Pranjić: Korona virus i mobing onesposobljavaju najbolje radnike
Poslodavci bi trebali razviti planovi za sprečavanje širenja zaraze, kaže bh. liječnica koju je WHO uvrstio u tim za praćenje COVID-a 19.
Nurka Pranjić šefica je Katedre za medicinu rada na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli koju je nedavno Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) imenovala kao člana za praćenje informacija o COVID-u 19. Također, ova liječnica medicine rada već duži period sarađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom preko mreže za zdravlje radnika u jugoistočnoj Evropi, gdje je predstavnica za Bosnu i Hercegovinu.
Kaže kako se trenutno stabilizira epidemiološka situacija u Bosni i Hercegovini jer se stopa aktivnih slučajeva zaraze korona virusom smanjuje za oko 50 posto u sedmičnom vremenskom intervalu, ali da treba biti na oprezu jer se još uvijek stopa smrtnih ishoda u Bosni i Hercegovini od COVID-a 19 održava visoko.
“Veoma mali broj, prvenstveno zdravstvenih radnika i najstarijih grupa stanovništva je vakcinisan, što cjelokupno stanovništvo čini vulnerabilnom populacijom na COVID-19. Veliki broj zdravstvenog osoblja je obolio, mnogi su pomažući svojim pacijentima i umrli od korona virusa. Voljela bih da moj pogled na sadašnju situaciju sadrži više optimizma”, kaže Pranjić.
Prema njenim riječima, poslodavci javnih preduzeća trebali su razviti akcione planovi za sprečavanje transmisije i ublažavanje COVID-19 infekcije u skladu s rezultatima procjene rizika i epidemiološke situacije, a u okviru planova za održavanje kontinuiteta rada (poslovanja).
“Važna je dobra organizacija rada u novonastalim prilikama, koja treba omogućiti: rad od kuće gdje god je moguće; dovoljno odmora za radnike; skraćivanje boravka u prostoru gdje je veća frekvencija pacijenata/klijenata sa COVID-19 kad god je to moguće; smanjivati učestalost kontakata sa većim brojem pacijenata/ klijenata čiji infektivni status nije poznat, efikasno i kontinuirano održavanje higijene dodirnih površina; a kontaminirani zrak u prostoru često provjetravati gdje je moguće uz neophodnost dobre sistemske ventilacije i prečišćivača zraka. Potrebno je svim zdravstvenim radnicima pružati psihološku podršku. Neophodna je podrška poslodavaca za sveubahvatno vakcinisanje”, naglašava sagovornica.
Biološki rat širokih razmjera
Dodaje kako virus SARS-COV-2 nosi rizik najvišeg intenziteta te da je opasnost od transmisije virusa veoma velika, a da još uvijek nije moguća djelotvorna imunizacija i liječenje.
“Ovaj virus može izazvati tešku bolest ili smrt kod čovjeka, a još uvijek se o njemu ne zna dovoljno. Na početku pandemije u martu 2020. godine rekla sam da je korona visus biološki rat širokih razmjera jer se brzo širi do pandemijskih razmjera i sije smrt i strah ne birajući žrtve. Ima primjera da je sveobuhvatno vakcinisanje i kontinuirano unapređivanje preventivnih mjera u nekim zemljama već učinilo život normalnim, a oni su svjetli primjeri koji nam daju nadu da je zaustavljanje transmisije COVID-19 moguće”, kaže Pranjić.
Potom se osvrnula na rezultate dvije opsežne studije u Italiji i Velikoj Britaniji koji su rasvijetlili vulnerabilne populacije radnika na COVID-19.
