Javni sektor: Primao platu 15 godina, a nijedan dan nije radio

Kad su karabinjeri prekinuli ručak 20-ak funkcionera u zgradi javne uprave u blizini Breše, na sjeveru Italije, isprva se činilo da je u pitanju samo policijska racija zbog navodnih kršenja mjera protiv širenja korona virusa.

Pojedini učesnici ovog banketa za odabrane su se pravili nevini, drugi su se oštro pobunili da su poštovali pravilo o obaveznom razmaku i da su nosili maske, a neko je ispod stola sakrio veliku posudu, piše Corriere della Sera.

U posudi, otkrit će ubrzo karabinjeri, nalazilo se 65 primjeraka zakonom zaštićenih ptica selica. Ispečeni, još vrući, spremni da budu servirani na tanjire. Otprilike tri ptičice po glavi. Na kraju, ručak je završio kao policijski dokaz.

Istragom je utvrđeno, javlja milanski list, da su se na zabranjenom meniju našle 62 zebe, dva batokljuna i jedna sjeverna zeba, ugrožene i zakonom zaštićene vrste ptica selica, od čega ove posljednje dvije posebno tretirane propisima.

Banketu su prisustvovali javni funkcioneri i menadžeri, a jedan od njih je, nakon što je otkriveno djelo, preuzeo krivicu: “Ja sam donio sve ptice”. Bit će optužen za kršenje zakona o krivolovu i mogao bi biti kažnjen sa 2.000 eura.

“Sramota”, poručili su iz udruženja za zaštitu životinja. “Razočaran sam i tužan”, kazao je predsjednik općine.

Godišnje strada pet miliona ptica

Područje u kojem se desio tajni ručak, Gardone Val Trompia, nalazi se na važnoj ruti ptica koje sele na jug. Stoljećima u toj regiji lovci postavljaju zamke i ubijaju ptice koje potom završe na “brešanskom ražnjiću”.

Prema procjenama međunarodnog udruženja za zaštitu ptica Bird Life International, godišnje u Italiji bude ilegalno ulovljeno više od pet miliona primjeraka. U provinciji Breša, u Lombardiji, ova je pojava posebno rasprostranjena.

Lukrativan je to biznis, krivolovci mogu zaraditi od tri eura koliko na crnom tržištu vrijedi ubijeni crvendać, pa čak do 100 eura za živi primjerak neke posebno cijenjene vrste.

Iako je restoranima zakonom zabranjeno da služe meso zaštićenih ptica, u zabačenim dijelovima se i dalje pripremaju jela kao što su spiedo (ptice na ražnjiću) ili polenta e osei (pura sa pečenom pticom).

Ilegalni lov ptica često je i predmet javnih sučeljavanja najčešće liberalnih političara koji podržavaju društva za zaštitu životinja i konzervativaca naklonjenih lovačkim udruženjima.

Desničarska Liga nedavno je pokušala ublažiti regionalni zakon i legalizirati lov na pojedine vrste, uključujući i one s menija u Val Trompiji, ali je prijedlog Floriana Massardija odbijen. Ovaj političar je zaštićene ptice nazvao “delikatesom” te se upitao “zašto piletina da, a ptice ne”.

To ipak nije spriječilo njegove stranačke kolege, Stefana Borghesija i Mattea Michelija, da naglase “nevjerovatnu štetu po javni imidž koju je prouzročio ručak u Val Trompiji”, zaključuje Corriere.

15 godina primao platu, a nije radio

Uposlenik u javnom sektoru, u medijima opisan kao “kralj odsustvovanja s posla”, primao je plaću 15 godina, a da nijedan jedini dan nije radio. Slučaj u bolnici Pugliese u Katanzaru, gradu u Kalabriji na jugu zemlje, otkrila je finansijska policija koja je podnijela prijave protiv ukupno sedam osoba.

Kako prenosi La Stampa, među osumnjičenima je i 67-godišnji Salvatore Scumace, koji je 2005. primljen u radni odnos u službi za protivpožarnu zaštitu. Od tada do 2020. godine, kada je napokon dobio otkaz, na radnom mjestu se pojavio samo jedanput, i to onda kada je došao da šefici i njenoj porodici zaprijeti osvetom u slučaju da ga prijavi.

Ne mrdnuvši prstom, svakog mjeseca je primao plaću te je za 15 godina inkasirao ukupno 538 hiljada eura. Sada se suočava s optužnicama za zloupotrebu položaja, krivokletstvo i prisilnu iznudu. Osim njega, osumnjičeno je šestoro menadžera koji su mu omogućili da ne radi, a prima plaću.

Ponukani ovim slučajem mediji su podsjetili da su vlasti 2016. pooštrile zakon koji tretira pojavu neopravdanog izostajanja s posla i to nakon što se nekoliko slučajeva našlo u središtu pozornosti.

U San Remu je početkom prošlog desetljeća policija provela opsežnu istragu nakon koje je optuženo nekih 40 uposlenika općinske uprave za varanje sistema registracije prisutnosti na poslu.

Dokazano je da su za pojedine uposlenike drugi otkucavali kartice prisutnosti, dok je u jednom slučaju tajno snimljen radnik dok radnu karticu otkucava u donjem vešu. Kasnije se pravdao da živi u istoj zgradi u kojoj mu je i posao, da bi ga i sud oslobodio optužbi.

O učestalosti ove pojave u Italiji svjedoči i činjenica da u rječniku postoji riječ (“assenteista”) za osobu koja često izostaje s posla bez valjanog opravdanja.

Ploče prodavanije od CD-ova

Pregled pisanja medija na Apeninima zaključit ćemo zanimljivom viješću koju je plasirala nacionalna novinska agencija Ansa. Prihod od prodaje gramofonskih ploča u Italiji nadmašio je vrijednost plasiranih CD-ova prvi put u minule tri decenije, još od 1991. godine.

Prema podacima federacije FIMI, koja okuplja blizu 2.500 kompanija iz muzičke industrije, prihodi od prodaje ploča u prva tri mjeseca ove godine porasli su za čak 121 procent u odnosu na isti period lani. Istovremeno je prodaja CD-ova pala za 6 procenata.

Prodaja vinila sada zauzima 11 procenata tržišnog učešća. Uvjerljivo na vrhu, sa 80 procenata, je prodaja muzičkih sadržaja putem Internet streaminga.

“Naravno, količina prodatih ploča danas ne može se porediti s podacima iz 1991. kada je samo jedan uspješan album znao dostizati milionske tiraže. Međutim, činjenica je da su u minulim godinama ploče ponovo ušle u modu, posebno među mladima”, kaže prvi čovjek FIMI-ja Enzo Mazza za Resto il Carlino.

Ovaj list ističe da su italijanski muzičari Gue Pequeno, Madame i Maneskin pri vrhu liste prodatih ploča, ali da je uvjerljivo najtraženiji album The Dark Side Of The Moon grupe Pink Floyd iz 1973.

“U ikonskim albumima, poput ovog, čak i generacija Z nalazi nešto ekskluzivno”, dodaje Mazza.

Resto il Carlino podsjeća da je uvođenjem CD-a na tržište 1983. sudbina gramofonskih ploča bila osuđena na smrt. Novi medij je donio zvuk bez šuma u pozadini, smanjio rizik od oštećenja ogrebotinama i omogućavao je snimanje 74 minute muzike.

No, revolucijom koju je donio mp3, CD-ovi su krenuli put historije, a ubrzo je počelo buđenje ploča. Mnogi to vide kao pobjedu nečeg stvarnog, opipljivog, nad virtuelnim.