Zašto neki ljudi zakopavaju svoj donji veš da bi pomogli Zemlji

Farmeri i školarci u Autraliji i na Novom Zelandu pridružuju se globalnom pokretu da unaprijede zdravlje svijeta ispod naših stopala.

'Zakopane gaćice' prije i poslije zakopavanja [Ustupio Oliver Knox]

Piše: Smriti Daniel

Šta vam bijeli, pamučni veš može reći o zdravlju tla na vašoj farmi ili u vrtu? Ispostavilo se da može poprilično.

Stotine ljudi, od farmera do školaraca, zakopavaju svoj pamučni donji veš u dvorištu da bi ga iskopali osam sedmica poslije u sklopu naučnog projekta nazvanog Izazov: zakopaj svoj donji veš koji je pokrenut u SAD-u, a potom se proširio i u inozemstvu i sada hvata zamah u Australiji.

Pamuk se sastoji od šećera celuloze, što ga čini slasnim zalogajem za mikrobe i vojsku drugih sićušnih razgrađivača koji žive u tlu. Stanje donjeg veša kada se iskopa pokazat će koliko je zdrav mikrobiom. Ako nije ostalo mnogo tkanine, onda je tlo zdravo i vrvi od aktivnosti. Ako je većinom netaknuto, onda je potrebno raditi na tome da se popravi situacija.

Oliver Knox, viši predavač na Fakultetu za okoliš i ruralnu nauku, pri Univerzitetu u Novoj Engleskoj (UNE) u Novom Južnom Walesu i CottonInfo, australijski udruženi prošireni program industrije pamuka, stoje iza ovog projekta, koji je započeo 2018, kada su Knox i Sally Dickinson, regionalna predstavnica CottonInfa, pitali 50 farmera hoće li zakopati svoj donji veš za nauku.

“Ne samo da su to napravili, već su se međusobno takmičili, govoreći stvari poput: ‘Moja zemlja je bolja od tvoje jer su moje gaće više razgrađene'”, kazao je Knox, uz smijeh.

Oliver Knox je započeo ovaj program 2018. kao način da educira ljude o zdravlju tla i kako ono može unaprijediti okolinu [Ustupio Oliver Knox]

Zdrav mikrobiom tla je ključan za biljke i može pospješiti rast, pa čak i otpornost na bolesti. Stručnjaci vjeruju da može utjecati i na nutritivnu vrijednost naše hrane.

Farmeri, čije su gaćice pokazale da je tlo slabog zdravlja, počeli su istraživati načine da obnove svoju zemlju, kao naprimjer promjenom u rotaciji kultura ili tako što su ostavljali više strni na tlu.

“Svi se počeli više razmišljati o tlu i shvatili smo da je to lijep, pristupačan način da se procjena tla učini dostupnom javnosti”, kazao je Knox. “Zbog toga mi se ovaj projekat dopada.”

Od tada se ovaj projekat proširio među usko povezanim farmerskim zajednicama, a pridružile su se i škole.

Od tada je, prema procjenama, 400 ljudi zakopalo svoj donji veš širom kontinenta, omogućavajući naučnicima da istražuju zdravlje tla u različitim dijelovima Australije, kao i da prikupljaju podatke za druga istraživanja. Ljudi sada predaju svoje rezultate koji se bilježe na mapu CottonInfa.

Ovaj australski projekat se na jedan ključan način razlikuje od ostatka svijeta.

Ljudi su na drugim lokacijama ostavljati elastičnu lastiku da viri iz tla kao način da ga obilježe, ali tokom prvog kruga Knox je otkrio da su tokom noći gaćice bivale ukradene.

Otisci šapa na mjestu misterioznog nestanka naveli su istraživače da posumjaju da je lopov kengur, pa sada, širom Australije, potpuno zakopaju donji veš kako bi bili sigurni da je potpuno zaštićen od napada radoznalih divljih životinja.

Mikrobiom ispod naših stopala

Na susjednom Novom Zelandu, škole u Otagu vode svoje kampanje u sklopu projekta Zakopaj donji veš.

