Bošnjačko političko preslagivanje, kuda ide tzv. ljevica

Pet stranaka bošnjačke biračke provenijencije udružuju se u nejasno definirani konstrukt, još uvijek nepoznatog političkog programa i sa dvojbenim motivima i konačnim efektima.

Da li novi projekat služi najviše tome da spasi teško ranjenog 'vojnika Komšića', pita se autor (Fena)

Novo bošnjačko preslagivanje sa “vodenim žigom” Željka Komšića, poglavice skoro ugašene Demokratske fronte (DF), koji je u politički flert stvaranja tzv. nove ljevice uključio Mirsada Hadžikadića, američkog doktora nauka bh. korijena i njegovu Platformu za progres (PzP), lokalne Socijaldemokrate Envera Bijedića, bivšeg “izvornog” esdepeovca i odnedavno nosioca optužnice za korupciju, te bezmalo eutanizirane projekte Građanskog saveza (GS) i Pokreta socijalne pravde i socijaldemokracije (SPD), otvara brojna pitanja, ne samo kuda ide taj tzv. drugi ešalon SDP-a (ostavimo mogućnost da se i ne radi o ljevici, nego samo o takvom samoetiketiranju), da li novi projekat služi najviše tome da spasi teško ranjenog “vojnika Komšića” ili možda baš SDA inicira čudnu leguru političke groteske koja treba da se frontalno sudari sa političkim potencijalom “Trojke” (SDP, NiP, NS) i tako prenese sukob sa sebe na dva suprotstavljena bošnjačka bloka.

U raspravi sa kolegom o “evoluciji” Željka Komšića na kraju se složimo da se Komšić uopće nije promijenio ni u političkom, ni u etičkom kodu, nego da je totalna degeneracija DF-a prozvela kod njega Kačalovljev ili, ako hoćete, vučji refleks spašavanja gole kože, helem, “projekat nove ljevice” (PNL) služi najviše da “naš” Željko, u bliskoj perspektivi ultimativno proguta “Mirsada, Envera & comp”. Drugim riječima, mislimo mi, onaj uvijek isti Komšić je u potpunosti svjestan da su njegovi “rani radovi” kao slika i prilika nedosljednosti izgubili politički kredibilitet, posljednji lokalni izbori opečatili su neminovni pad i krajnje je vrijeme da, skrivajući i dalje lažnu autentičnost ljevičara, pokuša spriječiti svoje trajno detroniziranje jednom novom “vrdalamom”. Doduše, u općoj bh. političkoj travestiji, koju u metafori predstavlja zamućeni plićak Miljacke, nije nešto pretjerano teško ostati sa glavom iznad vode. No, šta o svemu kažu na bh. političkoj sceni.

Lutajući lideri & Hadžikadić

“Razgovaramo o političkom programu u cilju formiranja jednog novog političkog subjekta, ozračje je za sada odlično”, izjavio je Komšić.

Prije nekoliko mjeseci on i Hadžikadić sastali su se u Sarajevu, potom u Tuzli bez medijske pompe. Razgovarano je tada, konfekcijskim rječnikom politike, o različitim mogućnostima zajedničkog djelovanja. IZ PzP-a su potvrdili da je razgovarano, ali za razliku od Komšića su kazali kako je bilo riječi ili o stvaranju jedne političke opcije ili političkog bloka pod zajedničkim nazivnikom.

“Međutim, nisu postignuti bilo kakvi dogovori o formatu tog zajedničkog djelovanja, a razgovori će se nastaviti i u predstojećem razdoblju”, tako iz PzP-a. Očito, sve se tempira za Opće izbore 2022. godine. Ovdje valja naznačiti da je lider PzP-a doista pozvao, ispred sebe, sve građanske snage i BiH na zajedničko djelovanje i izjavio kako se radi o ozbiljnoj stvari ujedinjavanja pet stranaka.

“Mislim da mora doći i do većeg ukrupnjavanja na građanskoj strani da bismo mogli napraviti nešto što je dobro za BiH. Imaju dva procesa. Pozvao sam sve građanske stranke da razgovaramo. I taj proces se desio, dva sastanka su bila. Prvo sedam, a onda 10 stranaka. To nisu koalicije, nije jedna opcija, to je koordinacija. Koordiniramo naše aktivnosti jer 2022. matematika će pokazati da je jako važno da se koordiniraju aktivnosti ako želimo dobro BiH i da porazimo te etnoreligijske stranke. Druga vrsta razgovora je o konkretnoj akciji, koaliciji, saradnji, partnerstvu i ujedinjenju i tu zaista nije bilo detalja. Što se mene tiče samo je jedna opcija na stolu, a to je ono što je dobro za državu mora biti dobro za nas. Ovo je zaista momenat u kojem treba braniti ponovo državu BiH. Nema tu mjesta za ego, za sujetu. Izuzetno mi je drago da je Platforma za progres proizašla kao ozbiljan politički subjekat koji može da okupi ljudi. Najvažnija je BiH i ono što je dobro za građane”, riječi su Mirsada Hadžikadića. Hadžikadić je govoreći o svojoj stranci rezolutno istakao kako PzP nema apsolutno ništa sa SDA.

