Mršić nije zaboravio 1997. i Skenderiju: Bila je vruća atmosfera, Marković nam je zabio 30 poena

U prvom gostovanju Hrvatske nakon ratnih događanja, BiH nas je zasluženo pobijedila u paklenoj atmosferi, kaže današnji selektor Veljko Mršić.

Želimo stvoriti što homogeniju momčad koja je spremna igrati zajedno i uživati u igri, kaže Veljko Mršić (Dino Stanin / Pixsell)
Želimo stvoriti što homogeniju momčad koja je spremna igrati zajedno i uživati u igri, kaže Veljko Mršić (Dino Stanin / Pixsell)

„Prerano je sada komentirati izglede Hrvatske i snagu momčadi jer ima još 16 mjeseci do početka Evropskog prvenstva. Po povijesnoj kvaliteti selekcija s kojima smo u skupini u prvoj fazi, Grčka i Italija kao domaćin, su najambiciozniji. Onda dolaze Ukrajina, Estonija i Velika Britanija iz slabijih šešira uoči izvlačenja skupina. Velika Britanija, koja je došla na EP iz zadnje jakosne grupe i izbacila Crnu Goru, sudionika prošlog Svjetskog prvenstva, posjeduje kvalitet“, rekao je selektor košarkaške reprezentacije Hrvatske Veljko Mršić.

Istakao je da su ambicije bivšeg olimpijskog viceprvaka iz 1992. u Barceloni minimalno prolazak u osminu finala kontinentalnog šampionata.

„Sigurno je da bi bilo bolje proći sa što boljeg mjesta (četiri najbolja prolaze) skupinu zbog lakših protivnika u osmini finala i četvrtfinalu. To bo dalo podsticaj da odemo što dalje u nastavku prvenstva”, kaže.

Četiri ekipe u borbi za Tokio

Naredni zadatak košarkaša Hrvatske je kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre, od 29. juna do 4. jula u Splitu, gdje će igrati protiv Brazila, 30. juna i dan kasnije sa Tunisom. Dva prvoplasirana idu dalje na grupu u kojoj su Rusija, Njemačka i Meksiko.

„Cilj je plasman na Olimpijske igre u Tokiju, ali ne i imperativ. Uradićemo sve da to napravimo. Momčad koja pokaže najveću snagu kolektiva na tom turniru blizu je uspjeha. Želimo stvoriti što homogeniju momčad koja je spremna igrati zajedno i uživati u igri. Ako to uspijemo, šanse će nam porasti. Nažalost, i nakon početka priprema oko 10. juna, zavisno od završetka play-offa hrvatske lige, nećemo znati još tjedan koji će nam igrači iz NBA lige biti dostupni. Okupićemo 12 do 14 igrača na startu priprema. Očekujemo da će Luka Šamanić doći na vrijeme, pošto bi San Antonio Spursi mogli ispasti ranije. Bojan Bogdanović, Dario Šarić i Ivica Zubac igraju u ekipama iz vrha Zapadne konferencije i čekaćemo kada će njihovi klubovi završiti nastupe. Oni koji uđu u finale Zapadne konferencije ne mogu igrati u kvalifikacijama.“

Odlazak na Igre izboriće pobjednik turnira. Kako Mršić kaže, po snazi igrača i tradiciji timova, Brazil, Rusija, Njemačka i Hrvatska imaju cilj plasman na OI.

„Tunis i Meksiko su objektivno slabiji. Sve četiri reprezentacije posjeduju kvalitet da budu prve. Zbog pandemije korona virusa, domaći teren neće igrati ulogu, kao što smo mislili prijavivši se za organizaciju. Prema sadašnjoj situaciji, igraće se bez publike. Nadam se da će se to ipak promijeniti da bismo imali određenu podršku navijača sa tribina. Namjeravamo iskoristiti turnir za promociju košarke i da naši najbolji igrači provedu vrijeme u Hrvatskoj, te da kvalifikacije zainteresiraju što veći broj djece da se počne baviti njom. Osim plasmana na Olimpijske igre u Tokiju, taj turnir ima širi spektar pozitivnih stvari”, kaže.

Nepoznanica sastavi

Mršić, koji je kao košarkaš Cibone osvojio pet titula prvaka Hrvatske (1992-1995, 1998) i Kup ove države (1995), naslov u Litvaniji sa Žalgirisom (1997), bio najbolji u Italiji u dresu Varesea (1999), te FIBA Kup Koraća sa Malagom (2001) analizirao je šanse Srbije i Slovenije u kvalifikacijama za OI.

„Srbija igra isto na domaćem parketu i ima dobre šanse za Olimpijadu. U grupi su i jaki protivnici (poslije Dominikanske Republike i Filipina, mogući rivali su Italija, Portoriko ili Senegal), pa će morati odigrati dobar turnir da se plasiraju. Slovenija ide u Litvu, koja očekuje da će joj domaćinstvo dati veće šanse za OI. Ako Slovenija bude u najjačem sastavu sa Lukom Dončićem, koji je jedan od najboljih igrača na svijetu, imaće realne izglede. Bila je evropski prvak prije četiri godine, ali bez njega nije prošla na SP 2019. Sve zavisi u kojem će sastavu doći. Vrlo vjerovatno neke od selekcija iz regije ostaće u kvalifikacijama bez najboljih igrača iz NBA”., kaže Mršić.

