Vedad Mešanović: Budućnost svjetske ekonomije je digitalna

Jedan od najpoznatijih poslovnih magazina na svijetu, američki Forbes, nedavno je objavio listu 30 najutjecajnijih osoba mlađih od 30 godina, na kojoj su se našli uspješni poduzetnici, inovatori, vizionari sa fokusom na oblast finansija.

Među njima je i mladi Sarajlija Vedad Mešanović, koji u našem razgovoru ističe kako je kroz svoje formalno i neformalno obrazovanje te radno iskustvo najviše posvećen razvoju digitalne ekonomije, kriptovaluta i naprednih tehnologija kao što je vještačka inteligencija.

• Odakle interes za bavljenje finansijama?

– Nisam imao izraženu ljubav prema finansijama tokom odrastanja. Nakon suosnivanja kompanije GliaLab koja se bavila razvijanjem vještačke inteligencije u svrhe poboljšanja dijagnostike malignih bolesti kao što je karcinom dojke i pravljenja platforme koja bi i najsiromašnijim zemljama svijeta omogućila pristup besplatnim alatima za vrhunsku dijagnostiku, krenuo sam da radim sa drugim uspješnim kompanijama na projektima uspostave tehnološke infrastrukture i ulaska na nova tržišta. Kompanija GliaLab je osvojila respektabilna priznanja, podržana je od strane uspješnih poduzetnika kao što je direktor kompanije Google, Sundar Pichai i sarađivala je sa tehnološkim korporacijama kao što je Nvidia. Takav uspjeh vam otvori vrata za ozbiljne nove poduhvate širom svijeta.

Jedan od tih poduhvata za mene je bio rad sa digitalnom valutom Dash, koja je tada bila treća na svijetu po dnevnom obimu trgovanja – pet do sedam milijardi američkih dolara. Tada sam u saradnji sa Rotary E klubom Srbije i kompanijom KPMG organizovao prve privatne događaje u Evropi za digitalne valute kojem su prisustvovali razni političari i čelnici iz kompanija i institucija kao što su Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i razvoj, WWF, UNICEF, PwC, UNDP, itd. Tokom navedenog angažmana sam imao priliku da dosta naučim o svijetu finansija, digitalnim valutama i njihovom potencijalu, pa se tada javila ljubav i interes za bavljenje finansijama.

• ‘Forbes’ Vas je uvrstio među najutjecajnije mlade ljude. Kako gledate na taj uspjeh?

Velika je čast kada vam neka respektabilna institucija ili medijska kuća prizna i uvaži rad i istakne vašu vrijednost na tržištu. To je ozbiljan podsticaj za dalju karijeru, predanost profesionalnom napretku i uspostavljanje novih kontakata. Posebno mi je zadovoljstvo jer dolazim iz Bosne i Hercegovine i imam priliku da na taj način predstavljam našu omladinu i potencijal u svijetu. Bosna i Hercegovina ima dosta mladih i uspješnih ljudi koji zaslužuju slična priznanja, te se nadam se da će im ovaj moj uspjeh otvoriti vrata za međunarodnu promociju.

• Kako biste ocijenili finansijsko tržište u Bosni i Hercegovini?

Finansijsko tržište u Bosni i Hercegovini generalno ima dosta potencijala, ali jako malo iskorištenosti od strane političkih lidera, poduzetnika i lokalne zajednice. Moramo početi da koristimo lokalne resurse i potencijal svjetskih trendova kako bismo pokrenuli nove projekte, diversifikovali pokretaće bh. ekonomije i utjecali na stabilizaciju finansijskog tržišta. Također, jako je bitno smanjiti tenzije na političkoj sceni jer iste odvraćaju ozbiljne investitore i državne partnere. Tržište treba da se širi i raste, a ne da stagnira i zastarjeva. U suštini ne fokusiramo se dovoljno na projekte naših poduzetnika i na investitore koji ulažu u kapitalni razvoj i zapošljavanje, nego stvaramo dug i povoljan ambijent za investitore koji zarađeni novac prebacuju u druge države i često nude jako loše radne uslove lokalnim radnicima.

Moram napomenuti, gledajući trenutna dešavanja vezana za COVID-19, situacija je jako teška. Aktuelna koronakriza je dovela do izuzetno velikih problema i pada trenutnih pokretača bh. ekonomskog rasta kao što su prihod od maloprodaje, investicije i privatna potrošnja. To direktno ugrožava stabilnost i održivost finansijskog tržišta. Godine 2019. smo ostvarili rast bruto društvenog proizvoda (BDP) od tri posto dok smo 2020. godinu završili sa padom BDP od oko pet posto. Iskreno se nadam da će masovno vakcinisanje i sprečavanje širenja COVID-19 pandemije polako pokrenuti oporavak ekonomije i finansijskog tržišta već u drugoj polovini 2021. godine. Nakon toga se moramo fokusirati na realizaciju što više novih ekonomskih i razvojnih projekata.

• Je li Bosna i Hercegovina spremna za kriptovalute s obzirom na to da još uvijek nisu zakonom uređene?

Naravno da jeste, u nekim segmentima već značajno kasnimo i za ostalim državama u regionu, ali prvo trebamo da se fokusiramo na definisanje jasnih regulacija i donošenje adekvatnih poreskih i drugih zakona. Realizacijom projekata vezanih za digitalne valute i investiranjem u iste možemo osigurati nova međunarodna partnerstva i investicije. Imamo priliku da i osiguramo veći protok kapitala u lokalnoj zajednici i resurse koje možemo investirati i u druge infrastrukturalne projekte. A ako uspijemo da uspostavimo i povoljne zakonske regulative, onda možemo dovesti ozbiljne kripto investitore, inovatore i kompanije u Bosnu i Hercegovinu koje će da plaćaju ogromne novce bh. poreskom sistemu i pokreću projekte od globalnog značaja u našoj državi. Pored svega navedenog, također je bitno da uspostavimo regulative vezane za zaštitu investitora i sprečavanje pranja novca, te one koje će bh. stanovništvu koje već investira novac u kriptovalute ili se bavi kopanjem istih omogućiti da u Bosni i Hercegovini plaćaju porez i čuvaju svoj novac na računu u banci.

• Trebamo li biti zabrinuti jer je javni dug Bosne i Hercegovine veći nego ikada?

Svaki dug je razlog za brigu, ali također postoji i granica održivosti koju treba uzeti u obzir. Smatra se da je neodrživi segment iste dosegnut tek onda kada su sredstva stečena zaduživanjem nedovoljna za povećanje proizvodnje, rast privrede i održivost fiskalnog sistema. Neke države dožive ekonomski krah i sa jako malim javnim zaduženjima dok razvijenije države kao Sjedinje Američke Države efikasno funkcionišu i sa jako velikim udjelom javnog duga u BDP-u. Problem u Bosni i Hercegovini nije nedostatak kapitala već način na koji se isti raspodjeljuje i troši. Mene trenutno više brinu manjak transparentnosti, nacionalizam, društveni individualizam i radikalna oslonjenost na privatne investitore. Kod nas javni dug nije rezultat ekonomske potrebe već neadekvatnog upravljanja finansijama i investicijama i manjkom državne podrške za privrednike tako da je to ključni problem oko kojeg trebamo kolektivno biti zabrinuti.

• Da li je digitalna ekonomija zapravo ekonomija budućnosti?

Naravno da jeste, svijet već prolazi kroz tranziciju prema digitalnoj ekonomiji i online oblicima rada, obrazovanja i razmjene informacija. Dosta ljudi to shvata kao prijetnju tradicionalnim sistemima poslovanja i bankarstva, ali to nije istina. Svi sistemi se prilagođavaju tržištu i mijenjaju svoje poslovne modele kako bi bili u skladu sa globalnim trendovima i potrebama svojih korisnika. Veliki broj kompanija širom svijeta kao što su PayPal, Facebook, Visa, MasterCard, Square, itd. već rade na razvoju svojih digitalnih valuta ili sistema za digitalna plaćanja. Centralne banke rade na uspostavi novih zakona i regulativa i testiranju pilot projekata digitalnih valuta. Kina već duže vrijeme testira digitalni yuan u saradnji sa kompanija kao što su Starbucks i McDonald's. Ovakvih primjera je jako mnogo širom svijeta, pa i u regionu.

Pored raznih beneficija blockchain infrastrukture, a to je sasvim druga tema, digitalne valute nam omogućavaju brza, jeftina i sigurna plaćanja koja ostavljaju transparentan i svima vidljiv nepromjenjiv trag na blockchain mreži. A pored kriptovaluta kao što je Bitcoin, čija vrijednost prolazi kroz različite cikluse na tržištu, tu su i digitalni tokeni vezani za određene infrastrukture ili proizvode i takozvani stable coins čija vrijednost je stabilna i često vezana za tradicionalne fiat valute. Mnogi ljudi vjeruju da su upravo stable coins budućnost platnih sistema. U svakom slučaju, jedna stvar je već jasna, budućnost svjetske ekonomije je digitalna. Također, nevezano za kriptovalute, izbacivanje keša iz upotrebe smanjuje korupciju i mnoge zemlje su već poduzele taj prvi korak.

• Da li je pandemija COVID-19 narušila stabilnost finansijskog sistema u Bosni i Hercegovini?

