Krim je aneksiju skupo platio, pa i životima

Žitelji poluotoka navode kako sada imaju slabe socijalne službe, prljavu vodu i sve veće cijene životnih namirnica.

Mnogi na Krimu su podržali Aneksiju jer je Moskva obećala rast plata i penzija, bolje puteve i jačanje turizma (Reuters)

Larisa Vasiljeva tvrdi kako je aneksija Krima ubila njenog brata. No, Igor Vasiljev nije umro tokom preuzimanja crnomorskog poluotoka 2014. godine od Ukrajine. Sa 67 godina, on je bio previše star da se bori za proruske separatiste na jugoistoku Ukrajine koji su toliko željeli krimski „povratak domovini“ da su oružjem krenuli na centralnu Vladu.

Godinama se Vasiljev borio sa hroničnom bolesti srca. Prije nego što je Kremlj otkazao milijarde dolara za obnovu krimske infrastrukture i „poboljšao“ zdravstvo rezanjem troškova, njegovo selo kod grada Čeljabinska u planini Ural imalo je četiri vozila hitne pomoći i uvijek je jedno dolazilo u pomoć. No, 13. novembra 2015. je jedino preostalo vozilo došlo prekasno, govori njegova sestra.

„Došli su tri i po sata kasnije. Da izdaju potvrdu o smrti“, govori 71-godišnja Vasiljeva koja nije željela reći ime svoga sela.

Pogođen svemirski program

Aneksija Krima podigla je rejting popularnosti predsjednika Vladimira Putina na 88 posto.

Pješčane plaže, aleje čempresa i vino čine da ovaj poluotok u Crnom moru zvuči kao odmorište iz sna, obzirom da ruska obala najvećim dijelom izlazi na Arktik i sjeverni Pacifik. No, kada neko pogleda Krim sedam godina poslije aneksije kroz naočale finansijskog analitičara, onda vidi potpuno drugu sliku poluotoka koji nema kopnene granice sa Rusijom.

Fiskalna pobjeda je nanijela ogromno razaranje – izazvala je sankcije Zapada, pa je poljuljala ruski ekonomski rast, ponajviše pogodivši stanje prosječnog Rusa i pogodila čak i nekada poznatu svemirsku industriju zemlje.

Kremlj je potrošio desetke milijardi dolara na infrastrukturalne projekte u Krimu, kao što je 19 kilometara dug i 3,7 milijardi dolara vrijedan most koji povezuje poluotok sa ruskom teritorijom. Trošilo se jako na nove autoputeve, bolnice, elektrane, a davani su i podsticaji za rapidni rast broja stanovnika Krima kojih ima više od 2,5 miliona.

Zapadne sankcije Moskvi nakon aneksije koštale su ruske kompanije više od 100 milijardi, odnosno 4,2 posto ruskog BDP-a, pokazuje studija bivših vodećih ekonomista State Departmenta Daniela Ahna i Rodneyja Ludeme.

Jedan ili osam posto BDP-a

Putinovi napori da zaštiti kompanije, koje su većinom pod kontrolom njegovih bivših kolega i susjeda, dodatno su pojačali gubitke od osam posto BDP-a, navodi se u studiji koju je u novembru objavio European Economic Review.

„Osam posto nije nešto zanemarivo, to je veliki broj“, kazao je Ahn novinarima u decembru.

No, drugi analitičari osporavaju tu brojku.

„Direktni gubici su minimalni“, kaže za Al Jazeeru ukrajinski analitičar Aleksej Kušč i dodaje kako smatra kako gubici od sankcija iznose samo jedan posto ruskog BDP-a.

No, ruska bilateralna trgovina sa Ukrajinom je daleko niža od skoro 50 milijardi dolara, koliko je bilo 2011. na vrhuncu, dok su gubici na godišnjem nivou blizu 20 milijardi dolara, ističe on.

Ukrajina, druga po broju stanovnika bivša sovjetska republika sa 43 miliona ljudi, bila je veliki trgovinski partner Rusije i izvor radnika migranata, prehrambenih proizvoda, čelika…

Brojne ukrajinske tvornice i istraživački uredi, koji su nekada radili za ruski vojno-industrijski kompleks i svemirski program, preko noći su prekinule sve konekcije, povećavši značajno troškove novog oružja i svemirskih brodova.

Ali, zapadne sankcije zbog aneksije, koje su uključile i zabranu na izvor napredne tehnologije, slomile su već poljuljani svemirski program Rusije, navodi stručnjak.

„One su ozbiljno usporile razvoj ruskog svemirskog programa“, ističe Pavel Lužin, analitičar Fondacije Jamestown iz Rusije.

Kriza mesara

Mnogi na Krimu su podržali Aneksiju jer je Moskva obećala rast plata i penzija, bolje puteve i jačanje turizma. No, danas se zbog skoka cijena, korupcije i gušenja svakog oblika neslaganja pitaju zašto su glasali da se „pridruže“ Rusiji marta 2014. na „referendumu“ koji nije priznala ni Ukrajina ni međunarodna zajednica.

„Kako bi ljudi bili manje nervozni, Moskva je potrošila ogromne količine novca da bi riješila njihove probleme“, navodi Nikolaj Poritski, bivši krimski ministar pod Ukrajinom.

Život pod Rusijom je postao kompliciran. Mesar koji živi nedaleko od Simferopola, administrativne prijestolnice Krima, govori kako je nakon aneksije izgubio pristup ukrajinskim mesnim proizvodima i mjesecima je tragao za pouzdanim izvorom sirovina na jugu Rusije. Nakon prve kupovine, pokušali su mu prodati nekvalitetnu, smrznutu govedinu.

„Rekao mi je ‘Živiš daleko i možda nećeš opet doći, a ja moram prehraniti porodicu“, za Al Jazeeru govori anonimni mesar koji svoju prodavnicu otvara jednom sedmično kako bi prodavao kokošje meso jer je potražnja jako mala.

Krimu prijeti još jedna katastrofa. Naime, on je većinom poznat po svojoj južnoj obali, subtropskom parčetu zemlje punog hotela, odmarališta i bivših rezidencija vodećih komunističkih lidera i ruskih careva. Međutim, većina poluotoka su stepe i planine.

Voda boje konjaka

Sjeverni krimski kanal, napravljen u doba SSSR-a, dostavljao je 85 posto potrebne vode iz moćne rijeke Dnjepr, te je stoga bilo moguće navodnjavanje poljoprivrede i rast broja stanovnika. Ukrajina je taj kanal zatvorila 2014. godine, čime je skoro pa uništila poljoprivredu Krima i natjerala vlasti da uvedu redukcije vode u urbanim centrima.

Ovih dana, Simferopol, drugi najveći grad Krimskog poluotoka, ima tri sata vode radnim danima i pet sati vikendima. Žitelji stanova žure tim satima da napune svoje kade kako bi imali vode tokom dana. Voda koja dolazi iz skoro praznih rezervoara i zagađenih bunara je nekada i prljava.

„Napunio sam kadu jednom, voda je bila boje konjaka“, za Al Jazeeru govori Edem Kurtvelijev, doktor medicine koji živi u devetospratnici na jugu Simferopola.

Vlasti su najavile višemilionske projekte za ispumpavanje vode iz podzemnih rezervoara, ali priznaju kako je jedino dugoročno rješenje krize sa vodom izgradnja skupih pogona za desalinaciju.

„Desalinacija je jedini izlaz“, izjavio je za RIA Novosti u decembru krimski proruski čelnik Sergej Aksjonov.

Četiri mjeseca je ukrajinsko odbijanje za ponovnim otvaranjem kanala nazvao „državnim terorizmom“ i „genocidom“.

Izvor: Al Jazeera