Za razliku od Komšićevog “odličnog ozračja” i Hadžikadićeve uzdržanosti (prvo skoči, pa reci hop), politički protivnici, analitičari i prognozeri ne kriju oštru kritiku, razočarenje, pa i laki podsmijeh onim šta radi Komšić. Lider Nezavisnog bloka (NB) Senad Šepić smatra da je ova ideja od starta pogrešna i smatra da će ona uskoro i propasti.

“Jasan je pokušaj prilično istrošenih Komšića, Bijedića, nepostojećih GS-a i nekih lutajućih pojedinaca da preko Mirsada Hadžikadića ožive sebe kao političke činjenice. Komšić ima namjeru da se kandidira za člana Predsjedništva i on će to uraditi i opet dovesti pred svršen čin svakoga ko mu se primakne. To je uradio SDP-u i NS-u zadnji put. Tako da će to propasti i neće ta grupacija zaživjeti, a Komšić će nastaviti solirati”, kaže Šepić i dodaje kako SDA traži back up i ovakav Komšić je za njih i dalje zanimljiv i dobar saveznik.

“Mislim da su građani toga svjesni i da neće nasjesti na tu političku manipulaciju. To su sve privatne opcije, bez prave ideologije, vizije, a pogotovo bez konkretnog rezultata. Ne vidim da DF postoji kao stranka, nego svoj politički potencijal ima u jednoj osobi – njenom lideru koji je i svoje ime ugradio u ime stranke. Ali ni to više ‘ne pije vode’ kod našeg naroda, pokazali su to lokalni izbori”, konstatira Šepić.

Politička nužda

Politička analitičarka Ivana Marić ističe kako DF već nekoliko izbornih ciklusa pokušava sakriti svoj pad na način da na izbore ide u različitim koalicijama ili podržavajući kandidate drugih stranaka.

“Lokalni izbori 2020. godine su jasno pokazali pad ne samo DF-a, već i stranaka koje nikada nisu uspjele ni zaživjeti. Sve te stranke sada pokušavaju da prikriju gubitak podrške građana tako što će se udružiti u jednu stranku. Kada i ta stranka ili koalicija propadne to neće biti propast DF-a jer će građani do tada zaboraviti da je DF i postojao”, kaže Marić.

Ona se “čudom čudi” što se Mirsad Hadžikadić uključio u razgovore sa Komšićem i ostalim strankama, jer se očekivalo da bi PzP, kao relativno nova stranka, trebala ići uzlaznom putanjom. Odluka da se ide u pregovore sa strankama koje gube popularnost navodi na to bi PzP mogao krenuti stranputicom, smatra Marić.

“Ove stranke nemaju veliki izborni legitimitet i građani se sve više okreću drugim strankama, pa čak i cjelokupni općinski odbori prelaze u druge stranke. Zbog toga se od ove koalicije ili potpuno nove stranke ne može očekivati nikakav značajan uspjeh na izborima. Ono na šta mogu računati je da će biti jezičak na vagi i da će ponovo na osnovu toga ući u koaliciju i dobiti pokoju poziciju”, mišljenja je ona.

Dodaje kako je upravo DF nakon posljednjih izbora ušla u koaliciju sa SDA, HDZ i SNSD. Po njenom sudu, upravo ta koalicija sa nacionalnim strankama bi mogla značiti kraj i za DF i za sve ostale stranke koje se sa njima udruže.

Srđan Puhalo, psiholog i politički analitičar iz Banje Luke, govoreći o stvaranju novog političkog bošnjačkog saveza, mišljenja je da je on uslovljen više nuždom, nego željom za zajedničkim nastupom.

“Najveći broj političkih partija koje planiraju savez imaju lokalne domete i pitanje je koliko mogu da postignu na predstojećim ‘velikim’ izborima 2022. godine. Neke od njih bi mogle čak i nestati. Otuda dolazi ovo okrupnjavanje. E, sada ostaje otvoreno pitanje koga će glasači BiH prepoznati kao istinsku ljevicu i kome će dati svoj glas, ali je jasno da će oni dijeliti bošnjačke glasove koje ne može dobiti SDA”, kaže Puhalo.

Ljevica bez ‘rodoslova’

Kada smo kod identificiranja ideološke orijentacije članica novog političkog bloka i tu vladaju nejasnoće i dvojbe. Ako ove političke projekte nazivamo ljevicom, a vrlo malo toga iz klasičnih definicija političke ljevice može se inkorporirati u ideološki okvir bh. ljevice, u živoj praksi bh. ljevičarske stranke pandan su parodiji jugoslovenskog bratstva i jedinstva, gdje niko ni s kim ne govori. Umjesto da se bavi idejom zaštite socijalno ugroženih kategorija, borbom protiv privilegija, socijalnom pravdom, bh. ljevica se ponaša kao pijani gosti na fajrontu u kafani na kraju grada. Nakon što se “zauvijek” raziđu u neobjašnjivom sektaškom ratu, političke prilike i subjektivni motivi opet ih približe, ali ostaje pitanje zašto su se uopće razilazili. Uostalom, malo ko od njih može da pokaže autentični socijaldemokratski rodoslov, jer je “socijaldemokrat”, ako ćemo persiflirati i do kraja unakaziti uzrečicu nomen est omen, i jedan Milorad Dodik.

