Sedam godina ‘ni rata, ni mira’ na Krimu i istoku Ukrajine

Dok jedni misle da je za trenutna dešavanja odgovoran nemar unutar države, drugi smatraju da se u odnosu prema Rusima trebaju koristiti metode pritiska i sile.

Rusija je ubrzala militarizaciju Krima nakon njegove aneksije kroz povećanje broja svojih snaga i opreme u toj regiji (EPA)
Rusija je ubrzala militarizaciju Krima nakon njegove aneksije kroz povećanje broja svojih snaga i opreme u toj regiji (EPA)

Piše: Safwan Jolak, Kijev

Od marta 2014. godine Rusija je radikalno promijenila geopolitičku situaciju na poluotoku Krimu, koji je pripojila nakon “narodnog referenduma”, iako ga većina zemalja svijeta nije priznala.

Prema ukrajinskim vlastima, ta promjena se “sistematski” provodila kroz sljedeće:

1. Davanje državljanstva

Promjena je počela masovnom kampanjom davanja ruskog državljanstva stanovnicima Krima, koje je, između ostalog, postalo obavezno za slobodu kretanja ljudi i roba, domaće poslovanje i ostalo.

Iako Rusija (u praksi) nije pooštrila svoje mjere za oduzimanje ukrajinskog državljanstva od stanovnika Krima, to državljanstvo služi samo za prelazak granice s Ukrajinom kopnenim putem, bez bilo kakvog efekta u unutrašnjosti Krima.

Vremenom su stanovnici Krima dobrovoljno ili prisilno postajali “Rusi”, osim malog broja njih koji su iz principa odbili da uzmu rusko državljanstvo.

Međutim, prema procjenama, njihov broj ne prelazi nekoliko hiljada.

2. Raseljavanje Tatara

Također, prema ukrajinskim vlastima, protivnici nove ruske vlasti u regiji suočili su se pritiscima, što je potaklo njihovo raseljavanje i napuštanje zemlje.

To je posebno bilo primjetno među Tatarima, koji su se istakli kao najgorljiviji protivnici “ruske aneksije i okupacije”.

Vijeće krimskih Tatara, kao najistaknutija tatarsko-krimska institucija političke prirode (koju je Rusija zabranila), procjenjuje da broj “raseljenih” Tatara iznosi oko 25.000, od ukupno oko 300.000, koliko ih je živjelo na Krimu.

Prema Vijeću, motivi koji su doveli do raseljavanja svode se na optužbe za: terorizam, ekstremizam i pripadnost zabranjenim pokretima i organizacijama kao što su Stranka oslobođenja (Hizb ut-Tahrir) i Islamska država Irak i Levant (ISIL), kao i zbog otmica, prepada, samovoljnih hapšenja, suđenja kao posljedica takvih optužbi.

Pored toga, tu su i kampanje “regrutacije” te izolacija koju je svijet nametnuo Krimu.

Činjenica je da su takve stvari natjerale oko 100.000 stanovnika da napuste Krim tražeći posao negdje drugdje, u Ukrajini, Rusiji ili drugim zemljama.

3. Doseljavanje Rusa

U kontekstu mijenjanja demografije, Ukrajinci tvrde da Rusija sistematski radi na podsticanju Rusa da se nasele na Krimu.

Mustafa Jamilov, vođa krimskih Tatara i zastupnik u ukrajinskom Parlamentu, kaže da je Rusija dovela najmanje pola miliona ljudi iz različitih regija i naselila ih na Krimu.

4. Militarizacija i regrutacija

Rusija je požurila “militarizirati Krim” nakon njegove aneksije, povećavajući broj svojih snaga i opreme u unutrašnjosti i priobalnom dijelu ove regije, posebno u vojnoj bazi Sevastopolj, najvećoj vojnoj bazi od ukupno tri ruske baze na Crnom moru.

No, Ukrajina optužuje Rusiju da je rasporedila veliki broj brodova, trupa, aviona, helikoptera, raketa i druge vojne opreme u unutrašnjosti i priobalnom dijelu Krima, što se kosi s detaljima sporazuma o “iznajmljivanju” baze Sevastopolj, smještene u ukrajinskom gradu Kharkiv, iz 2010. godine.

Od 2015. godine na Krimu se počinju provoditi kampanje prisilne regrutacije, koje su obuhvatile oko 28.000 mladih Krimljana do kraja marta 2021. godine, prema ukrajinskom Ministarstvu vanjskih poslova, koje ovo smatra kršenjem međunarodnog humanitarnog prava, posebno Odredbi 4. Ženevske konvencije potpisane 1949. godine.

5. Promjena u Donbasu

Iako Rusija odbija priznati da ima ikakve veze sa sukobom na istoku Ukrajine i negira bilo kakvu podršku separatistima koji kontroliraju dijelove regije Donbas, smatrajući sebe “posrednikom” između separatista i vlasti u Kijevu, Ukrajina optužuje Moskvu da mijenja demografsku i geopolitičku situaciju i na tom području.

Volodymyr Ariev, zastupnik u Parlamentu, u vezi s tim pitanjem kaže: “Rusija je jedna od strana u krizi, a ne posrednik. Borimo se protiv militanata i ruskih plaćenika od polovine 2014. godine.”

“Pored slanja boraca, vojne opreme i drugih resursa separatistima, Rusija je olakšala davanje državljanstva građanima Donbasa te priznala dokumente koje oni izdaju. Odnedavno su čak i ruske stranke aktivne u regiji, jer je smatraju dijelom ruske teritorije ili područjem ruskog utjecaja, zanemarujući međunarodne zakone i stavove”, dodao je.

Ariev smatra da je “Rusija, koja je pripojila Krim brzo, nakon toga polako i pomalo kidala Donbas, pretvarajući ga u svoj politički, ekonomski i socijalni prostor, komplicirajući tako svaku mogućnost političkog kompromisa na temelju sporazuma iz Minska“.

Teško je postići političko rješenje

Javnost u Ukrajini je podijeljena oko toga šta je dovelo do ovakve situacije.

Dok jedni misle da je za trenutna dešavanja odgovoran nemar unutar države, drugi smatraju da se u odnosu prema Rusima trebaju koristiti metode pritiska i sile.

Andrey Buzarov, stručnjak za međunarodne odnose porijeklom iz Donjecka, grada na istoku Ukrajine koji je pod kontrolom proruskih separatista, kaže: “Kašnjenje Ukrajine u provedbi sporazuma iz Minska, posebno u pogledu davanja autonomije i dopuštanja provođenja lokalnih izbora, dovelo je do frustrirajuće situacije, što je ojačalo uvjerenje koje su ukorijenili Rusi da Kijev nije zainteresiran za postizanje kompromisa.”

Smatra da su “strategije oslobađanja Donbasa i Krima, koje je Ukrajina odobrila prije nekoliko sedmica, ojačale ovu ideju i bile osnova za trenutnu eskalaciju pod izgovorom da ugrožavaju sigurnost ruskih granica”.

Zastupnik Arieva kaže da je “režim predsjednika Volodimira Zelenskija bio veoma zagrijan da okonča rat pod svaku cijenu, a danas je, nakon gotovo godinu i po dana njegove vladavine, uvjeren da je jedini način da Ukrajinci dobiju svoja prava i vrate svoje teritorije kroz pritisak i upotrebu sile uz podršku partnera i država civiliziranog svijeta, jer Rusija popušta samo kod primjene takve metode, makar ona bila teška za nas”.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO