‘Sharenting’ – mamac za sponzore, raj za predatore

Prekomjernim dijeljenjem fotografija djece na društvenim mrežama, trendu koji je uzeo maha i na Balkanu, mnogi su počeli ostvarivati ekonomsku dobit.

Roditelji najčešće nisu svjesni opasnosti prekomjernog dijeljenja fotografija (Reuters)

Moderne tehnologije i ekspanzija društvenih mreža promijenile su način života običnog čovjeka iz temelja. Ono što je nekada bilo rezervirano za članove porodice i uski krug prijatelja, roditelji mlađe životne dobi danas dijele sa desecima hiljada online prijatelja.

Pa tako svi imamo bar jednu poznanicu koja je fotografijom ultrazvuka objavila da je u drugom stanju, nakon čega je uslijedilo dokumentiranje roditeljstva (fotografije iz porodilišta, prva šetnja, zubić, riječ, kupovina, odlazak na more, simpatični videi djeteta…) koje je odjednom preplavilo naš news feed.

Ovaj trend roditeljskog zatrpavanja društvenih mreža fotografijama svoje djece poznat je i kao sharenting (nastalo od riječi share – dijeliti i parenting – roditeljstvo).

“Neki znanstvenici bavili su se pitanjem otkad roditelji započinju s izgradnjom digitalnog identiteta svoje djece (npr. Blum i Ross, 2015;  Brosch, 2016; Leaver, 2017) i došli su do podatka da svaki treći roditelj koji ima Instagram objavljuje snimke ultrazvuka, a gotovo polovina njih podijeli fotografije djece snimljene u rodilištu”, kaže Mia Roje, psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.

Nesvjesni opasnosti

Dodaje kako skoro 80 posto roditelja koji koriste Instagram objavljuje fotografije gole ili polugole djece, u čemu oni naravno ne vide ništa provokativno, no sa svim drugim podacima koje objavljuju o djetetu (ime, datum i godina rođenja, vrtić/škola, adresa stanovanja…), uz rastuću stopu internetske dječje pornografije i seksualne eksploatacije djece putem savremenih tehnologija, postavljaju se temelji za stvarne opasnosti.

“Većina nas misli da se tako nešto ne može dogoditi baš nama ili našem djetetu, što je pogrešno. Svako peto dijete seksualno je zlostavljano do 18. godine, i to ne samo putem interneta, tako da se zapravo može dogoditi svakome od nas. Naše nacionalno istraživanje iz 2017. pokazalo je da je 65 posto roditelja objavilo sliku predškolskog djeteta na društvenim mrežama, a 35 posto roditelja to je učinilo u prvome mjesecu života djeteta, tako da u stopu pratimo trendove Europe i svijeta po ovom pitanju”, ističe Roje.

Da roditelji najčešće nisu svjesni opasnosti prekomjernog dijeljenja fotografija njihove djece i informacija o njima, smatra i Katarina Jonev Ćiraković, edukatorica za sigurnost djece i roditelja na internetu i društvenim mrežama iz Beograda. Takav zaključak nametnuo se nakon razgovora s desecima “mama sa Instagrama” koje je kontaktirala za potrebe svoje knjige Bezbednost dece na internetu – vodič za roditelje.

“U poslednje vreme veliki broj mama preteruje kada su u pitanju objave fotografije njihove dece na društvenim mrežama, naručito na Instagramu, ne razmišljajući o njihovoj bezbednosti, privatnosti i intimi. Jer otkrivanjem detalja iz detetovog života ugrožava se njihova bezbednost. Kada pričamo o privatnosti i intimi, daleko od toga da neko zabranjuje majkama da objavljuju fotografije sopstvene dece, ali prosto se to mora negde dozirati. Veliki broj fotografija gde su deca poluobučena, gola pored bazena, na moru, dok se kupaju u kadici i slično zaista završavaju na neprimerenim sajtovima koji su zaduženi za pedofiliju ili se distribuiraju kao pedofilski sadržaj. Sa druge, postoje umrežene organizacije koje te fotografije prodaju ljudima koji to koriste u svoje bolesne svrhe. To je ozbiljan biznis koji nažalost postoji, a da veliki broj mama toga nije ni svestan”, pojašnjava Jonev Ćiraković, dodajući da su takvi sadržaji “raj za predatore”.

Djeca – mamac za sponzore

Iako stručnjaci konstantno upozoravaju na brojne opasnosti sharentinga, u posljednje vrijeme primjetan je porast broja roditeljskih profila u čijem su fokusu djeca. Posebnu kategoriju čine roditelji influenseri koji su angažovanjem vlastite djece počeli ostvarivati ekonomsku dobit.

“Pročitala sam da se jedna slavna mama u tom biznisu požalila što je pojedinci prozivaju, istovremeno tvrdeći da su djeca oduvijek u reklamama. To je istina, ali identitet djece s omota čokolada ili pelena bio je dobro skriven, do mjere da su desetljećima kasnije novinari ulagali znatne napore da uđu u trag odraslima koji su obilježili naša djetinjstva kao zaštitna lica popularnih proizvoda. Danas je situacija bitno drugačija. Ne samo da nije skriven identitet djece koja reklamiraju proizvode, nego je često slučaj da su odabrani za reklamu upravo zbog svog identiteta ili identiteta roditelja”, kaže Roje.

