Ehat Miftaraj: Genocid je bio, ali su male šanse da Kosovo dobije tužbu protiv Srbije

Treba nastojati izbjeći svaki mogući scenarij u kojem se genocid ne bi mogao argumentovati i dokazati, kaže direktor Pravnog instituta Kosova.

Čini se da međunarodna zajednica nije uspjela prikupiti i dokumentirati ratne zločine i genocid na Kosovu, mišljenja je Ehat Miftaraj (EPA)
Čini se da međunarodna zajednica nije uspjela prikupiti i dokumentirati ratne zločine i genocid na Kosovu, mišljenja je Ehat Miftaraj (EPA)

Republika Kosovo ne bi trebala podnositi tužbu protiv Srbije za genocid. Nije sporno da se genocid desio, da je ubijeno više od 12 hiljada etničkih Albanaca, koje su vlasti Srbije sistemski i organizovano željele istrijebiti, no, Kosovo u ovom trenutku nije spremno podnijeti tužbu za genocid.

Ovo je zaključak koji je u intervjuu za Al Jazeeru iznio Ehat Miftaraj, izvršni direktor Pravnog instituta Kosova, bivši čelnik Odjela za međunarodnu pravnu saradnju u Ministarstvu pravde Kosova i konsultant Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE).

Najava kosovske tužbe protiv Srbije izazvala je veliku pažnju u regiji, sa glasovima za i protiv akcije. Mada ne spori razloge zbog kojih je vlada kosovskog premijera Albina Kurtija odlučila krenuti u proces podnošenja tužbe, Miftaraj tvrdi da bi od nje moglo biti više štete, nego koristi, jer su šanse da poluči željeni rezultat, male.

Na početku intervjua, govoreći o samoj proceduri, Miftaraj je iznio sumnju da bi Kosovu moglo biti dozvoljeno da, kao zemlja koja nije članica Ujedinjenih nacija, uopšte preda tužbu pred sud iz Haga, no, da je to samo jedna u nizu prepreka na putu do presude koja bi zadovoljila kosovske vlasti.

„Od proglašenja nezavisnosti, Kosovo je kao nezavisnu državu priznalo 114 zemalja Ujedinjenih nacija, međutim, Republika Kosovo nije članica UN-a. Također nije država potpisnica Statuta Međunarodnog suda pravde (ICJ). Statut ICJ-a definira uvjete pod kojima države mogu pristupiti Sudu. U principu, Sud je otvoren državama članicama Statuta, no, on je otvoren i za države koje nisu potpisnice Statuta, a među koje spada i Republika Kosovo. Uvjete pod kojima takve države mogu pristupiti Sudu utvrđuje Vijeće sigurnosti, zavisno od posebnih odredbi iz ugovora koji su na snazi od datuma stupanja Statuta na snagu, s tim da takvi uslovi ni u kojem slučaju ne mogu dovesti strane u položaj nejednakosti pred Sudom. Uzimajući u obzir pristup koji dvije stalne članice Vijeća sigurnosti imaju u pogledu kosovske državnosti, a to su Rusija i Kina, mogućnost da bi dvije zemlje glasale za mogućnost da Kosovo podnese zahtjev za genocid nad Srbijom su minorne“, kaže Miftaraj.

  • Često se spominje mogućnost da tu odgovornost, u ime Kosova, na sebe preuzme neka treća zemlja. Je li Vam se opcija da to bude Albanija čini izglednom?

– Albanija je članica UN-a i potpisnica Statuta ICJ-a. Kao takva, ona može podnijeti zahtjev za pokretanje postupka pred Sudom protiv Srbije za genocid. Međutim, uzimajući u obzir implikacije koje bi takva akcija mogla imati, te procese integracije u Evropsku uniju kroz koje prolazi Albanija, vjerujem da bi nadležne institucije u Albaniji takvu odluku morale pažljivo razmotriti i procijeniti. No, uz tu inicijativu, moralo bi biti razgovora i sporazuma između Kosova i Albanije, o čemu se u ovoj fazi, barem u javnosti, ne zna ništa.

  • Postoje li jasni dokazi ratnih zločina i genocida od strane srpske strane?

– Na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, na Kosovu jeste počinjen genocid.  Bivša Republika Jugoslavija i Srbija kao njen nasljednik u institucionalnih mehanizmima na Kosovu, poput vojske, policije, vojnih i paravojnih grupa, organizovano i sistemski su počinile ubistva starih ljudi, djece, žena i ostalih koji su tokom 1998. i 1999. godine spadali u albansku etnička grupu na Kosovu. Postojala je namjera da se takvim djelima svih navedenih mehanizama, kojima je Beograd vladao i imao kontrolu nad njima, unište etnički Albanci, što je rezultiralo masovnim ubistvima, etničkim čišćenjem, uništavanjem imovine, historijskih i vjerskih spomenika koji su predstavljali etničke Albance. Međunarodna zajednica i međunarodne i lokalne organizacije na Kosovu također prepoznaju da je kao rezultat sistemske i dobro organizirane kampanje srpske vlade, više od 12 hiljada etničkih Albanaca bilo predmet masovnih ubistava, da su izvršeni deseci masakra nad civilnim stanovništvom, da je ubijeno više od 1.200 djece, da su masovno ubijani stariji ljudi i žene.

  • Nedavno ste rekli, da pojednostavim, da bi Kosovo napravilo grešku podnošenjem tužbe. Zašto?

