Kada Zapad skrene pogled, Rusija i Kina igraju na Balkanu

Evropska unija nikada neće biti cjelovita ako ne zaokruži cijeli kontinent, odnosno ako zemlje Zapadnog Balkana ne postanu njen dio.

Evropska unija nikada neće biti cjelovita ako ne zaokruži cijeli kontinet, odnosno ako zemlje Zapadnog Balkana ne postanu dio toga (EPA)

Ključni odgovor na pitanje gdje treba da ide Zapadni Balkan koji je na geopolitičkom razmeđu je na Zapad, jer je svaki drugi put pogrešan. Kada Zapad skrene pogled sa Balkana, ovaj prostor popunjavaju druge zemlje, najviše Rusija i Kina, što može ozbiljno srušiti sve što je postignuto na putu ka euroatlantskim integracijama.

Ovo je generalni zaključak konferencije “Srbija, Zapadni Balkan i zapadne integracije u vremenima izazova“ koju je organizovao Centar za spoljnu politiku iz Beograda uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Srbiji.

Kada je poražen režim Slobodana Miloševića 2000. godine i kada su krenuli demokratizacijski procesi i reforme, Srbija je tada odlučila da je njen put, put zapadnih integracija, istaknuli su učesnici na početku konferencije.

“Na pitanje kuda dalje smo odgovorili 2000. godine kada je Srbija odlučila da prekine sa politikom koja je gurala u ratove, da se priključimo evropskoj porodici. Ono što je meni zasmetalo što su tu ispale atlantske integracije, kada je izglasana ta nesretna rezolucija u Skupštini da Srbija proglašava vojnu neutralnost. Kod nas taj pojam podrazumeva samo činjenicu da ne želimo da uđemo u NATO, nema neke veće strategije”, rekao je Zoran Dragišić, profesor na Fakultetu bezbjednosti u Beogradu.

Međutim, ono što je problem u procesima integracije je brzina kretanja, smatra Ivan Vejvoda, stalni naučni saradnik na Institutu društvenih nauka u Beču. “I Angela Merkel je rekla da se krećemo puževim korakom, koja je inače suzdržana u izjavama.”

Dragan Šutanovac, predsjednik Savjeta za strateške politike i bivši ministar odbrane Srbije, smatra da je energija građana Srbije, ali i EU, koja je postojala te 2000, danas splasnula i slabo se vidi. Ipak, kada se pogleda regija, dodaje, pored Hrvatske i Slovenije, tri zemlje su članice NATO-a – Albanija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora.

Šutanovac ističe da danas dobar dio građana Srbije misli da je Srbija Istok Zapadu, a Zapad Istoku, a zaboravlja da su i na Zapadu i na Istoku gotovo sve članice NATO-a i EU, te da je ta uloga koju je Jugoslavija imala između Zapda i Istoka davno nestala: “Naš najveći spoljnoekonomski partner je upravo NATO a ne EU, ali to nije popularno reći, lakše je pričati o EU i zamljama CEFTA-e, koje su u NATO-u i dodajmo tu još i SAD.”

Vejvoda dodaje da je Srbija danas “unutrašnje dvorište Evrope”, okružena članicama EU i NATO te da je pitanje kada će i ona biti dio toga.

Dragišić dodaje da geopolitika, odnosno geografska pozicija ukazuje na to da je Srbija blisko vezana za euroatlantsku zajednicu i da je to njen put. Za njega, kao i za Šutanovca i Vejvodu, jako je bitno provoditi određene inicijative i povezivati se regionalno dok se čeka na članstvo u EU, koje je na na kraju krajeva politička odluka. Tu je, prema njihovom mišljenju, bitan “Mini Schengen”, ali i solidarnost iskazana tokom pandemije kada je Srbija građanima regije donirala vakcine.

Otvoren prostor za Kinu, Rusiju, Tursku i UAE

Međutim, učesnici konferencije složili su se da je sporost u zapadnim integracijama otvorila prostor za druge igrače, kao što su Rusija, Kina, Turska i Ujedinjeni Arapski Emirati.

