Kampanja blaćenja i ‘trumpovske’ metode u borbi za Zagreb

Tomislav Tomašević, čelnik lijevo-zelene platforme Možemo!, uoči nedjeljnog drugog kruga lokalnih izbora u Hrvatskoj na udaru je salvi optužbi i prozivanja od protukandidata Miroslava Škore i njegovog desnog Domovinskog pokreta, koje Škoro i njegovi suradnici opetovano i agresivno iznose protiv Tomaševića i njegove platforme.

Optužbe se velikim dijelom odnose na financiranje Možemo! te se, između ostaloga, tvrdi da se nelegalno financiraju iz stranih izvora, da su iz nevladinih organizacija povezanih s njima izvlačili milijunske iznose dodijeljene tim udrugama iz zagrebačkog proračuna i taj novac koristili za svoje financiranje i slično.

Idu i u smjeru zavjereničkih lijevih namjera, spominje se povezanost s organizacijama Georgea Sorosa, govori se o opasnosti po državu, interesnoj koruptivnoj hobotnici koja uopće nije protukapitalistička…

Škoro je Tomaševića prozvao i zbog kupnje stana u gotovini, a on je odgovorio da je taj stan na zagrebačkoj Trešnjevci od 40 kvadrata kupljen kreditom koji su vraćali on, njegovi roditelji i brat.

‘Anti-tomašević’ kampanja i na društvenim mrežama

Škoro je čelnika Možemo! prozvao i da je izjavio kako su djeca vlasništvo države, iako se već ranije pokazalo da se radi o neistinitoj informaciji s društvenih mreža.

Prozivalo ga se da je bio zaposlenik udruge Zelena akcija te je primao plaću dok je vodio prosvjede aktivista protiv gradnje garaže središtu Zagreba.

Te opetovane napade i optužbe Tomašević i Možemo!, politička platforma izrasla iz aktivizma, odbacuju, a uvjerljivih dokaza o nelegalnostima i “opasnim namjerama” još nema.

I na društvenim se mrežama vodi snažna “anti-tomašević” kampanja korisnika u kojoj se iznose teorije zavjere i dezinformacije te se čak i poziva na širenje dezinformacija o Tomaševiću.

Meta udara su i neki drugi istaknuti članovi platforme, no unatoč svemu ankete pokazuju Tomaševićevu golemu prednost pred Škorom.

Komentator portala Index.hr Gordan Duhaček podjeća da se Škoro u prvom krugu borio s ostalim kandidatima desnice te da je to bio “bratoubilački rat” u kojem se išlo vrlo nisko.

O tome kako se Škoro odnosio prema kandidatima s desnice, navodi, najbolje svjedoči činjenica da ga nitko od njih ne želi podržati u drugom krugu koji je, kaže, pun agresije, prljavštine i laži, a sve to “dolazi od Škore i škorista”.

Duhaček: Škori je blaćenje jedina opcija

Sve iz ranijeg obračuna na desnici je, navodi, ubrizgano sada u cijelu kampanju koju se, kako kaže, pokušava pretvoriti u masovno laganje i blaćenje Tomaševića i Možemo!.

Pritom je Škoro, navodi, pokazao da o Zagrebu i zagrebačkim komunalnim problemima ne zna ništa, niti je zainteresiran naučiti pa mu je, kaže, blaćenje jedina opcija.

“Što uopće reći na Škorinu tezu da je Bandić plaćao Tomaševića da mu bude najljuća opozicija u Zagrebu? Sve to je toliko glupo i očito podvaljivanje da većini Zagrepčana ide na živce, zapravo ih približava Tomaševiću”.

Navodi kako Zagrepčani znaju što je i što radi Zelena akcija, koju je Tomašević godinama vodio, pa smatra smiješnim što Škoro misli da će dobiti glasove blaćenjem udruge, koja je, kaže, i preminulom gradonačelniku Milanu Bandiću bila “trn u peti” te da su udruge poput nje “šampioni transparentnosti”.