“Danas je ideja ljevice u svijetu nešto što se nanovo redefiniše, jer je sa padom socijalizma, razvoja stranke zelenih, te populizmom desnice ideja ljevice postala potpuno nejasna. Kod nas je to postalo još banalnije; ako si protiv SDA, SNSD i HDZ BiH onda si ‘sigurno’ liberal i ljevičar, što je ideološki nekompatibilno. Znači, kod nas skoro sve partije su pokupile lijeve ideje i metnule ih u svoje programe, ali ne znam nijednu partiju da ih baš provodi u djelo”, ističe Puhalo.

Franjo Šarčević, doktor matematičkih nauka, urednik  portala Prometej.ba i politički komentator, kaže da u BiH nema uzaludnije spominjanje riječi od “ljevice” u koju se trpa šta god kome zatreba.

“Treba spaliti sve iluzije, da takve ljevičarske stranke još postoje, da DF i slične stranke predstavljaju lijevu, liberalnu ili multietničku građansku opciju u BiH. Tu mislim na sve stranke i pokrete koje su prva ili druga derivacija SDP-a, a posebno na notorni Građanski savez, koji je minorna ekstremno-nacionalistička opcija i služi samo tome da u javni prostor ispaljuje teze koje se u tom trenutku SDA i DF ne usude ispaljivati te im tako služe kao probni balon. Takve politike kompromitirale su samu ideju građanskog, obukavši joj etnohegemonističko ruho, i u svakom pogledu čine samo štetu, s nula koristi, osim za same sebe, raspoređene po zastupničkim, savjetničkim i drugim pozicijama, i za svoje pokrovitelje iz SDA”, primjećuje Šarčević.

O novom Komšićevom političkom flertu govori kao o demokratskom alatu za njegov novi mandat u Predsjedništvu BiH.

“Verujem da je Komšić možda shvatio da pozivanje na prošlostoljetni rat i neprestano psihotično strašenje novim ratom uz naglašen antihrvatski podtekst koji je dio svake njegove rečenice i svakog njegovog poteza, kao i neprestano ponavljanje par prosto-proširenih rečenica vezanih za spašavanje države, ne bi bilo dovoljna garancija za četvrti put”, navodi urednik Prometeja.

I Senad Šepić je stava da u BiH nema klasične ljevice, ali ni desnice sa jasnim profilom i ideologijom.

“Na širokom političkom centru ima najviše prostora za drugačiju politiku, zasnovanu na konkretnim projektima, programima i rješenjima realnim za život ljudi danas. Mi to upravo radim sa našom Platformom Evropa, sada i zato sam siguran da će se na takvom, širokom centru u BiH okupiti zdrava ekipa, sa kvalitetnim ljudima i da ćemo kao koalicija nastupiti na narednim izborima i biti neizostavan faktor za nove vlade i procese koji će u BiH doći nakon izbora 2022”, kaže lider NB-a.

Novo bošnjačko redizajniranje u politički konstrukt za sada nepoznatog imena, mišljenje je mnogih, dešava se uz blagoslov SDA. Razlog je itekako pragmatičan. Pozicije Izetbegovićeve stranke su značajno poljuljane horizontalno i vertikalno nakon lokalnih izbora, učestalih velikih kriminalno-korupcijskih afera ( “Asim”, “Respiratori”, “KCUS”, “Osmica”…) i odliva najuticajnih stranačkih ljudi u konkurentske stranke. Istovremeno, snažno je narastao politički kapital i potencijal NiP-a, koji zajedno sa SDP-om i NS-om vode bitku za bošnjačko biračko tijelo.

Pojava nove političke platforme koju “guraju” Komšić i Hadžikadić mogla bi skrenuti pažnju sa kolosijeka opravdane i žestoke kritike SDA u bh. javnosti, čime bi se u političkom ringu zbog iste biračke baze mogli naći Konaković, Nikšić i Kojović s jedne i Komšić, Hadžikadić i Bijedić sa druge strane. U takvoj konstelaciji u FBiH bi imali tri velika bošnjačka bloka, kao i niz drugih bošnjačkih i probošnjačkih stranaka (NES, NB, SBiH) koje bi se borile za podršku birača na narednim Općim izborima.

“Za Bakira Izetbegovića i SDA, te stranke i moguća nova stranka koja će nastati njihovim spajanjem, savršen su privjesak i partner za poželjeti: ’em će praviti štetu ‘Trojci’, koja uz sve mane jedina zadržava minimum vjerodostojnosti, dobrih namjera i odgovornosti prema ovoj zemlji, ’em im može poslužiti kao legitimacijski okvir i  ‘dokaz’ da u borbi za svoju viziju Federacije (BiH je još daleko) SDA nije sama nego ima i tu tobožnju ‘ljevicu'”, konstatira Franjo Šarčević.

Izvor: Al Jazeera