– I dok nema sumnje da je na Kosovu počinjen genocid, čini se da međunarodna zajednica, preko misije na Kosovu 1999. i 2008. godine nije uspjela prikupiti i dokumentirati ratne zločine i genocid na Kosovu. Isti pristup slijedila je i Misija Evropske unije na Kosovu (EULEX) od 2008. do 2014. godine, kao glavno tijelo za tretman ratnih zločina na Kosovu. Zbog gore navedenog, treba nastojati izbjeći svaki mogući scenarij u kojem se genocid ne bi mogao argumentovati i dokazati. Neuspjela tužba bi imala suprotan efekat, a Srbija bi to ubuduće koristila.

  • Kako su se uopšte međunarodna zajednica i nadležni sudovi bavili problematikom Albanaca na Kosovu tokom vladavine Slobodana Miloševića?

– Međunarodna zajednica na Kosovu, putem UNMIK-a od 1999. do 2008. i EULEX-a od 2008. do 2014., imala je puna ovlaštenja i isključivu nadležnost za istragu, procesuiranje i presuđivanje u slučajevima ratnih zločina na Kosovu. Nažalost, obje te misije, iako su imale svu potrebnu financijsku podršku, ljudske resurse i drugu potrebnu administrativnu i tehničku podršku za ispunjavanje svoje misije, to nisu učinili, pružajući mogućnost nekažnjavanje za sve one koji su počinili ratne zločine na Kosovu. Gotovo 15 godina UNMIK i EULEX nisu uspjeli donijeti pravdu žrtvama ratnih zločina na Kosovu.

  • Šta je sa domaćim institucijama, je li njihov pristup bio drugačiji?

– Kosovski pravni institut i specijalizirana nevladina organizacija za vladavinu zakona na Kosovu, od 2014. godine, kada su takve nadležnosti prebačene s međunarodnih na lokalne vlasti na Kosovu, kontinuirano od kosovske vlade traži da razmotri prioritetni tretman ratnih zločina na Kosovu. Do 2021. godine to nije bio slučaj, ali s novom vladom premijera Albina Kurtija, čini se da je takav pristup promijenjen, predviđanjem pružanja potrebne finansijske i kadrovske podrške tužiteljskim i sudskim vijećima na Kosovu.

Neuspjela tužba bi imala suprotan efekat, a Srbija bi to ubuduće koristila,mišljenja je Ehat Miftaraj (Screenshot)
  • Nijedan pojedinac iz Srbije do sada nije osuđen za genocid na Kosovu, čak niti Slobodan Milošević. Koliko je težak posao dovesti do toga da se za genocid osudi država?

– Misija Kosovskog pravnog instituta je pružanje pravde žrtvama posljednjeg rata na Kosovu i članovima njihovih porodica. Prvi pristup je kroz istragu, krivični progon i presudu svim pojedincima koji su bili uključeni u ratne zločine na Kosovu. Iako je Kosovo u ovom aspektu podbacilo uglavnom zbog nemara međunarodnih mehanizama na Kosovu, to bi se moglo promijeniti ako će postojati snažna volja i predanost novog zakonodavnog tijela, vlade i pravosudnih institucija.

Za sljedeći pristup, podnošenje postupka protiv države Srbije za genocid, potreban je dobro pripremljen postupak, dokumentacija i zastupanje predmeta pred ICJ-om. Uzimajući u obzir da su 15 godina Kosovom u ovom aspektu vladali UNMIK i EULEX, mogli bismo reći da isti međunarodni mehanizmi nisu bili naklonjeni dokumentiranju genocida, ratnih zločina, razaranja i sve štete koju je Srbija učinila na Kosovu tokom 1998. i 1999. Nisu to učinile niti lokalne institucije, ili barem ispravno dokumentovale. Uzimajući u obzir sve gore navedeno, barem u ovoj fazi, Kosovo nije spremno podnijeti prijavu protiv Srbije koja bi završila uspjehom.

  • Postoje mišljenja da Kosovo ima male šanse da dobije proces ukoliko ne dobije podršku Evropske unije i SAD-a. Šta mislite, hoće li je imati u slučaju da podnese tužbu?

– Državnost Kosova i njegov međunarodni uspjeh je rezultat saradnje, koordinacije i zatvorenog partnerstva sa zapadnim zemljama i SAD-om. Kosovo nema ni dovoljno financijskih sredstava, ni iskustva ni stručnosti za izradu, dokumentiranje i predstavljanje slučaja pred ICJ-om. U tom smislu, bojim se da bilo kakva jednostrana inicijativa bez pristanka i podrške međunarodnih partnera ne bi bila uspješna.

  • Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je poručio Kosovu – ‘molim vas, ne radite to’. Kakva se reakcija može očekivati od Srbije ako Kosovo zaista uspije predati tužbu?

– Gospodin Vučić iz 1992., 1995., 1999. i gospodin Vučić iz 2021. ista su osoba. Gospodin Vučić aktivno je sudjelovao u posljednjim ratovima u Bosni i na Kosovu u svojstvu ministra propagande i još uvijek ne žali, ni on lično, a ni Srbija, za svim žrtvama posljednjih ratova u obje države koje je prouzrokovala Srbija. Gospodin Vučić, znajući da u ovoj fazi Kosovo još uvijek nije spremno za podnošenje uspješne prijave za genocid nad Srbijom, pokazuje svoj stvarni karakter, te i dalje politizira ovo pitanje i pokušava dobiti političke poene za unutrašnju upotrebu u Srbiji.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO