Izbori u Bugarskoj i Albaniji prekretnica za Balkan

Mnogo je sličnosti, više loših nego dobrih, između političkog i društvenog stanja u Bugarskoj i Albaniji, iako je Bugarska već 13. godinu članica Evropske unije.

Redovni parlamentarni izbori održani su u Bugarskoj 4. aprila, a u Albaniji će biti održani 25. aprila. Ovi izbori imaju izuzetan značaj i velika su prilika za promjene u pomenutim državama, ali i na cijelom Balkanu.

Bugarska je, nakon što su (Sjeverna) Makedonija i Grčka uspješno riješili historijski spor, postala najveća kočnica makedonskog puta u EU. Posljedica toga je lančano zaostajanje država zapadnog Balkana u EU integracijama.

S druge strane, Albanija je opterećena korupcijom i organiziranim kriminalom. Obje države povremeno, najčešće zbog politikanstva i populizma, obnavljaju stare velikodržavničke ideje/prentenzije prema susjedima, čime cijelu regiju vraćaju u 90-te. Obje države imaju problem s iseljavanjem, nezaposlenošću, ugroženim slobodama novinara, manjina…

Preklapanje utijecaja Rusije i Njemačke u Bugarskoj

Na početku razgovora doc. dr. Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana, podsjeća na historijsku činjenicu da su Bugarska i Rumunija postale su nezasluženo članice EU i zato ne iznenađuje ovakvo ponašanje bugarskih vlasti prema Sjevernoj Makedoniji.

„Pod pritiskom SAD na Evropsku narodnu stranku (EPP) na koju imaju veliki utjecaj izglasan je prijem ovih država u članstvo EU. Bugarska je imala vrlo rigidan komunistički sistem i njegove posljedice se još uvijek osjete. Iako je Bugarska članica NATO-a sigurnosno-obavještajni i odbrambeni sistem je pod snažnim utjecajem ruskih službi. Premijer Bojko Borisov i predsjednik Bugarske Rumen Radev proizlaze iz mentalnog sklopa KGB-a. Borisov je uspio da mu CDU i njemačka kancelarka Angela Merkel naprave stranku GERB i on pokušava igrati ulogu Evropljanina. Pri tome je važno naglasiti da Bugarska dobije godišnje od EU u raznim oblicima preko tri milijarde eura, a uplaćuje u budžet EU samo oko 400 miliona eura“, ističe dr. Bećirević.

Na drugoj strani Balkana u Albaniji je na sceni povratak stanja koje podsjeća na režim Envera Hoxhe što dokazuje ranjivost društava koja su bila dugo izložena diktaturom.

„Albanija je imala specifičan svoj historijski put pod dirigentskom palicom Envera Hoxhe. Situacija u Albaniji je trenutno režim Edija Rame, koji je kombinacija režima Envera Hoxhe i režima Slobodana Miloševića.  Izgleda da države koje su već bile režimi ne mogu u svojoj mislenosti i praksi da se još uvijek oslobode te prakse. Ko bi mogao povjerovati da se poslije režima Envera Hoxhe pojavi odnosno ponovi režim u obliku Edija Rame. Albanija preradi oko četiri milijarde eura u „narko industriji“ i Rama se često naziva i „kralj kanabisa“ što posebno zabrinjava jer država ima bezvizni režim sa evropskim državama“, pojašnjava dr. Bećirević i dodaje da Albanija i Bugarska imaju deficit demokratije i nalaze se u „adolescentnoj“ fazi demokratije i da se transformišu u demokratska trebat će vremena i pomoći izvana.

Albanija ima bolje izglede za demokratizaciju

Na pitanje koja od ove dvije države ima veću predispoziciju za demokratizaciju na ovim izborima dr. Bećirović smatra da Albanija ima  veće šanse za demokratizaciju jer Socijalistička partija (PS) Edi Rame ima podršku oko 30% glasača, a Demokratska partija (PD) zaostaje nekoliko procenata.

„Zajedno sa Demokratskom strankom je Socijalistički pokret za integraciju (LSI), koji bi trebao da osvoji 8-12% glasova. Tako da je moguće očekivati političke promjene u Albaniji koje su zaista neophodne. U Bugarskoj GERB je očekivao oko 30%, a dobili su znatno manje kao i njihovi partneri stranka etničkih Turaka Pokret za pravdu i slobodu (DPS) i nacionalističku VMRO-BND Krasimira Karakachanova, aktualnog ministra odbrane, koji na antimakedonskoj retorici pokušala preći izborni prag od 4%. Tako aktualna vlast bi pokušali obnoviti koaliciju GERB-DPS-VMRO-BND. Međutim sastavljanje vlade neće ići tako lako, a postojeće stanje u Bugarskoj je neodrživo. Obje države su članice NATO-a, ali još uvijek su daleko od standarda NATO-a. Bugarska je najnerazvijenija država EU, a šta bi se desilo sa tom zemljom da nema novca EU? Bugarska još uvijek gaji senzibilitet i emocije prema Rusiji, dok priliv novca i iseljavanje stanovništva odvija se iz odnosno prema Zapadnoj Evropi“, zaključuje dr. Bećirović.

Ima li mjesta za države Zapadnog Balkana u EU?

Dejan Azeski, makedonski historičar, novinar i član IFIMIS-a smatra da će nakon izbora doći do relaksacije odnosa i ublažavanjem retorike sa obje strane, ali da će osttati suštinski problem za države zapadnog Blakana a to je pitanje da li EU želi nas u svom društvu.

„Trenutno stanje odnosa sa Bugarskom, koje je na najnižem nivou od 1944. godine, predstavlja ozbiljan problem po regionalnu stabilnost. Zbog toga bilo kakva promjena na izborima biće sigurno bolje nego ovo katastrofično stanje koje imamo sada. Moja lična procjena je da će poslije izbora zvanična Sofija i Skoplje da ublaže retoriku i da pokušaju da nađu kompromis oko historiskih pitanja. Taj stav temeljim na činjenici da se žustra retorika zloupotrebljava na obje strane za bildanje dnevnoplitičkih poena. Tako da kad nema potreba više za tom retorikom vlasti će poene skupljati na činjenici da su riješili veliki diplomatski problem i sa tim osigurali Europski put Makedonije. Ali očito to nije najveći problem jer tek tada ćemo se suočiti sa bolnom činjenicom da Evropska unija nas jednostavno ne želi u njihovom lijepom društvo. U Makedoniji među ozbiljnim intelektualcima sve više se proziva lično kancelarka Merkel da je skriveni neprijatelj koji koči procese naše intergracije na suptilan način. Bez obzira da li je to istina ili ne smatram da je veliki propust njemačke diplomatije što je dozvolila uopće da se pokreću ovakva pitanja. Ako Njemačke i EU imaju iskrene namjere sa nama mislim da je krajnje vrijeme da to pokaže i na djelu. Kako u Makedoniji tako i u BiH, Crna Gora, Albanija… U suprotnom posljedice mogu da budu mnogo veće nego što njihovi analitičari mogu da predvide“, pojašnjava Azeski.

S. Makedonija graniči sa dvije albanske države, a ovaj narod čini oko četvrtine njenog stanovništva. Međutim, makedonski Albanci su historijski vezani sa Kosovom tako da odnosi Makedonije i Albanije nisu opterećeni jer se sporna pitanja dešavaju na realaciji Skoplje – Priština.

„Albanska nedvršena politika prema Makedoniji je konstantna još od vremena Salija Beriše i Fatisa Nano. Oni podupiru makedonske Albance, ali uvijek vješto izbjegavaju da se direktno sukobe sa Skopljem. Ipak, Albanija je država od 1912. godine i imaju akumulirano diplomatsko iskustvo. Kosovo još uvijek je mlada država i zato generalno svađe na ovu temu idu na relaciji Skoplje – Priština, a ne Skoplje Tirana“, pojašnjava Azeski.

Ako ne dođe do promjene vlasti i njihovog odnosa prema korupciji i kriminalu i dalje ćemo gledati filmove slične „Otmici“ koji na holivudski način prikazuju moć albanskih kartela u Evropi.

„Promjene su nužne u Albaniji i te da se konačno vlasti u Tirani odlučnije bore protiv korupcije i kriminala, ali nisam baš siguran da su dovoljno snažni da to sami učine bez međunarodne podrške. To važi i za ovu i za naredne vlasti. Albanija i albanski narod nažalost su u teškom stanju i njihove muke tek dolaze“, poručuje na kraju razgovora Azeski.

Ima li razlika između pozicije i opozicije u Albaniji?

Gjergj Erebara, novinar BIRN-a iz Albanije smatra da od izbora se ne može očekivati bilo kakva promjena koja se može nazvati suštinskom, bez obzira na moguću promjenu vlasti jer nema stvarne razlike u politikama između pozicije i opozicije.

„Međutim, u stvarnom životu Albanci se moraju nositi s raširenom korupcijom i čini se da nisu svi sretni da dopuste istim korumpiranim političarima da zauvijek ostanu na vlasti tako da bi to moglo unijeti duh promjene. Opozicija se nada da su glasači dovoljno umorni od trenutne vlade i da će glasati za promjenu nakon osam godina“, kaže Erebara.

Kao i kod drugih društva u tranziciji izostaje stvarni pokušaj opozicije da se reformiše pa su promjene minimalne, a to vrijedi i za vlast.

„To je jedina igra. Opozicija tvrdi da je vlada previše korumpirana, vlada tvrdi da je opozicija lijena i da naporno radi za društvo. Njihove političke alternative zasnivaju se na trivijalnim pitanjima, poput progresivnog ili paušalnog oporezivanja“, zaključuje Erebara.