A u tim objavama uglavnom se reklamira sve – od pelena, preko odjeće, igračaka i dječijih pomagala do ljetovanja i različitih tretmana ljepote.

“Često kažem da su pojedine mame spremne objaviti fotografiju (polu)golog deteta zarad besplatnih pelena ili nekog poklona. Zvuči surovo, ali tu negde je suština. Nažalost, primetno je da je sve veći broj majki koji izlaže svoju decu suviše javnosti našao ogromnu materijalnu korist od promocije sopstvene dece, ne razmišljajući o njihovoj bezbednosti, privatnosti i intimi”, kaže Jonev Ćiraković.

S obzirom na to da je u ovom slučaju cilj napraviti savršenu fotografiju, to implicira da su djeca konstantno ispred kamere ili fotoaparata [šema: savršena fotografija privlači lajkove, a lajkovi sponzore], pitanje je kako to u konačnici utječe na njih.

“Jednako kao za objavu sadržaja na kojima su djeca, tako i za reklame treba zadržati zdrav razum. Primjerice, ako imamo slavnu mamu koja je odlučila sudjelovati u nekoj humanitarnoj kampanji s djetetom u naručju ili se uključiti u reklamiranje dječjih kolica, u tome nema ničeg lošeg. Ali, ako se radi o majci koja je djetetovu svakodnevnicu svela na uljepšavanje, snimanje, fotografiranje, poziranje i retuširanje, koja reklamira različite vrste proizvoda, od kojih su neki potpuno neprimjereni kontekstu djeteta i djetinjstva, sasvim sigurno imamo problem. Podsjetimo se još jednom da djeca uče upravo od nas, roditelja i bliskih odraslih osoba, kako o životu, tako i o samima sebi, vrijednostima, ciljevima, granicama, mjerilima uspjeha, težnji za savršenstvom ili srećom, životu za lajkove ili same sebe i bliske odnose i slično”, kaže Roje.

Šta podijeliti i s kim?

Sasvim je prirodno i razumljivo da se roditelji ponose svojom djecom i da žele podijeliti neke trenutke sa svojim bližnjima, smatra Roje, naglašavajući da pri tome moramo imati razumijevanja. No, u isto vrijeme je, ističe, neophodno koristiti zdrav razum pri procjeni koliko je nešto prihvatljivo.

“Nije isto objaviti sliku djeteta u zatvorenoj obiteljskoj grupi ili na otvorenom profilu koji prate tisuće ljudi. Ono što je nama slatko i privlači toliko željene lajkove, djetetu lako jedan dan može smetati i biti mu sramotno. Kad poželimo objaviti neki sadržaj vezan za dijete, bilo bi dobro zapitati se sljedeće: Želim li ovo podijeliti s svima onima koji mogu doći do sadržaja? Kako bi se moje dijete moglo osjećati za koju godinu ako njegovi prijatelji/učitelji/simpatije vide ovaj sadržaj? Može li i kako netko zloupotrijebiti ovaj sadržaj? Mogu li nekim drugim sadržajem zadovoljiti svoju potrebu, a istovremeno zaštititi dijete?”, kaže.

“Primjer ‘dobre’ objave je zajednička slika s neke proslave ili izleta kojoj može pristupiti ograničeni broj ljudi koje poznajemo. Primjer ‘loše’ objave je fotografija uplakanog djeteta u kupaćim gaćama (uz primjerice opis kako plače jer mu mama ne da jesti pijesak) kojoj može pristupiti neograničeni broj ljudi. Razlika je, dakle, prilično jasna”, pojašnjava Roje.

A ono što objavimo na internetu, ostaje na internetu i pitanje je kako će to utjecati na djecu u njihovoj budućnosti. Zbog toga je, kaže Jonev Ćiraković, veoma važno pronaći granicu.

“Ta granica se nalazi u rukama roditelja, a prava bi bila balans – postavljanje fotografija ali ne previše često, ne ugrožavati detetovu (digitalnu) reputaciju objavljivanjem slika, voditi računa o privatnosti i ne iznositi suviše informacija koje bi ugrozile bezbednost deteta”, poručuje.

“Ako očekujemo od djece i mladih da znaju da ono što je jednom postavljeno na internetu nikad u potpunosti ne nestaje, ako očekujemo da postavljaju svoje granice, granice intime i ukusa, da čuvaju svoju privatnost (i privatnost bliskih osoba), ako želimo djeci dati slobodu razvoja vlastitog identiteta, onda je jasno da je neselektivna izgradnja njihovog digitalnog identiteta od najranije dobi (ili čak prije rođenja), identiteta sukladnog našim željama, potrebama i vizijama kakvo dijete treba biti, loša metoda postizanja tog cilja”, zaključuje Roje.

Izvor: Al Jazeera