Komorbiditeti i COVID: Mnogo veći rizik od smrti

Dok neke države pomoću vakcinacije izlaze iz pandemije COVID-19 i počinju ublažavati restrikcije, druge države u južnoj Aziji prolaze kroz novi talas infekcija koje uzrokuju ozbiljne probleme za njihove populacije i zdravstvene sisteme.

Oni koji su najviše izloženi riziku da razviju ozbiljne komplikacije, i čak da umru, kao rezultat virusa, ostaju najranjiviji članovi naših društava.

Starosna dob ostaje najveći faktor rizika za razvijanje ozbiljne bolesti COVID-19, gdje je više od 80 posto smrti od COVID-a zabilježeno kod ljudi starijih od 65 godina. Kako starimo, mišići nam slabe i anatomija pluća se mijenja. Zbog tog ona postaju manje efikasna kada je u pitanju istiskivanje zraka i sluzi iz tijela, što rezultira snižavanjem odbrambenog sistema koji naša pluća i imuni sistem mogu pružiti.

Smatra se da imunitet starijih ljudi – onih iznad 65 godina – sporije odgovara na ovaj virus, vodeći do dužeg perioda zaraze i upale kao rezultata ove bolesti. Ovaj produženi period također omogućava virusu da se umnožava i da preplavi imuni sistem i unutrašnje organe, što rezultira lošijim ishodima.

Ali izvjesna, već postojeća oboljenja, poznata kao „komorbiditeti“, također povećavaju rizik od razvijanja ozbiljnog oboljenja kao rezultata zaraze korona virusom. Ozbiljna bolest bi mogla značiti da će osobi biti potrebna hospitalizacija, intenzivna njega ili respirator da im pomogne da dišu, ili čak mogu i umrijeti.

Kada razmatramo koje bolesti povećavaju rizik od razvijanja ozbiljnog oboljenja COVID-19, važno je prisjetiti se da su ljudi sa već postojećim oboljenjima često stariji pa i starosna doba kao i njihovo zdravlje, igraju ulogu u tom procesu.

Bolest srca

Studije pokazuju da su visok krvni pritisak i kardiovaskularna bolest visoko na listi već postojećih bolesti koje mogu pogoršati infekciju COVID-19. Oko 10 posto pacijenata sa već postojećom bolesti srca, poznatom i kao kardiovaskularna bolest (CVD), koji se zaraze korona virusom će umrijeti, u poređenju sa samo jedan posto pacijenata koji su inače zdravi.

Ozbiljno virusno oboljenje dodatno opterećuje srce. Kada virus uzrokuje upalu i infekciju u plućima, ona više nisu jednako efikasna u razmjeni gasova kao prije infekcije. Zbog tog opada nivo kisika u krvi. Kada se to dogodi, srce mora raditi više da bi slalo ono kisika koliko ima u krvi po cijelom tijelu i zadovoljilo zahtjeve ostalih organa. Ovo može zamoriti i oslabiti srce i ako već postoji srčano oboljenje, to će samo pogoršati problem.

COVID-19 može izazvati i upalu srčanog mišića, stanje poznato kao miokarditis, a to zauzvrat može dovesti do opasnih srčanih ritmova.

Ne postoji specijalni protokol za ljude sa srčanim oboljenjima da se zaštite od COVID-19, ali je preporučeno slijeđenje lokalnih smjernica za držanje distance, kao i redovno vakcinisanje protiv gripe i upale pluća, da biste ostali koliko je moguće zdravi.

Dijabetes

Dijabetes opisuje čitav spektar stanja koja rezultiraju nivoima inzulina koji su ili previsoki ili preniski. Inzulin je hormon potreban za kontrolu optimalnog nivoa šećera u krvi da bi tijelo normalno funkcionisalo. Svako ko ima dijebates, bez obzira koji tip, više je sklon da razvije ozbiljnu bolest ili čak umre ako dobije COVID-19, ali način na koji ova bolest pogađa osobu će varirati od pojedinca do pojedinca. Ako nivo šećera u krvi poraste previše ili padne prenisko, mogu se pojaviti problemi. Isto tako, ako nivo inzulina postane previsok, to može negativno utjecati na sposobnost tijela da se bori protiv infekcija.