– Ako se neko brine, konvertibilna marka je stabilna, što je potvrdila i Centralna banka Bosne i Hercegovine. Ali, zbog COVID-19 pandemije, došlo je do pada prometa u maloprodaji, pojavili su se problemi vezani za spoljnotrgovinsko poslovanje, izvoz robe i usluga je limitiran, hiljade ljudi ostaje bez posla, itd. Dosta država u svijetu se suočava sa istim ili sličnim problemima. Pandemija možda nije značajno ugrozila stabilnost bankarskog sistema Bosne i Hercegovine, te će posljedice procikličnog ponašanja banaka da budu vidljive tek nakon iste, ali bh. ekonomija je u teškoj situaciji. Sve te trenutne nestabilnosti moraju na neki način da negativno utječu i na finansijski sistem u Bosni i Hercegovini.

• Šta je ključno za oporavak bh. ekonomije?

– Volio bih da postoji jednostavno rješenje za oporavak bh. ekonomije. Postoji niz fundamentalnih problema koje trebamo riješiti i prilika koje trebamo iskoristiti kako bi ova država napravila tranziciju prema zoni prosperiteta. Rješenje su modernizacija tržišta, dostojanstveni radni uslovi i radna prava, veća kontrola nad privatnim investitorima, investiranje novca u tehnološki sektor i digitalizaciju, podrška naučno-istraživačkom segmentu akademske zajednice, zakonske olakšice i povoljni poreski uslovi koji će da privuku nove kompanije i digitalne nomade u Bosnu i Hercegovinu, povećanje izvoza i transporta, podrška malim poljoprivrednicima, itd. Dosta ljudi priča o 50.000, 100.000, 300.000 novih radnih mjesta, što je jako bitno za generalni ekonomski napredak, pored održavanja stabilnosti postojećih radnih mjesta, ali zašto se ne govori i o kvaliteti istih? Šta je sa odnosom poslodavca prema radniku, zdravstvenim i drugim beneficijama, prilikom za napredovanje na radnom mjestu, visinom plate, itd. Živimo u društvu gdje možete dobiti otkaz usred bolovanja.To je stravično. Šta je sa transparentnošću kada je u pitanju raspodjela donacija? Mnogo je takvih pitanja za koje moramo imati zadovoljavajući odgovor kako bi mogli da razmišljamo o istinskom oporavku ekonomije i vjeri u bolje sutra.

Ne napusti svaki inženjer Bosnu i Hercegovinu jer nema posla. Dosta njih to napravi jer žele da rade na ozbiljnim projektima za koje i Bosna i Hercegovina ima razvojni kapacitet – npr. razvoj električnih vozila. Ne želi svako da radi na repetativnim projektima za međunarodne klijente. Isto tako sve više viđamo strane državljane, pa i naše ljude iz dijaspore koji registruju kompanije u inostranstvu, a u Bosni i Hercegovini otvore predstavništvo i krenu zapošljavati lokalno stanovništvo – nudeći im pristojne plate, ali prema bh. standardu. Matice ovih kompanija posluju u inostranstvu i tamo plaćaju porez. Naravno da ovo doprinosi većem broju zaposlenih u Bosni i Hercegovini, pa samim tim i boljem standardu života čitave zajednice, ali ako govorimo o dugoročnom ekonomskom segmentu ovakvih dešavanja, ovo predstavlja izvoz domaćih kapaciteta i indirektno propušteni državni prihod. Uz potrebnu adekvatnu podršku lokalne zajednice i organa izvršne vlasti, vrijeme je da počnemo investirati svoje znanje i intelektualni kapacitet u Bosnu i Hercegovinu, a ne da ih konstantno izvozimo u inostranstvo pod isprikom potrebe za većim brojem radnih mjesta. Nije stabilna ekonomija stvorila dobre radnike već su dobri radnici uspostavili stabilnu ekonomiju.

• Koji su Vaši planovi za budućnost?

– Ostatak moje karijere će biti fokusiran na digitalnu ekonomiju i uspostavu iste infrastrukture u Bosni i Hercegovini. Ja iskreno vjerujem da je to budućnost svjetske ekonomije. Dok politički veterani vode rat oko stranačkih interesa, mi mladi treba da napravimo mirnu koaliciju intelektualaca iz svih političkih stranaka i sfera društva zarad ekonomskog napretka Bosne i Hercegovine.

• Šta biste poručili mladima?

– Ne odlažite rad na sebi. Privremeno žrtvujete zabavu zarad napornog rada koji će sigurno voditi ka uspjehu. Uvijek imajte na umu i kolektivni napredak i potrudite se da se zauzmete za one koji nemaju iste mogućnosti. Vaš najveći neprijatelj nisu drugi ljudi već lični ego i komfor. Sreću nećete pronaći na cilju, već na putovanju do istog – u ljudima, iskustvima i lijepim djelima.