Djeca u školi na Novom Zelandu pripremaju se da zakopaju gaćice u školskom dvorištu [Ustupila Bridget McNally]

“Učenici i njihovi nastavnici su zaista uzbuđeni da nauče o svijetu koji se nalazi ispod naših stopala”, Al Jazeeri je kazala Michelle Cox, koordinatorica pomenutog projekta i naučna komunikatorica za oblast nauke o tlu. “Ali, kao i velika većina ljudi na planeti, oni znaju veoma malo o tlu, i nisu mnogo razmišljali o tome kako ono funkcioniše i koliko je važno za naše blagostanje i blagostanje cjelokupnog života na našoj planeti.”

Ovaj nacionalni naučni program koji finansira vlada započeo je kao pilot projekat sa šest škola u septembru 2020, a još šest škola će se priključiti ovom projektu do jula tekuće godine. Nadaju se da će se proširiti na cijelu državu.

Djeca su prijavila da je većina zemljišta u kojima su zakopali donji veš ili iz kojih su izdvojili crve za uzorak, imala malo aktivnosti i mali je broj gaćica znatno razgrađen.

Cox nije iznenađen jer su mnoge lokacije sa kojih su uzeti uzorci školska dvorišta, koja se kose i po kojima se mnogo hoda, pa je tako vjerovatno da će biti isušena, sabijena ili im fali organskog materijala koji je ključan za podržavanje mikrobioma tla.

Nasuprot tome, lokacije koje su dale dobre rezultate su bile ili dobro nagnojene, blizu komposišta ili blizu različitih sadnica. Važno je istaknuti da je tim Univerziteta iz Nove Engleske u Australiji otkrio da se mikrobiom tla može urušiti u zemlji koja je izložena sušama ili poplavama, pa bi stoga sada kada klimatske promjene uzrokuju sve više slučajeva ekstremnog vremena, i naše tlo moglo biti pogođeno.

Dok učenici iskopavaju dodatne podatke iz svojih uzoraka tla, bit će u stanju da uklope veći broj dijelova “slagalice tla” i razviju duboko razumijevanje zdravlja tla, kako ga kreirati i održavati, a moći će čak i predložiti načine da spriječe probleme da uopšte nastanu.

“Mnogi naučnici su saglasni da imamo manje od 60 godina površinskog sloja tla na planeti, manje od 60 žetvi”, kazao je Cox. “Međutim, ako usvojimo prakse koje ponovo grade mikrobiom tla, a time i zdravlje, otpornost i produktivnost tla, možemo izbjeći ovu katastrofu.”

Lekcije za budućnost

A u Australiji, Belinda Waldorf i njeni učenici u školi Armidale Waldorf na sjeveru Novog Južnog Walesa su među onima koji svoje rezultate prijavljuju Oliveru Knoxu i timu u UNE.

Oni su zakopali donji veš u školskom vrtu i sa zadovoljstvom su primijetili da su se njihove gaćice razgradile osam sedmica kasnije.

Waldorf kaže da se ovaj eksperiment uklopio u postojeće učeničke aktivnosti, koje uključuju vođenje školske farme glista, kompostiranje školskog otpada i vođenje organske farme u školi.

“Mislim da su učenici mnogo svjesniji kako promjena u načinu na koji sijemo i uzgajamo hranu, čak i u malom obimu, može imati značajan utjecaj na okolinu”, kazala je ona.

Kolaž koji pokazuje kako se zakopane gaćice postepeno razgrađuju tokom sedmica [Ustupio Oliver Knox]

Jedno od prvih pitanja koja su djeca postavila Knoxu je bilo zašto su koristili donji veš.

Naučnici su dugo koristili nešto što se zove Shirleyina testna tkanina za zakopavanje – ali to nije prijemčivo za ljude kao donji veš, niti je čisti pamuk lako naći. Gaćice od poliestera i pamuka koje su napravljene od 65 posto pamuka, mogu ostati iznenađujuće netaknute nakon osam sedmica. Dok se pamuk razgradi, Knox kaže da ostane mreža na lastici – 35 posto proizvoda koji nije pamuk.

To ga je navelo da razmisli ne samo o zdravlju tla, već i o izboru materijala koje ljudi biraju i o onome što završava na deponijama.

“U pravim uslovima, znamo da će se pamuk razgraditi, ali bilo kakav sirovi materijal koji nije prirodni neće odgovoriti na isti način i mogao bi ostati u našoj okolini dugo vremena”, kazao je on. “O tome bismo zaista trebali više razmisliti.”

Izvor: Al Jazeera