Razlozi zbog kojih postojanje dijabetesa povećava rizik od smrti od COVID-19 su različiti i kompleksni. Često je kod onih koji godinama ne vode računa o svom dijabetesu visok nivo šećera u krvi uzrokovao oštećenje nerava i krvnih sudova po cijelom tijelu. To rezultira raširenom upalom; krvni sudovi postaju krhki i ne prenose krv i nutrijente po tijelu kao što bi trebali.

Sve ovo utječe na sveukupno zdravlje imunog sistema, što znači da nije u stanju da reaguje na infekcije jednako dobro kao kod ljudi koji ne boluju od dijabetesa. Zato se za ljude koji boluju od dijabetesa kaže da su „imunokompromitirani“ (da imaju slabiji imunitet).

Ljudi sa dijabetesom tip 2 imaju veću šansu za prekomjernu težinu ili pretilost. Ovo obično znači da su im srce i pluća manje zdravi i da su manje u stanju da pomognu tijelu da se izbori sa infekcijom. Postojanje visokog nivoa masti u tijelu također može uzrokovati upalu, što utječe na sposobnost imuniteta da radi na optimalnom nivou.

Ako bolujete od dijabetesa, bilo koja infekcija može utjecati negativno na sposobnost vašeg tijela da kontroliše nivo šećera u krvi. Infekcija korona virusom može uzrokovati da nivo šećera u krvi postane opasno visok jer nivo inzulina postaje nestalan; ovaj visok nivo šećera u krvi može pokrenuti opasne „događaje“ u tijelu uključujući kiselost krvi i oštetiti bubrege. To će dodatno kompromitirati imunitet, vodeći do veće šanse za komplikacije od infekcije korona virusom.

Što je bolje kontrolisan vaš dijabetes, to su vam bolji izgledi da prođete kroz COVID-19  bez razvijanja opasnih komplikacija. Biti na pravim lijekovima, zajedno sa zdravom ishranom i vježbom kako bi se održala težina na optimalnom nivou su ključni.

Plućno oboljenje

Postojanje hroničnog plućnog oboljenja još je jedan rizični faktor da se razviju ozbiljne komplikacije od COVID-19. Plućna oboljenja koja povećavaju ovaj rizik uključuju: astmu, ako je umjerena do ozbiljna; hroničnu opstruktivnu bolest pluća (COPD), uključujući emfizem i hronični bronhitis; oštećeno tkivo pluća ili tkivo sa ožiljcima kao što je intersticijska bolest pluća  – uključujući idiopatsku plućnu fibrozu; cističnu fibrozu, sa ili bez pluća ili drugog transplantiranog organa; i plućna hipertenzija – visok krvni pritisak u plućima.

Uopćeno govoreći, što je ozbiljnije oboljenje pluća, to je veći rizik da se razvije ozbiljan oblik COVID-19, koja je prvenstveno bolest pluća. COVID-19 može uzrokovati stanje poznato kao akutni respiratorni distres sindrom (ARDS), do kojeg dolazi kada infekcija uzrokuje da se tečnost nagomila u plućima, utječući na razmjenu kisika i ugljen dioksida, što može uzrokovati da ljudi gube dah i da im nivo kisika u krvi iznimno opadne.

Ako pluća već rade smanjenim kapacitetom zbog ranijeg ili postojećeg plućnog oboljenja onda će vjerovatno postati preopterećena i ARDS može nastupiti ranije. Postoje studije koje navode na zaključak da osobe s hroničnom plućnom bolesti disajnih puteva, obično uzrokovane štetom nastalom zbog pušenja duhana, imaju povećan broj ACE2 receptora u dijelovima svojih disajnih puteva. To su receptori za koje se veže šiljasti protein korona virusa kako bi ušao u ljudske ćelije i uzrokovao infekciju. Što je više ovih receptora, to je veći rizik od infekcije.

Najbolji savjet svima, bez obzira imali ili nemali hroničnu bolest pluća, je da prestanu pušiti. To je najljubaznija stvar koju možete napraviti za svoja pluća. Mnoga od nabrojanih bolesti pluća ne uzrokuje pušenje, pa je u tom slučaju važno pridržavati se držanja distance i korištenja pravih lijekova kako biste držali svoje oboljenje pod kontrolom.

Postoje i mnogi drugi komorbiditeti koji povećavaju rizik razvijanja ozbiljnog oblika bolesti COVID-19, uključujući izvjesne rakove, poremećaje imunog sistema i bubrežnu bolest. Koji god da je rizik u pitanju, kao i uvijek, nošenje maske, držanje distance i odlazak na vakcinaciju kad vas pozovu su ključni.

[Illustration by Jawahir Al-Naimi/Al Jazeera]

Izvještaj o napretku: porast broja oboljelih od COVID-a u Nepalu

Tokom proteklih nekoliko sedmica Indija je dominirala naslovnicama dok su hektične scene ljudi u redovima ispred bolnica koji očajnički traže kisik obišle cijeli svijet, ali sada se čini da se epicentar pandemije pomjerio u susjedni Nepal.

Ova kontinentalna država ima od ranije slab zdravstveni sistem i, budući da su mnogi nepalski radnici bili prisiljeni da se vrate iz Indije gdje je izolacija značila da nema posla, soj virusa koji je prvo otkriven u Indji B1.617, za koji se smatra da se lakše prenosi, stvarni je razlog za zabrinutost. Nepal i Indija dijele 1800 km otvorene granice, preko koje je ljudima iz obje države dozvoljeno da putuju i rade bez viza.

U Nepalu ima svega osam doktora na svakih 10 000 ljudi, mnogo manje nego u Indiji. Nepal zaostaje i s vakcinacijom, kada se uporedi sa svojim susjedom. Ova država je zabilježila više od 6000 smrtnih slučajeva od početka pandemije, a više od polovine od tog se desilo u sedmicama između 4. i 21. maja.

„Situacija se pogoršava sa svakim danom i mogla bi izmaći kontroli u budućnosti“, kazao je dr. Samir Adhikari, glasnogovornik nepalskog Ministarstva za zdravstvo i stanovništvo 3. maja. Od tada je broj oboljelih porastao, a i broj umrlih raste. Doktori kažu da je ova država bila loše opremljena za porast broja oboljelih od COVID-19. Na sastanku doktora koji je organizovao Kathmandu Metropolitan City 11. maja, dr. Chandra Mani Adhikari, izvršni direktor Centra za zdravlje srca Shahid Gangalal, je kazao: „Niko to neće da kaže, ali evo ja [ću] reći: naš zdravstveni sistem se urušio.“

Ova država ima 30 miliona stanovnika i porodice već imaju problema da nađu krevete u intenzivnoj njezi za svoje bližnje i otimaju se za kisik usred manjka zaliha.

Osjeti se da je Nepal bio nespreman kada je broj oboljelih naglo skočio u Indiji. Budući da je do sada većim dijelom ostao netaknut pandemijom, Nepal se uljuljkao u lažni osjećaj sigurnosti. Dok je vrebala opasnost iz Indije, prodavnice su ostale otvorene i bilo je dozvoljeno da se nastave velika vjenčanja i festivali.

Nepalski program vakcinacije dobro je počeo u januaru, kada je ova država dobila doze vakcine Covidshield iz Indije. Prioritet su bili zdravstveni radnici i starije osobe. Ali kako se pogoršala kriza u Indiji, zalihe za Nepal su se iscrpile, što znači da je većina populacije i dalje pod rizikom.  Države kao što su Švicarska i Australija već su obećale pomoć za ovu državu u borbi protiv virusa, ali kako broj slučajeva nastavlja rasti i bolnice postaju preopterećene, moglo bi biti prekasno.

U doktorskoj ordinaciji: vakcinišući mlađu populaciju

Uprkos visokoj stopi smrtnosti u Velikoj Britaniji i mnogim vladinim greškama u kontrolisanju širenja korona virusa, ova država ima iznimno uspješan program vakcinacije. To je većinom zahvaljujući Nacionalnoj zdravstvenoj službi (NHS) i onima koji u njoj rade.

Ja pomažem u našem vakcinacijskom centru i sada vakcinišemo dobnu skupinu između 32 i 35 godina. Interesantno je vidjeti promjene u mišljenjima i razlozima za zabrinutost kako smo se pomicali prema dolje u dobnim skupinama koje primaju vakcine.