“Škoro svoj ‘fake news’ zapravo crpi iz financijskih izvještaja tih udruga, koji su odavno javno dostupni na stranicama tih udruga. Da imaju nešto za kriti i da su muljali s novcem, sigurno ne bi dokaze o tome sami objavljivali na svojim službenim stranicama. Škoro nekim udrugama zamjera što su na javnim natječajima pobijedile i dobile velika sredstva iz Europske unije za svoje projekte, što je suludo. Pa Zagrebu baš treba vladajuća ekipa koja zna povlačiti sredstva iz EU fondova”.

Facebook je, navodi, pun plaćenih oglasa u kojima se blati Tomaševića i kaže kako bi bio iznenađen da to nema veze sa Škorinom kampanjom.

‘Trumpovske metode’

“To su definitivno ‘trumpovske’ metode, no nisam siguran hoće li funkcionirati na isti način kao što su na američkim predsjedničkim izborima 2016. Ljudi su ipak u proteklih pet godina naučili da ne trebaju vjerovati baš svemu što pročitaju na Facebooku”.

Ova kampanja, navodi, ne služi tome da Škoro pobijedi, što je ionako, smatra, nemoguće, već da se Domovinski pokret na nacionalnoj razini pokuša konsolidirati u glavnu desnu stranku, desniju od HDZ-a.

“Škorine pristaše već danima po društvenim mrežama divljaju zbog toga što je ‘Zagreb yugokomunistički grad’ i slično. Iz njihove perspektive događa se uništenje ‘hrvatske države’ Tomaševićevom pobjedom, Škoro je kao jedini koji se protiv toga bori. Škoro zapravo računa na te glasove za tri godine na parlamentarnim izborima”.

Pritom, navodi, desnica ismijava činjenicu da je Tomašević aktivist.

“Da hrvatski političari nešto vrijede, onda aktivisti i ne bi imali puno posla. Tomašević tek treba dokazati da će znati ne samo upravljati Gradom Zagrebom, već ga i transformirati. Ako mu to uspije i ako dobije još jedan gradonačelnički mandat, sigurno je da mu to daje vjetar ako bude htio pucati na premijersku funkciju”.

No, kaže, prvo treba izvući svoje glasače na birališta u nedjelju, a onda spasiti Zagreb kojeg je posljednji Bandićev mandat, u kombinaciji s potresom, zaključuje, doveo na rub provalije.

Činjenice i njihova nadogradnja konstrukcijama

Nikola Baketa s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu smatra da je Škoro u prvom krugu bio smiren i u nekim navratima konstruktivan, no već u noći kad su objavljeni rezultati najavio je da će drugi krug biti sasvim drugačiji.

“Svjestan velike razlike, on i njegov tim su očito odlučili da kreću na sve ili ništa s agresivnim pristupom. Takav pristup zapravo ponovno miče fokus s gradskih tema za koje se pokazalo da nisu jača strana Miroslava Škore”, navodi Baketa.

Taktika je, kaže, zatrpavanje javnog prostora nizom optužbi koje koketiraju s nekim činjenicama, primjerice da Tomašević ima stan ili da su neki članovi Možemo! bili aktivisti, ali se potom one nadograđuju različitim konstrukcijama – ubacivanjem desetina takvih optužbi u javni prostor stvara se komunikacijska zbrka.

“Protukandidat se može braniti, ali upada u zamku da takve informacije neće doći do šire publike jer su kompliciranije od optužbi, da defanzivno ponašanje budi sumnju i da jednostavno ne stiže odgovoriti na sve izneseno. Plus se onemogućava komunikacija o gradskim problemima. S druge strane, ukoliko se ne brani, onda se zaključuje da su sve takve optužbe istinite”.

Smatra da Škoro i Domovinski pokret vjerojatno i sami znaju da je teško očekivati pobjedu, ali važnije je pozicioniranje.

