‘Oni ciljaju da ubiju’: Liječnici iz Gaze o svojim ratnim iskustvima

Pišu: Hana Salah i Hana Adli

Više od deset dana palestinski liječnici u bolnici al-Shifa u Pojasu Gaze rade danonoćno kako bi spasili živote tokom nemilosrdnog bombardiranja izraelske vojske na opkoljenu enklavu.

Najmanje 230 osoba, među kojima je 65 djece, ubijeno je od 10. maja, kada je Izrael započeo bombardiranje Pojasa Gaze. Više od 1.500 osoba je ranjeno.

Ovosedmična ubistva dvojice liječnika – Aymana Abu al-Oufa, šefa interne medicine u bolnici al-Shifa i psihijatrijskog neurologa Mooeina Ahmada al-Aloula – dodatni su psihološki udarac medicinarima koji već rade pod ogromnim pritiskom, suočeni s ozbiljnim nedostatkom medicinskih sredstava zbog više ratova i 14-godišnje blokade.

Al Jazeera je razgovarala s liječnicima u al-Shifa bolnici o tome šta znači, fizički i emocionalno, raditi usred konflikta. Njihovi intervju u nastavku uređeni su zbog kratkoće i jasnoće.

Sarah El-Saqqa (33), opća hirurgija

“Tokom trenutne eskalacije, radim pod pritiskom otprilike 13 sati dnevno – dolazim u bolnicu u 19:30 i odlazim u 8 ili 8:30 sati narednog dana. Ovo je veoma stresno i iscrpljujuće…

“Teško je biti daleko od porodice tokom bombardiranja. Bojim se da će neko od članova moje porodice biti među ljudima koje primimo u bolnicu.

“To su veoma teški slučajevi, kakve vidimo samo u ratovima. Ne znamo koja vrsta oružja je korištena, ali cilj je ubiti mete, a ne terorizirati ih ili im nanijeti povrede. Većina osoba koje primimo u bolnicu su ljudi koji su ili ubijeni ili u kritičnom stanju.

“Smrt doktora Aymana Abu al -Aufa bila je jedna od najtežih vijesti. Predavao mi je na univerzitetu, a zatim sam postala njegova kolegica na odjelu interne medicine u bolnici na čijem je čelu on bio.

“Ovo što se događa u Pojasu Gaze je ratni zločin i genocid, a međunarodne organizacije za ljudska prava moraju intervenirati kako bi zaustavile ovaj rat i kako bi spriječile da se ponovi.”

Hani al-Shanti (42), konsultant specijeliste za vaskularnu hirurgiju

“U ovom ratu, broj poginulih je veći od broja teško ranjenih. U ratu iz 2014. godine, kada je napadnut kamp Shati, bilo je mnogo povrijeđenih i proveli smo nekoliko dana u operacionoj sali kako bismo spasili živote. Nisam vojni stručnjak, ali mi se čini da im je ovog puta glavni cilj ubiti ljude. Zbog toga imamo manje hirurških intervencija za spašavanje života.

“U bolnici se osjećam sigurno, ali se osjećam anksiozno zbog moje supruge, djece i porodice. Kod kuće je taj osjećaj još intenzivniji, jer se bombardiranje događa u blizini, oko vas. Živim u vanrednom stanju kod kuće i u bolnici.

“Zvuk bombardiranja tokom ovog rata je zastrašujući; sam zvuk uzrokuje povrede, a bilo je i smrtnih slučajeva od srčanih udara zbog zvuka raketa, a ne od direktnih povreda.

“Patimo od nedostatka sna, u bolnici i kod kuće. To uzrokuje hroničnu nesanicu i depresiju. Također, rat počinje utjecati na komunalne usluge poput vode, električne energije i otpada, pored širenja COVID-19, zbog čega je zdravstveni sektor pred kolapsom.

“Mučeništvo mog kolege Aymana Abu al-Aufa i njegove porodice je razarajuće. Jedino je njegov sin preživio napad, ali i on je na intenzivnoj njezi. Ne zna da su poginuli i svakodnevno pita za svog oca i porodicu – govorili smo mu da je na hirurškom odjelu.

“Svijet je ugnjetavao Pojas Gaze. Ostat ćemo u krizama i ratovima iz nekoliko razloga: Izraelci krše obećanja, a međunarodne organizacije ne ispunjavaju svoja obećanja, a obećali su da će prekinuti opsadu.

“Volio bih da Gaza može živjeti u miru. Volio bih da mogu živjeti dostojanstveno u nezavisnoj zemlji.”

Amid Awad (48), specijalista vaskularne hirurgije

“Liječnici su ovdje dan-noć. Dan započinjeno pregledom ranjenih kako bismo provjerili ima li komplikacija i da li je potrebna medicinska intervencija ili operacija.

“Potreba za vaskularnom hirurgijom tokom ovog rata nije poput one tokom protesta Velikog marša kada su izraelski snajperisti pucali kako bi ranili Palestince, naročito one mlađe od 18 godine. Ovog puta, većina ljudi koje dovoze u bolnicu je već mrtva.

“Postoje eksplozije koje se ne mogu porediti ni sa čim što smo dosad doživjeli. To utječe na psihološko stanje naše djece. Naša djeca nisu imala lijep dan duže pod 15 godina.

“Cijeli dan razmišljam o svojoj porodici koja je kod kuće, ali kada dođem u bolnicu zaboravim na tjeskobu jer ih Bog štiti.

“Nedostaje nam medicinskog materijala i uređaja. Imamo stručnjake kakvih nigdje na svijetu nema. Kada medicinske delegacije dođu, zaprepaste se onim što radimo u ovom sektoru.

“Potreban nam je jedinstven međunarodni stav. Mi smo nezaštićen narod, naši mediji i asrenal su slabi, za razliku od Izraela. Ja imam drugo državljanstvo. Rus sam i glasao sam za predsjednika Vladimira Putina. Želim zatražiti njegovu podršku da zaustavimo ovu eskalaciju i masakr. Moja supruga je također Ruskinja, ona je bila svjedok tri izraelska rata na Gazu pa se sa ovom situacijom nosi bolje nego ja.

“Bojim se da će naredne generacije Palestinaca biti unakažene oružjem i bombama koje Izrael koristi. Nemamo laboratorije u kojima bi ih pregledali, a ovo će postati očito u narednim godinama. Karcinom je prisutan u izobiju, a sve je to rezultat onoga što su koristili u prethodnim ratovima.”

Muhammad Ibrahim al-Ron (40), asistent hirurga i šef odjela opće hirurgije

“Veoma je teško u ovom ratu. Porodica vas treba i bolnica vas treba, a ne možete biti na dva mjesta istovremeno. U bolnici smo podijeljeni u tri tima koja rade 24 sata, a 24 sata odmaraju. Ali također radimo i tokom vremena za odmor.

“Neprijatelj je fokusiran na ubijanje nedužnih civila. Većina slučajeva koje imamo su rezultat bombardiranja domova u kojima su žene i djece. To su vojne taktike, vjerovatno neprijatelj pokušava psihološki pobijediti ljude, a ubijanjem ‘sije strah’ među ljudima i destabilizira ih. To je stvarnost koju vidim.

“Opći moral u Pojasu Gaze je visok, kao odgovor na [događaje u] Jerusalemu. Ali, tu je i strah jer bombardiraju civile, zbog čega se ljudi ne kreću kao ranije.

“Rat je pogodio srce Gaze, ekonomiju, kompanije, štampu, tornjeve, civile i ostalo.

“Zdravstveni sektor pati zbog blokade. Bilo je dobrih i loših perioda, ali se sve pogoršalo tokom krize uzrokovane korona virusom. Nemamo opremu. Radimo s primitivnim uređajima i treba nam puno medicinske opreme, obuke i održavanja dijagnostičkih i terapijskih uređaja.

“Petnaest godina blokade odgovara 150 godina medicinskog napretka koji se odvija izvan Pojasa Gaze. Ono što sada tražimo je pravedno rješenje palestinskog pitanja kako bismo mogli živjeti poput drugih.”

Abdul Hadi Mohammad Abu Shahla (37), doktor vaskularne hirurgije

“Otkako je ovaj rat počeo, u bolnicu dolazimo u sedam sati ujutro i radimo 24 sata, a zatim imamo dan za odmor. Primamo slučajeve kojima je potrebna medicinska intervencija, specijalno u vaskularnoj hirurgiji. Također, pomažemo u drugim specijalnostima, poput opće i torakalne hirurgije.

“Rješavamo slučajeve iz cijelog Pojasa Gaze. Jedna od najtežih situacija bila je kada nam je došlo 11-godišnje dijete sa gelerom u aorti i jetrenoj aorti [opskrbljuju jetru]. Koristili smo sintetički flaster za popravljanje arterije i operacija je bila uspješna. Međutim, dijete je umrlo dva dana kasnije od posljedica rana u glavi i prsima.

“Noći koje provodim kod kuće sa svojom porodicom umiruju me, kao i noći kada radim u bolnici…. Teško je pronaći balans između liječenja povrijeđenih i razmišljanja o porodici i brigom jesu li dobro.

“Ali još uvijek imam energije i timovi su spremni nastaviti raditi uprkos nedostatku medicinske opreme koji je akutan u razdobljima ratova i kriza.

“Želim da rat prestane, jer su slučajevi većinom mučenici.”