimo ili donosimo zaključke, šta utiče na naše izbore, pa do pitanja o našoj okolini. Podaci su uvijek prisutni oko nas. Odrastali smo uz različite knjige, magazine, međutim sada živimo u vremenu brze i masovne proizvodnje podataka. Jedna generalna podjela podataka u literaturi je na strukturirane ili nestrukturirane podatke. Ovih drugih je mnogo više i u njima leži potencijal, a “znanje” će imati onaj ko bude imao pristup podacima i onaj ko bude znao napraviti i primijeniti algoritme koji će dati odgovore na neka važna pitanja.

• Koji je cilj konferencije “Žene u nauci o podacima”?

– Ideja i cilj ove konferencije je stvaranje nove platforme koja će omogućiti inspirativnim ženama iz svijeta nauke, biznisa i šire društveno-korisne zajednice da pokažu svoj rad u polju nauke o podacima. Cilj je također inspirirati, educirati i pružiti podršku svim osobama koje se bave naukom o podacima, bez obzira na spol. Elektrotehnički fakultet u Sarajevu organizuje regionalnu konferenciju, međutim izvorna ideja ove konferencije na svjetskom nivou potiče sa Stanford Univerziteta iz Sjedinjenih Američkih Država “Women in Data Science” i nalaže da su govornice samo žene. Svjesna sam komentara i pitanja “Zašto samo žene?”, ali na to pitanje odgovaram sa “Zašto ne?”. Mislim da ova pitanja proizilaze iz potrebe da se napravi jedna šira konferencija na ovu temu, što svesrdno podržavam.

• Imamo li u Bosni i Hercegovini kvalitetne podatke i kako ih čuvamo?

– Bosna i Hercegovina već dugi niz godina ulaže u informatizaciju, međutim ulaganja se moraju povećati, a proces informatizacije ubrzati ako se zaista žele vidjeti neke veće promjene u društvu. Još uvijek čekamo u redovima kada treba izvaditi neku potvrdu ili otvoriti neki račun, što znači da ima mjesta za poboljšanja.  Također, važna je tema i “Otvorenih podataka” i nastojanje da se dio javnih podataka otvori, kao i to kako ih se može koristiti i obrađivati u nekom odgovarajućem obliku. O ovom konceptu i ideji treba govoriti što više, i treba poboljšati vidljivost napora naših institucija da pokušavaju promijeniti trenutnu situaciju.

• Kako podaci mogu utjecati na poboljšanje kvaliteta života?

– Podaci već utiču na naš život i rijetko ko će se usuditi usprotiviti tome. Kada bismo jednog čovjeka posmatrali kao jednu česticu u jednom velikom i apstraktnom sistemu, onda bi uvidjeli da način funkcioniranja tog sistema uopće ne poznajemo. Sve interakcije u društvu se u novijoj literaturi nazivaju: društveno tkivo. Neki stručnjaci upozoravaju da već sada Facebook ili Instagram aplikacije mijenjaju naše društveno tkivo. Na koji način, dobro ili loše, to još ne znamo. Većina ljudi danas nosi pametne telefone, satove ili neke druge uređaje, koji konstantno “osluškuju” naše navike. Zamislite da postoji sistem koji može da napravi analizu naših navika i da otkrije nešto o nama što ni sami nismo znali. To će uskoro postati stvarnost i nova norma. Stalno kreiramo neke nove podatke (tekst, fotografije, videozapise, itd.) i šaljemo ih do naših najmilijih, prijatelja, poznanika. Sistemi (algoritmi) koji budu znali analizirati te velike količine podataka imat će najmoćnije oružje od svih, znanje.

• Je li pandemija korona virusa zapravo naglasila važnost kvalitetnih podataka?

– Pandemija korona virusa je nedvojbeno naglasila važnost kvalitetnih podataka. Kako u pronalasku vakcine koja je uslijedila nakon važne razmjene podataka na državnim nivoima, tako i u razumijevanju utjecaja koje je pandemija ostavila na sve nas pojedinačno. Kao jedan primjer, navest ću Allen Institute for AI koji održava bazu COVID-19 Open Research Dataset, koja trenutno broji 500,000 naučnih članaka na temu COVID-19. Interesantno je da je Bijela Kuća u martu prošle godine uputila javni poziv nacionalnim naučnicima i stručnjacima iz polja vještačke inteligencije da razviju nove tehnike za pretraživanje teksta i da pronađu odgovore na neka vrlo bitna pitanja vezana za COVID-19. Od izuzetne je važnosti da su ti podaci dostupni svim naučnicima širom svijeta. Ovo je samo jedan takav primjer, međutim na internetu postoji izuzetno mnogo podataka koji su dostupni svima, što otvara nove mogućnosti i nama s ovih prostora da možemo na pristupačan način da se bavimo naukom.

• Da li je potreban veći nivo saradnje između biznis sektora i nauke?

– Moj utisak je da je saradnja između našeg IT biznis sektora i nauke veoma površna, što nije slučaj u razvijenim zemljama. Provela sam nekoliko godina u Japanu, i moj tamošnji mentor radio je s mnogim tehnološkim kompanijama koje su same donosile probleme koje nisu mogle samostalno da riješe, a potom je moj mentor zajedno sa nama studentima radio na rješavanju tih problema. I jedni i drugi su imali koristi od toga. Kompanije su ulagale u studente, odnosno svoj budući kadar, a naučnici su rješavali složene probleme iz kojih su kasnije nastajali naučni radovi, patenti i drugi proizvodi. Svakodnevni posao naučnika i akademskog osoblja je da prati novosti iz nauke i da rješava teške probleme. Smatram da bi biznis sektor imao velike koristi od saradnje s naučnim sektorom i da bi ta saradnja bila na obostrano zadovoljstvo. Njemačka ima jedan sjajan koncept prijenosa znanja između istraživanja i prakse i kojeg treba što prije usvojiti u svim disciplinama. Na fakultetima je sada mlađi kadar koji ima i želju i volju da se uputi u ovom smjeru.

• Kako biste ocijenili odnos vlasti prema naučnicima?

– Kanton Sarajevo izdvaja značajna ulaganja u Univerzitet u Sarajevu od 2019. godine, a popravljen je i status naučnih radnika. Međutim, problem je zastarjela infrastruktura ili oprema za bavljenje ozbiljnim naučnim radom. Za ozbiljno bavljenje naukom o podacima potreban je specijalan hardver, poput specijalnih grafičkih kartica za treniranje neuronskih mreža ili specijaliziranih akceleratora koji se koriste za ubrzavanje određenih procesa (npr. inferencija  ili zaključivanja). Nažalost, tu oskudijevamo i snalazimo se na različite načine. Jedina mogućnost nabavke takve opreme je putem javnih konkursa za sufinansiranje, ali kod prijave na te konkurse traže se određeni uslovi koje mnogi u ovo trenutku nemaju ili ne mogu da ispune. Neki od razloga za ovo stanje su nepostojanje takve opreme ali i preveliki napori koji se ulažu u realizaciju nastave. I ovo je jedan začarani krug, ali to ne smije biti izgovor da se manje radi. Postoje načini uvezivanja s timovima širom svijeta koji mogu omogućiti dijeljenje hardverskih resursa putem interneta.

• Kako zainteresirati mlade da se bave naukom?

– U toku svoje karijere imala sam različite situacije. Neki studenti imaju izraženu samoinicijativu i njih je potrebno samo uputiti na pravi put, dok drugi imaju druge motivacije poput ostvarivanja u materijalnom smislu. Studentima je uzbudljivo kada vide da neka njihova ideja ima odjeka u naučnim krugovima, na konferencijama ili u časopisima. Taj osjećaj neki studenti zavole i to ih motivira da dalje istražuju. Dosta naših studenata odlazi u inostranstvo da studira. To je s jedne strane fantastično, jer ulažu u svoje obrazovanje. Ipak, država treba imati jasniju viziju i strategiju kako privući nazad one koji odlaze po kvalitetnije obrazovanje. Na primjer, moji studenti idu na magistarske ili doktorske studije, ali vrlo često smatraju da nemaju gdje da se zaposle s takvim diplomama po povratku u domovinu. Smatram da treba raditi na otvaranju novih instituta koji će se baviti naučno-istraživačkim radom, ali uporedo i rješavati neke bitne probleme u društvu. Na ovaj način mislim da se može vrlo brzo popraviti kvalitet života, a studentima savjetujem da uspostave dobar kontakt s profesorima i da iskažu svoj interes za rad.

• Vaši planovi i očekivanja u budućnosti?

– Svi moji planovi su vezani za naučno-istraživački rad. Izazov je istraživati neka nova naučna polja. Posljednjih godina počela sam raditi istraživanja u naučnim disciplinama kao što su vještačka inteligencija, mašinsko učenje, duboko učenje, nauka o podacima, iako su moja prva interesovanja vezana za računarske arhitekture i projektovanje digitalnih sistema. Međutim, ovo i nije tako neuobičajena kombinacija, jer je za razumijevanje bilo kojeg softverskog sistema potrebno dobro poznavanje hardvera. Trenutno najviše radim sa sistemima računarske vizije, gdje se iz vizuelnih podataka vrši prepoznavanje određenih oblika ili pojava. Ovo je prilično uzbudljiva i dinamična oblast. U budućnosti očekujem više ulaganja u nauku i podizanje svijesti o važnosti naučno-istraživačkog rada za širu društvenu zajednicu.