“Ukoliko se u drugom krugu pokažu kao ravnopravni takmaci s Možemo! te uzmu više od 30 – 35 posto glasova, onda mogu raditi dalje kao izazivači HDZ-a na desnici”.

Pozicioniranje i iritacija protivnika

Pritom, ističe, neće privući mnoge birače centra, ali cilj je testirati koliko birača desnice zapravo ima te se profilirati kao kandidat i stranka koji će ih okupiti.

“Nije u pitanju samo pozicioniranje prema HDZ-u, nego i prema drugim strankama poput Mosta, Suverenista i sličnih koji ciljaju na sličan profil glasača”.

S druge strane, u Možemo! su, kaže, isticali kako ne žele ulaziti u rasprave koje se ne tiču gradskih tema i ad hominem argumente te je dojma da su željeli ponuditi drugačiju kampanju jer su građani često prigovarali da u kampanjama dominiraju svađe, a ne priča se o problemima.

No, vidljivo je, kaže, da Tomaševića iritira ovakva kampanja te da se suzdržava od burnije reakcije, iako ga je, navodi, Škoro u nekoliko navrata uspio isprovocirati.

“Oni nastoje odgovoriti na optužbe kroz objave različitih podataka i grafika, na primjer o financiranju kampanje, ali problem je što se optužbe samo okrenu i traže se neki dodatni podaci ili dokazi”.

A kada su u pitanju stvarne ambicije Škore i Domovinskog pokreta, njima je, kaže, osim zauzimanja desnog spektra, želja da HDZ preuzme neka konzervativnija struja s kojom bi koalirali.

Ambicije dolaska na vlast

“Tu leži njihova glavna mogućnost dolaska na vlast i to je bilo vidljivo nakon prošlih parlamentarnih izbora kada su mislili da će sa 16 zastupnika biti oni koji će s HDZ-om činiti većinu”, zaključuje Baketa.

Komunikacijski stručnjak Petar Tanta navodi kako Škoro zna da mora u svoju “mašinu” uvući sve od centra na desno i tu se, ističe, koristi sve što se može.

“Svaki podatak koji možete koristiti, on će se iskoristiti kako bi se okrenulo kontra Tomaševića i Možemo!. Imaginarna linija, da li je ona prijeđena ili nije, treba tek utvrditi s količinom neistinitih informacija koje su iznesene u medijima”.

Škoro će time, smatra, mobilizirati svoje glasače, ali će aktivirati i glasače na ljevici i tako sebi učiniti “medvjeđu uslugu”.

Iako se nastupom i retorikom koju koristi Domovinski pokret u Hrvatskoj ne pridobivaju glasači centra i umjerene desnice, Škorina matematika je, navodi, jasna.

Škorina matematika

“Ako svaki moj desni glas donese još tri glasa, ja ću pobijediti. Sad je pitanje koliko su oni sposobni aktivirati se i koliko su glasača sposobni dovesti da prevagnu Tomislava Tomaševića i njegov ogromni kapital iz prvog kruga”.

To je, kaže, stvar retorike – hoće li ‘pecati’ u centralnom bazenu pa se smiriti i pričati o konkretnim stvarima koje zanimaju glasače centra, gdje manje “radi” ideologija, a više hoće li njihova četvrt dobiti semafor, ili će pričati isključivo o ideološkim stvarima.

“Na način ‘vi ste aktivisti, vi ste zeleni, Soroš, pobačaj’ i okrenuti ćete praktički na to kao da vam je u fokusu nekakva rodna ideologija i sve ostalo, za što znaju da mogu izvući desničare jer to su poruke koje kod njih izazivaju jako velike emocije”.

Tomašević za sada, kaže, stoički podnosi Škorine napade jer zna da ima “kapital”, da će njegovi glasači izaći na izbore i da se ne mora boriti za dodatne glasove koji bi učinili prevagu.

“Zna da ne smije napraviti neku kardinalnu grešku koja će okrenuti tu priču i zapravo njegovi tonovi su relativno pomirljivi na količinu napada koje prima”, zaključuje Tanta.