“Mali rizik od profesionalnog COVID-19 imaju radnici u: poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, rudarstvu, proizvodnim granama, metalnoj industriji, industriji guma i plastike, građevinarstvu, proizvodnji energije, proizvodnji i popravki motora i automobila, prevozu roba, hotelijerstvu i posluživanju hrane, informativnim i telekominikativnim servisima, finansijskim i osiguravajućim djelatnostima, naučnim istraživanjima i administrativnim podržavajućim službama. Nizak do umjeren rizik otkriven je u obrazovanju (0.6 posto). Najviši rizik profesionalne transmisije COVID-19 imaju svi zdravstveni radnici, socijalni radnici i njegovatelji 71.6 posto. Srednji do visoki rizik imaju javne administrativne ustanove, novinarske i medijske kuće, taksi vozači, zaštitari, policija i vojska. Njihov rizik se procjenjuje na 10.4 posto”, navodi Pranjić.
Mobing poguban za sve
Naglašava da je posebno u vrijeme pandemije korona virusa, uočen rastući trend mobinga koji predstavlja sistematično ponavljajuće psihičko uznemirenje duže vrijeme i poseban vid diskriminacije odabrane žrtve na poslu kojoj se stalno traže pogreške od strane nadređenog i/ili kolega istog obrazovnog nivoa.
“Mobing ima za cilj otjerati žrtvu s posla otkazom ili iscrpljivanjem da ona sama ode. Žrtva se neargumentovano kritikuje pred klijentima (pacijentima) i kolegama, ignorira i izolira, pretjerano se kontroliše, poziva se na disciplinske procedure, kleveće, maltretira preko interneta i slično. Žrtva doživljava sindrom izgaranja (Sy Burnout), pada joj koncentracija na poslu i konstantno ima strah od gubitka posla. Posljedice mobinga su mentalni poremećaji zdravlja, najčešće anksiozno- depresivni sindrom na nesanicom i glavoboljom, te hronične nezarazne bolesti koje prate i hormonalni poremećaji”, pojašnjava sagovornica.
Napominje da zbog negiranja mobinga na radnim mjestima na kojima je prisutan, isti postaje “normalna pojava”.
“Postoji mnogo razloga da postoji mobing na radnim mjestima u Bosni i Hercegovini kao što su: diktatorsko rukovođenje, nekompetentni rukovodioci, neuvažavanje ljudskih resursa i prava, njegovanje loših međuljudskih odnosa u radnom ambijentu, korupcija i zloupotrebe položaja, diskriminacija zaposlenika po različitim osnovama, kao i stanje pravosuđa u državi. Možete li zamisliti koliko je to pogubno za pružatelje zdravstvene njege i sve pacijente. Korona virus i mobing onesposobljavaju najbolje radnike”.
Nužno sticanje novih znanja
Strahuje da će se improvizirati poštivanje i primjena Zakona o zaštiti na radu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je nakon dugo vremena ugledao svjetlo dana.
“Prethodni obrazovni kurikulumi tokom redovnog studiranja nisu pripremili inženjere zaštite na radu niti specijaliste medicine rada da ujedine proces monitoringa rizika radnog mjesta sa zdravstvenim poremećajima i kontinuirano ih nadgledaju (učestvujuća uloga, nije više glavna, pasivnu ulogu pretvore u aktivnu; specijalisti medicine rada kao procjenitelji odnosa rizika i zdravstvenih poremećaja). Nužno je sticanje novih znanja, kompetencija i vještina za kolektivnu procjenu rizika na svim radnim mjestima i individualnu procjenu rizika u procjeni profesionalne patologije i toksokologije. Treba znati da provođenje periodičnih preventivnih pregeda štetnih faktora rizika radnih mjesta i pravovremeno uvođenje preventivnih mjera i stalno modificiranje boljim predstavlja imperativ. Edukaciju za licencirane stručnjake procjene rizika i školu procjene rizika jedino može organizirati jedino Katedra za medicinu rada, kao postdiplomski studijski program”, konstatuje sagovornica.
Kaže da ima velika očekivanja od procesa vakcinacije jer je neosporno da samo pravovremena i procjepljenost očekivanog broja građana može pobijediti COVID-19.
“Sve možemo postići ako preuzmemo svoju odgovornost, a zahtijevamo i tražimo odgovornost najodgovornijih. Niko to za nas neće učiniti. Međusobno se poštujmo i imajmo empatiju jedni za druge i uspjeh je na našoj strani”, zaključuje Pranjić.