Kada sam vakcinisao starije grupe, vladalo je raspoloženje ushićenja; bili su presretni što primaju svoju dozu vakcine, ali oni su bili grupa sa najvećim rizikom od razvijanja ozbiljne bolesti ukoliko bi se zarazili virusom. Raspoloženje se promijenilo sada sa mlađim ljudima. Iako je većina i dalje sretna što prima vakcinu, razlozi su im drugačiji. Znaju da su manje šanse da se ozbiljnije razbole, ali znaju i da postoje drugi benefiti od vakcinacije.

„Radim ovo samo da bih mogla ići na odmor“, rekla mi je jedna gospođa dok sam joj davao vakcinu. „Neke vas države ne puštaju osim ako ste vakcinisani.“ Istina je, neke države insistiraju da putnici dobiju obje doze vakcine prije ulaska, a ovoj je gospođi očajnički trebao odmor.

„Moja baka ima srčanu bolest, vakcinišem se da bih je mogla posjetiti“, kazala je druga pacijentica. Sada je sve više dokaza da vakcine pomažu da se spriječi širenje virusa, pa je ovo imalo savršenog smisla.

A bilo je i onih koji su još imali nekih nedoumica i tražili su da ih otklone.

„Da li ste apsolutno sigurni da ovo neće utjecati na moje izglede da imam bebu?“ pitala me jedna 33-godišnja žena. Ovo je uobičajeno pitanje i mit o vakcinama koji naprosto neće nestati.

„Nema dokaza da vakcine utječu na plodnost na bilo koji način“, odgovorio sam. Činila se zadovoljnom tim čvrstim odgovorom i pristala je da primi vakcinu.

Pretpostavljam da će se, kako idemo ka sve mlađim dobnim skupinama, pitanja i razlozi za vakcinaciju i dalje mijenjati, ali jedno je sigurno: vakcine su ključne za povratak u normalan život i sretan sam što imam svoju ulogu u procesu vakcinacije.

A sada dobre vijesti: vakcine su djelotvorne protiv indijskog soja

Soj koji je prvi put identifikovan u Indiji, poznat kao B1.617, zabrinuo je ljude širom svijeta. Smatra se da se lakše prenosi od originalnog soja korona virusa, pa čak i varijanti koje su prvo pronađene u Velikoj Britaniji. Postojala je i bojazan da će zbog jedne mutacije u B1.617, on biti u stanju da izbjegne odgovor imuniteta koji pokreću vakcine.

Američka studija, koja tek treba proći recenziju, uzela je krv koja sadrži COVID antitijela od ljudi koji su dobili Pfizerovu ili Moderninu vakcinu i posmatrala je efekte na soju B1.617. Rezultati pokrazuju da su antitijela bila u stanju neutralizirati soj B1.617 u izvjesnoj mjeri, iako manje efikasno nego u slučaju originalnog soja koji je kružio na početku pandemije. Autori navode da je potrebno raditi još istraživanja, ali ovo je obećavajući početak.

[Illustration by Jawahir Al-Naimi/Al Jazeera]

Pitanje čitatelja: Smijem li zagrliti porodicu i prijatelje nakon što sam se vakcinisao?

Većina nas je uskraćena do neke mjere za uobičajen ljudski kontakt od početka pandemije. Iako su prije pandemije zagrljaji s porodicom i prijateljima bili uobičajeni, to je sada rizičan poduhvat. Niko od nas ne želi da i ne znajući širi virus kroz bliski kontakt ako ga možemo izbjeći. Ali prema Centru za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) u SAD-u, ako su dvije osobe primile obje doze vakcine protiv COVID-19 i sačekale dvije sedmice nakon druge doze da dozvole antitijelima da se formiraju, mogu ići jedna drugoj u posjetu u zatvorenom prostoru bez držanja distance, a mogu se i zagrliti. Šansa da se oni ozbiljno razbole od COVID-19 je gotovo ravna nuli. I dalje se savjetuje oprez kada posjećujete ljude koji još nisu vakcinisani i još je najsigurnije biti vani. Druge države, kao što je Velika Britanija, dozvolile su miješanje u zatvorenom prostoru unutar smjernica a to uključuje i zagrljaje za mnoge ljude.