Od 25. juna 2020. iskusni 50-godišnji stručnjak je trener Zadra, sa kojim je zauzeo 10. mjesto u ABA ligi, što je realan domet osvajača Kupa Hrvatske.

„Prošle godine nas je spasio od ispadanja prekid lige, s obzirom na to da smo bili zadnji prije posljednje utakmice sa Crvenom zvezdom u Beogradu. Sezonu ranije igrale su se kvalifikacije za opstanak sa drugoplasiranom ekipom iz ABA lige 2. Ove godine okončali smo pitanje opstanka tri kola prije kraja takmičenja. Zadovoljni smo iz tog kuta gledanja, jer je to bio plan. Jesmo li mogli više? Uvijek, mislim da jesmo. Imali smo dosta problema sa koronom, dva-tri puta je bila izolacija momčadi. Mijenjali smo je tokom sezone, a i ja sam bio odsutan određeni dio. Na kraju ostvarili smo veći broj pobjeda nego prethodnih sezona”, priča.

Kup podstrek za prvenstvo

Prema Mršićevim riječima, drugi uzastopni trofej pobjednika Kupa Krešimira Ćosića dao je podstrek Zadru i još dodatno homogenizirao momčad za nastavak sezone. Zadranima je ovo osmi pehar u ovom takmičenju.

„Osvojili smo ga na gostovanju u Omišu, ako se u ovo vrijeme može išta nazvati gostujućim terenom. Nismo imali podršku zadarske publike kao prošle godine osvajajući trofej. Puno nam znači i Zadar je sada lider po broju osvojenih kupova u Hrvatskoj. Sada počinje doigravanje, u kojem želimo potvrditi prvo mjesto iz regularnog dijela sezone“, kaže Mršić.

Nada se da će Zadrani osvojiti naslov prvaka Hrvatske. Prije Ćosićevog kupa sa Zadrom u februaru, predvodeći Cedevitu postao je trostruki prvak i dvostruki osvajač Kupa koji je dobio ime po legendarnom i jednom od najboljih košarkaša na našim prostorima.

„Uspjeh bi bio krunisati sezonu naslovom prvaka poslije 13 godina. Kao i u Kupu, konkurenti su Split i Cibona. Gorica vreba iz prikrajka, ali je kvalitetom ispod ove tri momčadi. Nijanse će odlučivati o prvaku i nadam se da ćemo slaviti na kraju. Kao prvi, imali smo tri pobjede više od drugoplasiranog Splita u regularnom dijelu. Međutim, play-off je sasvim drugačiji i prvo mjesto u ligaškom toku sezone ne mora ništa značiti“, stav je Mršića.

Ponosan je na tri bronzane medalje sa Hrvatskom u reprezentativnoj karijeri, na evropskim šampionatima 1993. i 1995, te SP-u 1994, što su posljednja odličja ovog tima na velikim takmičenjima.

„Tada smo predstavljali relevantan faktor u svjetskoj košarci. Sjećam se, kada smo nakon tih natjecanja, dolazili kući pokunjenih glava jer je cilj uvijek bio veći i nismo bili zadovoljni brončanim medaljama. To je sport. Želja nam je u budućnosti se vratiti na veliku scenu. Danas je drugačije vrijeme. Tada je bilo uglavnom pet reprezentacija između kojih su se tražili osvajači medalja na tim natjecanjima. Malo je blio iznenađenja“, rekao je.

BiH može iznenaditi svakog

Naglašava da se odnos snaga u košarci znatno promijenio posljednjih godina.

„Danas preko deset reprezentacija žele medalje na Eurobasketu. Košarka je postala globalni sport, gdje su momčadi koje tada nisu bile moćne, konkurentne za visok plasman. Slovenija je aktuelni evropski prvak, dok je Turska znatno napredovala. Latvija se nije plasirala na EP i SP, mada ima veliku individualnu kvalitetu. Francuska, Španjolska, Litva i Srbija su od ranije u vrhu. Čak i BiH sa Nurkićem, Musom i ostalim igračima koji su sve bolji, može svakom zagorčati život. Na jednom ujednačenom prvenstvu mogu otići daleko. Tu su još Grčka, Italija, Rusija, Njemačka, Hrvatska… Očekuju nas neizvjesna natjecanja“, kaže Mršić.

Mršić se prisjetio kvalifikacionog meča za EP BiH – Hrvatska (74:67), 29. novembra 1997. u sarajevskoj Skenderiji.

„Sjećam se dobro te utakmice. Nenad Marković je zabio 30, a ja 27 poena. Bila je vruća atmosfera u prvom gostovanju Hrvatske nakon ratnih događanja. BiH je zasluženo pobijedila u paklenoj atmosferi“.

Hrvatski selektor nema trenerskog uzora. Sretan je da je kao košarkaš radio sa mnogim kvalitetnim trenerima.

„Na igranje košarke me nagovorio u mlađim kategorijama Čapljine Jasmin Repeša. U Ciboni su me trenirali Vlado Vanjak, pokojni Nikola Kesler, dok me Dragan Šakota uveo u prvu ekipu, pa Mirko Novosel, Aleksandar Petrović, a u inozemstvu Jonas Kazlauskas, Valerio Bianchini, Božo Maljković u Malagi. Poslije sam kao trener bio pomoćnik Bianchiniju i Repeši. Od svakoga sam usvojio neka znanja, pa i od Sergija Scariola, Aita Renesesa, kao i u Americi na edukaciji. Gledao sam rad dobrih trenera, što me obogatilo“, podvukao je Mršić.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO