Vojne vježbe sila na Balkanu: Srbija gaji ‘nesvrstanost’ ali veliča Rusiju

Kako su Rusi otišli kući tako je u Srbiji počela vojna vježba Platinasti vuk u kojoj učestvuju zemlje članice NATO saveza, ističu vojni analitičari.

Članice NATO-a i Rusija i ove godine održavaju zajedničke vojne vježbe sa oružanim snagama zemalja regije, pri čemu se posebno ističe Srbija. (EPA)

Balkan će ove godine opet biti prostor na kojem će velike sile održavati vojne vježbe sa vojskama zemalja domaćina. Sve do ljeta u regiji će se provoditi vježbe SAD-a i NATO-a, osim u Srbiji koja je za to vrijeme organizovala zajedničke antiterorističke vježbe sa Rusijom. Također, za jesen je najavljen i dolazak Ruske nacionalne garde Rosgvardije, na zajedničku vježbu sa policijskim snagama Srbije.

Iako je svaka vojna vježba, kako objašnjava vanjskopolitički i sigurnosni analitičar Denis Avdagić, prvenstveno namijenjena održavanju vojnih snaga i uvježbavanju saradnje različitih vojski, ona na kraju služi i za slanje određenih međunarodno-političkih poruka.

“Ako vojne vježbe radite u nekom pograničnom području ili zemlji koja je zbog bilo kojeg razloga zanimljiva, time se šalje vrlo jasna poruka. Vježbe koje primjerice Srbija radi s ruskim snagama jasno šalju poruku kako se Srbija smatra i partnerom Rusije. Posve legitimna poruka i odluka bilo koje zemlje pa i Srbije. Naravno, posve druga stvar je kako će na to gledati oni u okruženju pa i u Europskoj uniji i šire”, ističe Avdagić.

Međutim, prema njegovom mišljenju, taj rizik Srbija i njeni čelnici sigurno su uračunali, a u svakom slučaju ovo nije jedina zemlja koja iskušava “granice takve igre”.

“To je manja igra od one koju je igrala nekadašnja Jugoslavija, koja je između dva pola bila veliki igrač. Međutim, danas nemamo dvije velike super sile, svijet se promijenio, tako da se ne ide poznatim nego opet neprokrčenim putem improviziranja, nečemu čemu su ljudi ovog dijela Europe uvijek skloni.”

‘Ruski medvjedi’

S druge strane, Aleksandar Radić, vojni analitičar iz Srbije, ističe da zajedničke vježbe sa Rusijom nisu jedine u koje se uključila Srbija, samo su najviše vidljive u javnosti jer, kako kaže, tako odgovara vlastima u Beogradu.

Tako u bazi Jug kod Bujanovca trenutno zajedno vježbaju pripadnici Vojske Srbije i oružanih snaga iz devet drugih država, među kojima su i Velika Britanija, SAD i Francuska, dakle članice NATO-a.

“Vojna neutralnost, prema definicijama sadržanim u dokumentima, odnosi se na neulazak u vojno-političke blokove a ne na odsustvo saradnje i tu se pronalazi pravi oslonac za vojne vežbe sa svima, ali to izgleda poprilično šizofreno u praksi, jer aktivnosti koje se vode sa NATO-om i bilateralno sa članicama NATO-a i sa Rusijom prilagođavaju se vidljivosti u medijima po proceni stava javnog mnenja. Poenta toga je vlast koja neprekidno misli samo na izbore i gde se vrtimo u krug u želji da se dobije naklonost javnog mnenja te se prezentuju ono vojne vežbe za koje javnost daje podršku”, kaže Radić.

Kome javnost u Srbiji daje podršku, Radić slikovito objašnjava: “S obzirom na to da je dosta veliki broj ljudi koji sa strašću gleda prema Rusiji, kao Srbin koji živi u Beogradu ponekad sam uveren da ovde ima ozbiljan procenat ljudi koji više vole Rusiju nego svoju zemlju. Bio je jedan zanimljiv pokazatelj nedavno kada je objavljena satirična informacija kako su medvedi na Manjači rasterali američke vojnike tokom vojne vežbe, a ako pogledate komentare ne možete da verujete koliko ljudi veruje da je to istina. A onda imate grupu ljudi koja kaže šta bi im tek uradio ruski medved, jer kao naš bosanski medved nije dovoljno veliki, nego ima ruski koji je još veći.”

Dolazak ministara odbrane NATO sila u Srbiju

Prema njegovom mišljenju, Srbija se osjeća kao da je slabija i da joj treba neki zaštitnik, što vjerovatno ima objašnjenje u frustracijama koje su posljedica 90-tih godina i nemogućnosti da se pronađe jasno strateško opredjeljenje u politici koja ima negativan odnos prema Zapadu, jer povezuje to sa nekom vrstom poniženja.

To, dodaje Radić, dovodi do te situacije da Rusija održava zajedničku vojnu vježbu sa Srbijom pod nazivom “Zajednički odgovor”, dok istovremeno SAD bilateralno provodi u zemljama Balkana vježbu “Trenutni odgovor”.

“Očigledno je da ambasade u Beogradu i oni koji donose odluke kod kuće imaju toleranciju prema takvom stanju jer postoji neka motivacija, neko jasno obećanje koje stiže iz Beograda zbog čega se dopušta taj neobični razvoj prilika. Jer kako su Rusi otišli tako su u Srbiji počele vežbe Platinasti vuk koja se održava u bazi Jug. Na završni dan vežbe dolazi ministar odbrane Velike Britanije i Francuska ministarka odbrane, ali nema tu emocije. Dva ministra odbrane dve NATO sile – to neće biti naslovna strana. Isto tako, vde imate i aktuelnu vežbu u Bugarskoj, uz američku i srpsku vojsku. Oni koji kontrolišu objavljivanje informacija u Srbiji u medijima to rade dosta zadrto u njihovim izveštajima te vi ne prepoznajete prisustvo Amerikanaca u toj aktivnosti, ne vidi se da je to NATO vežba, ali oni ne mogu da zabrane Pentagonu i Bugarima da objave informacije”, kaže Radić.

‘Moneta za potkusurivanje’

Avdagić smatra da Srbija pokušava gajiti “nesvrstane” odnose što će biti u nekoj mjeri uspješna priča sve dok jedna strana ne kaže kako im to ne treba, a onda će sve doći na naplatu.

“Slikovito rečeno, Srbija mora paziti da u svemu nije ‘moneta za potkusurivanje’ Rusiji ili Kini te da neće u jednom trenutku biti ostavljena sama, da budemo jasni, to bi onda kao finale jedne politike prije svega imalo reperkusije po političko vodstvo, građani su obično samo kolateralne žrtve politike koju vode oni koje su izabrali.”

S druge strane, dodaje, postavlja se pitanje zašto Rusija želi biti prisutna u ovom dijelu Evrope, jer se više ne radi o super sili kao što je to bio slučaj sa Sovjetskim Savezom.

“Rusija danas primarno ima energetske interese u prodaji svojih energenata i u susjednim zemljama, a šire od toga, e tu se svi trebaju zapitati koji je to cilj. Što Rusija dobiva, i koliko od toga Srbija profitira. Međutim, na kraju bi ipak istaknuo kako Srbija ne čini ništa izvan okvira suverene države, njihovo je pravo da biraju partnere ili da pokušavaju surađivati sa svima, ako je to danas moguće.”

Izvor: Al Jazeera