Hoće li vakcinacija protiv COVID-19 u Srbiji postati obavezna

Dok struka apeluje na uvođenje obavezne imunizacije za zdravstvene radnike, podrška nadležnih izostaje, a ministar zdravlja mijenja mišljenje ‘kako vjetar puše’.

Nepovjerenje prema vakcinama prisutno je i među zdravstvenim radnicima (EPA)

U Srbiji je dato više od tri miliona doza vakcina protiv COVID-19 – više od 1,8 miliona građana primilo je prvu dozu, a više od 1,2 miliona je revakcinisano – rekao je u četvrtak predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Na prvu ove brojke djeluje optimistično, no za zemlju koja broji nešto manje od sedam miliona stanovnika broj vakcinisanih daleko je onog koji je potreban da bi se stekao kolektivni imunitet. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je broj vakcina koje je Srbija nabavila daleko veći od broja građana koji su vakcinisali, jasno je da je odziv nije onakav kakav se na prvu čini i da je riječ o jednoj krajnje zabrinjavajućoj situaciji.

Situaciju dodatno usložnjava i još apsurdnijom čini značajan broj zdravstvenih radnika koji odbija vakcinaciju. A u isto vrijeme, ljekari upozoravaju da su na izmaku snaga i da je zdravstveni sistem na rubu, zbog čega predlažu uvođenje obavezne vakcinacije zdravstvenih radnika.

“Situacija je na granici koju može da izdrži zdravstveni sistem”, rekao je krajem marta Goran Stevanović, direktor Klinike za tropske i infektivne bolesti iz Beograda, obavještavajući javnost Srbije da će direktori COVID bolnica uputiti apel da se pokrene inicijativa da vakcina postane obavezna za zdravstvene radnike.

Nekoliko dana kasnije, prijedlog ljekara o obaveznoj imunizaciji zdravstvenih radnika podržao je i ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar.

“To je predlog struke i radićemo na tome da to bude i kod nas”, rekao je Lončar, dodajući kako očekuje da “Republička stručna komisija, u kojoj su najeminentniji stručnjaci, donese odluku”.

Da prijedlog o obaveznoj vakcinaciji treba ozbiljno shvatiti 4. aprila je potvrdio i epidemiolog i član Kriznog štaba Vlade Srbije Predrag Kon.

Podijeljena i promijenjena mišljenja

No, predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić ne dijeli mišljenje struke jer, kako je istakla, “vakcinacija u Srbiji ide odlično”. A mišljenje je ubrzo promijenio i Lončar.

“Nema potrebe za obaveznom vakcinacijom, jer imamo dovoljno vakcina i zainteresovanih za vakcinaciju, a i dovoljno vakcinisanih zdravstvenih radnika”, izjavio je Lončar gostujući na RTS-u 13. aprila.

Pojasnio je da je i ranije bilo dovoljno vakcinisanih ljekara, ali je problem bio nedovoljnog broja vakcinisanih mladih medicinskih sestara, koje su se “plašile da neće moći da imaju potomstvo”. Prema njegovim riječima, taj problem je riješen nakon razgovora u kojem je medicinskim sestrama objašnjeno da nema nikakvog dokaza da vakcina izaziva sterilitet.

Miroslav Todorović, penzionisani ljekar iz Beograda, kaže kako sa takvim mijenjanjem mišljenja i odluka, povjerenje naroda neumitno slabi.

“Često menjanje mišljenja i stava veoma loše utiče na poverenje građana u vakcinaciju i vakcine. Ne verujem da je ministar sam promenio stav. Pre će biti da je dobio drugu direktivu. Jer, on, uglavnom, ni o čemu ne odlučuje sam. Svetski stručnjaci su saglasni da se samo brzom i masovnom imunizacijom može prekinuti širenje zaraze”, ističe Todorović, dodajući kako je trebalo na vrijeme sprovesti edukaciju građana.

Stopama Italije

Todorović je zagovornik opće vakcinacije svih građana, ne samo zdravstvenih radnika. Smatra da zdravstveni radnici koji odbijaju vakcinaciju predstavljaju ogroman problem.

“Normalno je da pacijent ne može da poveruje zdravstvenom radniku koji ga vakciniše, a sam to nije učinio. Lekari na taj način negiraju jedno od najvećih dostignuća u medicini – vakcinu, šire nepoverenje i stvaraju kod građana sumnju u vrednost i značaj vakcinacije. Ne znam da li bi neko od njih odbio da primi vakcnu protiv besnila,ako ga ujede besan pas?”, kaže Todorović.

Među ljekarima koji dijele njegovo mišljenje i smatraju da bi Srbija trebala krenuti stopama Italije, prve evropske države koja je uvela obaveznu vakcinaciju protiv COVID-19, su i epidemiolozi Branislav Tiodorović i Radmilo Petrović.

“Nas lekare niko nije puškom terao da studiramo medicinu. Sami smo to izabrali. Vakcinacija zdravstvenih radnika treba biti obavezna”, rekao je Tiodorović u ranijoj izjavi za Al Jazeeru.

Petrović je rekao kako ne može shvatiti to odbijanje.

“Pa Srbija ima najveći broj umrlih doktora u regiji. Svakodnevno gledaju kako ljudi umiru”, rekao je.

Gdje su granice slobode izbora?

Evropski sud za ljudska prava je 8. aprila donio presudu u kojoj navodi da je obavezna vakcinacija legalna i da je možda potrebna u demokratskim društvima. Iako se ova presuda ne odnosi direktno na vakcinaciju protiv COVID-19, stručnjaci vjeruju da bi ona mogla imati implikacije i na tu vakcinaciju, naročito među ljudima koji su dosad odbijali da prime vakcinu.

Skupština Srbije je u novembru prošle godine usvojila izmjene i dopune Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Jedna od najvažnijih novina ovog zakona jeste ona koja se odnosi na član 33. Zakona, a podrazumijeva mogućnost uvođenja vanredne imunizacije koja može biti preporučena ili obavezna. Tu odluku donosi ministar zdravlja, uz saglasnost Republičke stručne komisije za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti i preporuka Svjetske zdravstvene organizacije.

Godinu nakon proglašenja pandemije, koju je brzo i efikasno moguće pobijediti jedino općom vakcinacijom, vanredna imunizacija protiv COVID-19 koja je na snazi u Srbiji je preporučena, a prijedlog o tome da postane obavezna čeka neke bolje dane.

“Ne znam kakav će konačni stav zauzeti zdravstvene vlasti Srbije. Mislim da u ovako ozbiljnoj situaciji neka pitanja moraju da se rešavaju drugačije. Poštujem i podržavam slobodu izbora. Ali, granice moje slobode su tamo gde počinje sloboda drugih, koju ja – svojom slobodom – mogu da ugrozim. Ova pandemija je planetarna nevolja i prema njoj se moramo odnositi sa velikom dozom ozbiljnosti i odgovornosti”, kaže Todorović.

On podsjeća da su 1972. uspješno savladali epidemiju variole vere zahvaljujući brzoj i masovnoj imunizaciji.

“Ta  akcija, aprila 1972. godine bila je brza i uspešna upravo zato što se njoj pristupilo jedinstveno i odlučno. Niko nije pitao koju vakcinu želi, niti da li želi. Građani su shvatili ozbiljno da je vakcina bila jedina zaštita od opake bolesti. A zdravstveni sistem je bio spreman i jedinstven. Nije bilo dileme da je vakcinacija neophodna. Za manje od dva meseca, vakcinisali smo skoro celokupno stanovništvo tadašnje države Jugoslavije. I variola je nestala sa svetske liste zaraznih bolesti. Da li bismo imali isti rezultat i sa koronom, ne znam,jer nauka još nije dovršila istraživanja, ali sam siguran da bismo opštom vakcinacijom postigli veliki napredak u suzbijanju ove teške zaraze. Vakcina, za sada, jedina daje nadu, s obzirom da lek protiv korone još nije pronađen”, zaključuje Todorović.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Do cilja je dug put, jer oni koji su željeli da se vakcinišu, to su već učinili, a ostaju oni drugi, koji su u dilemi, ili koji nikako neće.

Published On 07 Apr 2021
Više iz rubrike TEME
POPULARNO