“Evropa i Zapad se moraju mnogo više uključiti u infrastrukturne investicije, a na da se drugih uključuju u to. Tu je Evropa zaista usporila, ona treba da bude prisutnija, ne samo kroz posjete političara i podrške insitucijama nego i kroz cigle, beton i cement”, objašnjava Vejvoda.

Za Milana Krstića, docenta na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, bitno je da se Srbija uskladi sa vanjskom politikom EU, a ako ne može uvesti sankcije Rusiji kao ostale evropske države, može barem pojedinicima iz Rusije koji su optuženi za teško kršenje ljudskih prava ili kriminal.

“To bi doprinelo približavanje SAD-u, ako bi uveli sankcije, odustali od vojne neutralnosti, ako bismo postigli dogovor sa Prištinom – to bi bile tri karte koje bi nas brzo mogle usmeriti, ali to se neće desiti uskoro zbog unutrašnjo-političke determinante. Postoje neke stvari koje je sad namoguće taktički promeniti”, istaknuo je Krstić. Dodao je i da se mora promjeniti odnos prema velikim silama, da se radi na energetskoj diverzifikaciji te da se ne ide u nabavku 5G opreme od Kine i definitivno da se promjeni način na koje vlasti u Srbiji komuniciraju sa javnošću gdje se Kina predstavlja kao najveći prijatelj zemlje.

Miješanje Hrvatske u BiH

Senada Šelo Šabić, viša naučna saradnica na Institutu za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu, govorila je o odnosu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, odnosno, kako je objasnila, dosta intenzivnoj aktivnosti Hrvatske prema razgovorima unutar BiH o izmjenama Izbornog zakona i Ustava.

“Hrvatska se jako zalaže za rješenje na način da se pozicija konstitutivnog naroda zacementira i da to bude temeljni ustroj, na uštrub građanskih principa. U tome svemu ima djelomičnu podršku delegacije EU.”

Prema mišljenju Šelo Šabić, razlog zašto Hrvatska insistira na principu konstitutivnosti jeste što time ima cijelu BiH pod kontrolom, dok je kroz građanski princip, koji je prema njoj jedino pravo rješenje za funkcionalnost BiH, ta mogućnost znatno smanjena. Čak da dođe do scenarija podjele teritorije BiH, što je gotovo nemoguće napraviti mirnim putem, dodaje da to ne odgovara Hrvatskoj, jer predstavlja izazov za unutrašnje politike Hrvatske. Također, dodaje Šelo Šabić, Hrvatske će, kada su njeni interesi u pitanju, lako biti sposobna povući se iz ove priče ako dođe jak signal izvana.

Hrvatska je autor i jednog non-papera, koji je, prema njenom mišljenju, vrlo umjeren, zagovara cjelovitost i funkcionalnost BiH, a zanimljivo je da su taj dokument podržale Mađarska, Grčka, Slovenija i Bugarska, dakle zemlje koje nemaju interesa u BiH ali su na takozvanoj balkanskoj migracijskoj ruti, pa im je dokument vjerovatno predstavljen sa tezom da ako bi se uredilo unutrašnje stanje BiH, na način da se promijeni Izborni zakon, zemlja će postati funkcionalnija i na taj će način bolje riješavati migracijsku krizu i smanjiti pritisak na EU.

EU saučesnik sa bh. vlastima

Šelo Šabić ističe da geopolitika ne poznaje prostor te da “kada se veliki igrači maknu, onda mali počnu voditi kolo”. Na taj način gleda slovenski non-paper za koji se ne zna ko je autor ali je vrlo opasan, negativno utiče na raspoloženje i povjerenje.

Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, slaže se da su se u BiH počeli voditi razgovori o Izbornom zakonu pod pristicima što može dovesti do toga da se dodatno osnaži ovaj ustavni okvir te će na taj način EU biti saučesnik sa bh. vlastima u negiranju svih presuda Evropskog suda za ljudska prava. Dodaje da su vanjske politike Hrvatske i Srbije usmjerene ka unutrašnjoj politici BiH.

