Hrvatske dokumente imali su i neki od članova zemunskog klana

Hrvatski dokumenti kao tražena roba na ilegalnom tržištu širom Balkana.

Kriminalci koji nemaju nikakve veze s Hrvatskom imali su i originalne hrvatske putovnice i osobne iskaznice (Al Jazeera)
Kriminalci koji nemaju nikakve veze s Hrvatskom imali su i originalne hrvatske putovnice i osobne iskaznice (Al Jazeera)

Ratna događanja 90-ih godina prošloga stoljeća na prostoru bivše Jugoslavije mnogo su toga promijenila, ali su unatoč svemu tome i mnoga poznanstva, veze i prijateljstva ostala na snazi.

Među prvima su to pokazali razni kriminalci koji su se vrlo brzo povezali i nastavili dalje poslovati o čemu su mediji širom Balkana u više navrata izvještavali.

Višegodišnja saradnja

Ta suradnja ogleda se i u nizu drugih stvari, tako da je poznato kako su se i neki od najokorelijih, ali i najopasnijih kriminalaca iz Srbije skrivali tjednima, pa i mjesecima, na području Hrvatske. Među njima su bili i viđeniji članovi “zemunskog klana”, poput Miloša Simovića i Sretka Kalinića, koji su poslije akcije Sablja i bijega iz Hrvatske sigurno skrovište pronašli u Zagrebu.

Ipak, posebna priča u svemu tome je činjenica što su neki od tih kriminalaca imali i originalne hrvatske putovnice i osobne iskaznice. Još čudnije je to što većina njih nema nikakve veze s Hrvatskom, niti su ikada bili predali zahtjeve za izdavanje hrvatskih dokumenata, tako da slijedom toga nisu niti mogli ishoditi legalne hrvatske dokumente. Nisu mogli, ali su ih ipak imali.

Lista onih s druge strane zakona koji su imali hrvatske dokumente je impresivna i na njoj je niz nadaleko poznatih imena. Među njima su i neki od vladara srbijanskog podzemlja. Tako je Luka Bojović imao dvije hrvatske putovnice. Jedna od njih je bila na ime Tomas Dragin. Hrvatske putovnice imali su i njegovi suradnici Petrić, Milisavljević i Mijanović i to na imena Damir Ignjatović, Goran Ljubišić i Marijan Barišić. Lažni hrvatski identitet imao je i Milorad Ulemek Legija koji se u Srbiji, radi sudjelovanja u više ubojstva (Zoran Đinđić, Ivan Stambolić…) optužen na višegodišnji zatvor. On je imao izdanu osobnu iskaznicu na ime Vlado Vukomanović. Na fotografiji iskaznice Ulemek je odjeven u odijelo s kravatom, ima naočale…

Brojna imena

Hrvatske dokumente imali su i osobe poput Zvezdana Jovanovića, Andrije Draškovića, Veselina Vukotića Veska, Cvetka Simića, Nikole Kalinića, Josipa Golomejića… Među njima je i ime Darka Šarića koji se sumnjiči za krijumčarenje tona kokaina iz Južne Amerike. Na toj listi su i neki od članova skupine poznate pod imenom Pink Panther koji su više od 20 godina pljačkali po svijetu. Tu su i imena kriminalaca iz BiH, Albanije, Sjeverne Makedonije…

Poznato je i kako je lažnu putovnicu imao i hrvatski general Ante Gotovina koji se nekoliko godina skrivao od Haškog suda. On je imao izdane dokumente na ime Kristiana Horvata.

U svojim ranijim izjavama možda i najbolju sliku duge povijesti izdavanja lažnih dokumenata na ovim prostorima dao je višegodišnji šef Odjela specijalnih inozemnih akcija u jugoslavenskom SDB-u Božidar Spasić koji je rekao kako je zapravo država olakšavala nekada kriminalcima odlazak u inozemstvo.

“Mi smo našim kriminalcima izdavali krivotvorene putovnice i olakšavali im odlaske u inozemstvo gdje su se bavili svojim poslovima. Onda su, puni deviza, dolazili u Beograd i trošili. Ovdje nisu imali potrebe baviti se kriminalom”, rekao je Spasić.

Čini se kako su se iskustva stečena radom u nekadašnjem SDB-u samo pretočila u novonastale države.

Ključan je novac

Za sada je nepoznato koliko pripadnika škaljarskog i kavačkog klana iz Crne Gore, koji međusobno ratuju već nekoliko godina unazad, također se može pohvaliti hrvatskim dokumentima s kojima normalno i bez izdavanja viza putuju širom Europe i svijeta. Isto se odnosi i na ekipu okupljenu oko Veljka Belivuka, poznatijeg kao Velja Nevolja, koji je radi brutalnih ubojstava početkom ove godine pritvoren u Beogradu.

“To je za sada nepoznato, ali je gotovo sigurno da su i neki od njegovih suradnika imali hrvatske dokumente. To i ne čudi jer između dvije države već godinama unazad nema viznog režima te se granice nesmetano prelaze. Glavna prednost hrvatskih dokumenata u odnosu na srpske je činjenica što se sa njima može slobodno kretati širom Europe bez potrebe ishođenja viza. Tu su pak iskoristili međusobna poznanstva i veze tako da činjenica što mnogi od srbijanskih kriminalaca imaju hrvatske dokumente nikoga ne treba čuditi. Drugim riječima, puno im je lakše bilo doći do hrvatskih dokumenata, nego recimo do njemačkih ili austrijskih. Uz to, naša imena i prezimena su gotovo ista, tako da je i to velika prednost”, rekao nam je jedan beogradski novinar koji je radi osjetljivosti teme zamolio da ostane anoniman.

Naš sugovornik ne zna kako su takvi likovi dolazili do legalnih hrvatskih dokumenata, ali podsjeća na iznimno dobre međusobne veze i povezanost kriminalaca širom svijeta.

“Uz to, novac otvara sva moguća vrata, a tim dečkima nije bio problem platiti bilo koju cijenu za nešto što im je potrebno”, istakao je on.

Te pak cijene bile su više nego šarolike pa su se, u zavisnosti radi li se o originalu, jako dobrim kopijama ili pak klasičnim krađama identiteta, one kretali od 500 – 1.500 eura, pa i do nekoliko desetaka tisuća eura.

Član “zemunskog klana” Sretko Kalinić svoje isprave osobno je podigao u kolovozu 2006. godine, i to na šalteru policije u Petrinjskoj u Zagrebu, i za njih navodno platio 26.000 eura. Dio putovnica koji se pojavio na tržištu, a koje su koristili razni kriminalci, nestao je krajem 90-ih godina iz konzulata Hrvatske u Mostaru. Tada se govorilo kako je nestalo oko 900 putovnica.

Jača kontrola

Zbog nestalih putovnica i trgovanja s njima u Hrvatskoj je u okviru akcije pod nazivom “Border” prije nekoliko godina uhićeno 30 ljudi. Među uhićenima su bili i policajci. Oni su po narudžbi nabavljali putovnice pripadnicima srpskog zemunskog klana, ali i zaraćenim crnogorskim klanovima – Škaljarima i Kavčanima. Navodno kako su oni putovnice prodavali po cijeni od 10.000 eura po komadu te da su ukupno zaradili 680.000 eura.

Interesantno je i kako o ovoj temi mnogi, iz raznih razloga, ne žele govoriti. Oni koji znaju više ne smiju radu posla, dok većina drugih nema dovoljno informacija. Saborski zastupnik i predsjednik Hrvatske konzervativne stranke (HKS) Marijan Pavliček kazao je kako i ovaj problem jasno pokazuje koliko je zapravo truo sustav MUP-a u Hrvatskoj.

“Nevjerojatno je da Hrvatska kao jedna suverena država koja je i članica EU dozvoli da se nešto ovako dogodi. Očigledno je kako je potrebna veća i stroža kontrola kako se ovakve stvari ne bi događale. Jedno je imati krivotvorenu putovnicu, a drugo legalno izdanu putovnicu na lažno ime i to nekome mafijašu. Na žalost, u Hrvatskoj se neke stvari počnu rješavati tek kada mediji o njima progovore u javnosti. I to pokazuje sliku Hrvatske danas”, rekao je Pavliček.

Povodom putovnica izdanih nekim od srbijanskih kriminalaca kontaktirali smo i MUP RH odakle su nam pak kratko rekli kako o tome ne mogu govoriti.

“Tko može dobiti hrvatske dokumente i kakav je postupak za njihovo ishođenje je pojašnjen na našoj Internet stranici. Svi koji imaju bilo kakav interes mogu to pročitati i onda prema propisanoj proceduri podnijeti zahtjev za ishođene hrvatskih dokumenata”, kratak je odgovor koji smo dobili iz MUP-a RH.

Izvor : Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO