Kad talent i umijeće padnu u drugi plan

Kada neki umjetnik (glumac/ica, operni pjevač/ica, baletni igrač/ica, član/ica hora…) želi postati dio ansambla određene kulturne institucije neophodno je da, nakon što zadovolji uvjete iz objavljenog konkursa, uspješno položi audiciju.

Audicija, odnosno ispit kojim se pred stručnom komisijom demonstriraju sposobnost i talent, međunarodni je standard prijema umjetnika u umjetničku/kulturnu instituciju. Izuzetak nisu bile ni javne ustanove iz oblasti kulture na području Kantona Sarajevo, sve do 17. maja kada je, nakon objave u Službenom listu, na snagu stupila Uredba o postupku prijema u radni odnos u javnom sektoru na području KS koja ne prepoznaje specifičnost djelovanja ustanova kulture i prijema umjetnika u radni odnos.

Naime, Uredbom, koju je Skupština Kantona Sarajevo usvojila na inicijativu Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, izbrisan je član kojim je bilo predviđeno da će se u javnim ustanovama iz oblasti kulture umjesto usmenog i praktičnog dijela provoditi audicija. Dogodilo se to uprkos blagovremenom reagiranju sindikata i Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo koje je i prije javne rasprave upozoravalo na neophodnost usklađivanja Uredbe sa kolektivnim ugovorom za kulturu iz 2019. i poštivanja međunarodnih standarda (a međunarodni standard je audicija).

“Isto je brisano imajući u vidu da i u ovim javnim ustanovama zapošljavanje mora imati pismeni i usmeni dio, a da se audicija može posmatrati kao praktični dio ispita”, navelo je ministarstvo u obrazloženju ove odluke.

‘Imamo presedan’

“Imamo presedan”, bila je prva reakcija Adnana Đinde, v.d. direktora Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo.

On pojašnjava da se spomenuta Uredba kosi sa međunarodnim teatarskim standardima i naglašava da Narodno pozorište Sarajevo u svojoj stogodišnjoj tradiciji nikada nije imalo takav propis.

“Ovo je prvi put da imamo ovaj propis u teatrima i na neki način je solidno diskriminirajuće, jer sada imate limitirajući faktor gdje ne možete primati najbolje”, kaže Đindo.

“U međunarodnoj teatarskoj praksi ne postoji pismeni, usmeni i praktični dio ispita, audicija je uslov za prijem umjetnika u određenu teatarsku ustanovu. Sada je Vlada KS donijela Uredbu prema kojoj pri prijemu umjetnika u pozorište imate situaciju da umjetnik mora polagati pismeni dio koji nosi 60 bodova.  Naprimjer, na osnovu pismenog i usmenog možete primiti muzičara u filharmoniju, koji možda nije baš virtuoz na instrumentu, možete primiti nekog člana hora koji možda ne pjeva savršeno, ali ima dobar pismeni i usmeni ili možete primiti baletnog umjetnika koji je pismeno i usmeno dobar, ali praktično loš”, dodaje.

Uz pismeni koji nosi apsolutno najviše, postoje usmeni i praktični nose po 20 bodova.

‘Nepraktična odluka’

Sličnog je mišljenja i njegov kolega Ermin Sijamija, član ansambla Drame Narodnog pozorišta Sarajevo.

“Kao i većina mojih kolega iz umjetničke branše, mislim da je ta odluka suluda, jer je kod prijema ljudi u pozorište osnovno i najvažnije što se gleda njihov talenat i to koliko oni mogu doprinijeti umjetničkom ansamblu. U toj situaciji je teoretski dio nepotreban, a najgora stvar u svemu je što taj dio ispita sada nosi najveći broj bodova”, kaže Sijamija.

“Kao i masa drugih stvari koje su u našoj zemlji potpuno nenormalne i nelogične, tako evo ljudi koji donose zakone u okviru Vlade KS donose neke nove odluke koje su potpuno nelogične i mislim prilično nenormalne kada su umjetnici u pitanju. Nemoguće je da zapošljavate umjetnika, bio to glumac, plesač baleta, solista opere ili muzičar u filharmoniji, ili na kraju krajeva dramaturg, režiser ili bilo ko, i da ga ispitujete i zapošljavate na osnovu onoga što je teoretski dio ispita i što je potpuno nepotrebno u pozorištu, a ono što je njegov talent i praktični dio, što je na kraju krajeva njegov posao, vi to potpuno zanemarujete i degradirate talenat jednog umjetnika”, ističe.