“Ovdje imamo jednu vrstu direktnog miješanja. Političke elite regije ne shvataju da oni uplivom u BiH postaju taoci svojih vlastitih politika, na način da im se iz BiH od strane etničkih političkih stranaka isporučuju različiti zahtjevi i to postaje ping-pong igra”, kaže Turčalo te zaključuje da ne postoji neki unutrašnji kapacitet u BiH koji bi mogli riješiti sve ove probleme jer bi to značilo njihov odlazak sa političke scene.

Balkan prva kineska kolonija u Evropi

Marjan Gjurovski, zamjenik rektora na Univerzitet Sveti Kliment Ohridski u Bitolju, govorio je s druge strane o uticaju Rusije i Kine tokom pandemije, koja je, prema njegovom mišljenju, pokazala da je EU neefikasna i da postoji potreba za promjene unutar EU.

“Isporuke ruskih i kineskih vakcina u regionu predstavlja direktno kršenje kičme EU u srcu Balkana. Kina prilagođava svoju ulogu i koristi odsustvo EU na Zapadnom Balkanu od početka širenja korona virusa i sigurno je da će kineske vlati nastaviti jačati hibridnu strategiju sa ekonomskim incijativama. Postoji opasnost da Balkan postane prva kolonija Kine u Evropi. Balkanski region je i dio hibridnog sukoba između Zapada i Ruske Federacije”, ističe Gjurovski.

Prema njegovom mišljenju, interesi Rusije su zaustaviti širenje NATO-a, energetska zavisnost regije, te usporavanje evropskih integracija a za to koristi razne metode, od klasičnih političkih aktivnosti, obavještajnog rada, uticaja na biznis elite i političke stranke, u ekonomiji, medijima, kulturi, akademskoj sferi i nevladinim ogranizacijama.

Rusija je dobila bitku u Crnoj Gori

O ruskom uticaju na Crnu Goru govorio je i Savo Kentera, predsjednik Atlantskog saveza iz Podgorice. Kako kaže, smjena vlasti nakon 30 godina, zbog nezadovoljstva građana, pokazala je jednu veliku neizvjesnost. Iako su lideri koalicije koja je sada na vlasti rekli da Crna Gora ostaje posvećena EU i NATO, u praksi je drugačije, jer je crnogorsko društvo danas podijeljeno više nego ikad.

“Ne volim da vidim na ulicama svakog dana kolone vozila koje jednog dana nose jedne, drugog dana druge zastave. Crna Gora je bila lider u regionu po pitanju ulasku u EU, primjer stabilnosti, sklada. Kome odgovara da pokaže da je sada situacija u Crnoj Gori drugačija? Jedino Rusiji. Kada je počela priča o zakonu o vjeroispovijesti, Rusija je iskoristila tu situaciju kako bi odradila i završila uspješno jednu krajnje komplikovanu i vrlo sofisticiranu operaciju koja je rezultirala ne samo smjenom vlasti, nego podjelama”, kazao je Kentera, dodajući i ulogu Srpske pravoslavne crkve i Srbije u tom procesu.

Međutim, Kentera je siguran da ova vlast nije održiva dugoročno: “Možda Rusi jesu dobili ovu bitku i jesu, ali rat neće. Crna Gora ostaje dio Zapada i ispunjavaće svoje obaveze kao članica NATO-a. Rusija i Kina neće ostvarivati svoje interese ni preko Crne Gore ni preko Zapadnog Balkana.”

S druge strane, Evropska unija nikada neće biti cjelovita ako ne zaokruži cijeli kontinent, odnosno ako zemlje Zapadnog Balkana ne postanu dio toga, zaključak je konferencije. Zapadni put regije podvukao je i ambasador SAD-a u Srbiji Anthony Godfrey koji je istaknuo da su alternativa euroatlanskim integracijama podjele koje će Balkan učiniti još nestabilnijim i siromašnijim.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Iskustvo uči da preveliko prisustvo velikih sila na Zapadnom Balkanu obično rezultira i velikim konfliktima i velikim promjenama.

Published On 03 Apr 2021
Više iz rubrike TEME
POPULARNO