Aleš Kurt, direktor Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), smatra da se radi o nepraktičnoj uredbi koja ne odgovara umjetničkim profesijama.

“Ja se nadam da će se to ipak specificirati ovisno o suštini tih profesija. Teško je naći zakonski okvir da se one tretiraju na način na koji bi trebale jer ne liče na druge profesije. Naravno da je za, naprimjer, glumce i muzičar najvažniji praktični dio, tako se radi svuda u svijetu, niko neće uzeti glumca na osnovu pismenog dijela”, kaže Kurt.

Samir Lokvančić, direktor Sarajevske filharmonije, smatra da usvojena Uredba predstavlja grešku koja će, nada se, ubrzo biti ispravljena.

“Ta Uredba minimizira audiciju. Više bodova nose pismeni i usmeni, nego audicija, što je nepojmljivo za balerinu, muzičara, pjevača, jer ipak su to praktičari, a ne filozofi”, kaže Lokvančić.

“Te stvari su limitirajuće, možemo doći u situaciju da samim pismenim i usmenim limitiramo kvalitet ljudi. S druge strane, audicije su vrlo kompleksna stvar, nije smisao audicije apstrakcija, tačno se zna kako funkcioniše i izgleda audicija, šta se mora znati uraditi… Teoretski dio, koji se ovdje zahtjeva pismeno i usmeno, umjetnici su položili na akademiji, naravno”, dodaje Đindo.

Dodatni problemi

Javnim institucijama kulture koje, poput Narodnog pozorišta Sarajevo i Sarajevske filharmonije, zapošljavaju internacionalne umjetnike, ova uredba donosi i dodatne administrativne komplikacije, a samim tim i nove troškove.

“Prema novoj Uredbi, pitanja i literature iz koje se postavljaju pitanja na tom pismenom i usmenom moraju biti objavljeni na internetu. To nam stvara problem, jer mi imamo dosta internacionalnih umjetnika. Kako ćemo mi sada primiti baletne umjetnike iz Rusije, na koji način će oni polagati usmeni i pismeni? Dakle, njima sada treba sudski tumač, a to nosi nove troškove, jer sudski tumač mora prevesti pismeni i usmeni, zatim to ovjeriti, pa sve te odgovore ovjeriti pa onda tek ide audicija. To je jedan apsurd”, kaže Đindo.

Pojašnjava da su zbog deficita umjetničkih kadrova ionako u veoma teškoj situaciji koju će ova uredba dodatno zakomplicirati.

“Kada je riječ o baletu, na našem tržištu, niti na birou, nema baletnih umjetnika. Mi njih ne možemo naći u BiH, moramo posegnuti u druge države da bi obezbijedili kadar. Bezbroj je limitirajućih faktora, a sve je to manjak komunikacije, jer dovoljno je bilo kontaktirati struku. Ne postoji niko iz teatarske struke u BiH koji to ne zna da je audicija limitirajući faktor i da tu nema nikakvih dodataka. Znači međunarodni standard je audicija, a Kanton Sarajevo sada ima svoj standard. Sukob standarda EU i KS”, kaže.

Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo trebalo bi uskoro pokrenuti inicijativu oko izmjena i dopuna Uredbe i člana 12 koji se odnosi na prijem dramskih, baletnih i opernih umjetnika u javne institucije kulture.

“Ja sam, naravno, bio protiv toga, s obzirom na to da je umjetnost nešto drugo i da traži određene parametre. Uredba nije ‘mrtvo slovo na papiru’ i moći će se zamijeniti. Svakako ću čim prije vidjeti i s ministricom Ivanom Prvulović vidjeti šta je, uputit ćemo inicijativu i vjrujem da ćemo uspjeti uraditi nešto konkretno i to promijeniti”, kaže ministar kulture i sporta KS Samir Avdić.

“Vidjet ćemo šta će se dešavati, jer uredba nije zakon, ona ima snagu podzakonskog akta koji je podložan izmjenama i koje Vlada može riješiti na narednoj sjedinici”, zaključuje Đindo.