Kriza između Rusije i Ukrajine: Prijeti li rat velikih razmjera?

Rusija intenzivno i bez presedana gomila svoje snage na granici s Ukrajinom.

Teško je predvidjeti kakvi su zapravo ruski ciljevi ovog velikog mobiliziranja, ali je sigurno da će se Washington i NATO krajnje ozbiljno odnositi prema tom pitanju (EPA)

Piše: Safwan Jolak, Kijev

Ruska vojna eskalacija na istoku Ukrajine otvara mnoga pitanja o pozadini krize između Rusije i Ukrajine, koja traje već sedam godina, te razlozima koji dovode do nastavka i kompliciranja ove krize.

Slijede odgovori na neka od ovih pitanja uz spominjanje uzroka krize i trenutne eskalacije:

Zbog čega je Ukrajina važna za Rusiju?

Sasvim je jasno da Ukrajina ima veliki značaj za Rusiju, jer je, historijski posmatrano, bila kolijevka civilizacije kraljevstva “Kijevska Rus” i slavenskog identiteta rasprostranjenog između Ukrajine, Rusije i Bjelorusije.

Politički i ekonomski, Ukrajina je glavna susjedna zemlja Rusije i posjeduje velika bogatstva i ogromne vojne, industrijske i poljoprivredne mogućnosti te geografski položaj koji odvaja Rusiju od “tabora zapadnih sila”.

Što se tiče kulturnog i socijalnog aspekta, dvije zemlje povezuju brojne veze, posebno u pograničnim područjima.

Sve te stvari učinile su Ukrajinu “stražnjim dvorištem” Moskve, koja se ne želi odreći te države i staviti je pod “patronat Zapada” nakon takoreći decenija podređenosti i odanosti Rusiji.

Kada je kriza započela?

Od osamostaljenja Ukrajine 1991. godine, ukrajinsko-ruski odnosi svjedočili su mnogim dešavanjima i razdobljima napetosti, ali nisu dosegli nivo neprijateljstva sve do kraja 2004. godine, kada je buknula ukrajinska prozapadna Narandžasta revolucija.

Zapad se tada snažno uključio u pitanje tih odnosa, podržavajući prozapadnu pristranost revolucije; međutim, vlast se ponovo snažno vratila u ruke proruskim pristalicama 2010. godine.

Sa izbijanjem protesta “Euromajdan” krajem 2013. ukrajinska scena je poprimila još jednu dimenziju u kojoj dolazi do većeg izražaja prozapadna orijentiranost i nacionalna uloga, na račun slabljenja uloga i utjecaja “proruskih pristalica”.

Koji su uzroci rata?

Pod izgovorom zaštite ruskih građana, Rusija je u martu 2014. pripojila teritorije poluotoka Krim i podržala je vojno separatistički pokret u regiji Donbas na istoku zemlje, iako je kontinuirano negirala tu podršku.

Mnogi smatraju da je razlog za “aneksiju i rat” činjenica da Rusija, nakon 2014. godine, više nije bila u stanju zadržati Ukrajinu u svojom političkom taboru i osjećaja da joj sve veće naginjanje Ukrajine prema Zapadu predstavlja prijetnju, pogotovo jer je Kijev odustao od statusa nesvrstane zemlje i otvoreno teži članstvu u NATO-u.

Peter Dickinson, stručnjak za ukrajinska pitanja u Atlantskom vijeću za studije, smatra da je “zapravo sve manja želja naroda da se vrati ranijim odnosima s Rusijom i odsustvo nostalgije za periodom jedinstva s njom (za vrijeme Sovjetskog Saveza) nešto što je udaljilo dvije zemlje i može predstavljati zaraznu pojavu i među državama članicama Ruske Federacije, pa se protiv toga mora “boriti” u skladu s ruskim političkim mentalitetom”, kako je to rekao.

Šta Rusija želi od Ukrajine?

Na temelju prethodno rečenog, Rusija se protivi članstvu Ukrajine u bilo kojem zapadnom bloku, posebno u NATO-u, i smatra da to predstavlja direktnu prijetnju njenoj sigurnosti.

Zbog toga, prema mišljenju mnogih stručnjaka, Rusija nastoji blokirati napore Ukrajine u tom pravcu i zadržati je kao sivu zonu koja je razdvaja od zapadnih sila što je duže moguće, nakon što je isključena mogućnost “vraćanja lojalnosti”.

Stručnjaci također smatraju da je to pretvorilo Ukrajinu u poprište neobznanjenog rata između Rusije i Zapada, koji je i dalje u hladnoj i stagnirajućoj fazi sve do danas.

Čime Moskva vrši pritisak na Kijev i Zapad?

Kijev nema puno instrumenata pritiska na Moskvu, što obrnuto nije slučaj, jer potonja ima nekoliko instrumenata, slučajeva i pitanja, među kojima je najvažnije istaći sljedeće:

– Aneksija i militarizacija Krima, što Ukrajina smatra okupacijom svoje teritorije.

– Pružanje podrške separatistima na istoku zemlje, koji ne skrivaju ekspanzionističke snove koji dosežu gotovo polovicu površine Ukrajine.

– Pitanje plina, što se očituje u projektu “Sjeverni tok 2”, koji prijeti ukrajinskom transportnom sistemu.

– Naravno, zapadni tabor se pribojava jačanja vojnog i ekonomskog utjecaja u regiji, a posebno dolaze do izražaja strahovi baltičkih država i Poljske, koje su nekada također bile dio Sovjetskog Saveza, zbog “Putinovih ambicija za vraćanjem stare slave”.

Kako se Zapad suočava s Rusijom?

Nakon ukrajinske krize još 2014. godine, države članice Evropske unije, Sjedinjene Američke Države, Kanada i druge zemlje uvele su mnoge političke i ekonomske sankcije Rusiji, koja je prvo bila isključena iz skupine “G8”, a potom i iz učešća u kuloarima Evropskog parlamenta.

Te su zemlje podržale Ukrajinu velikom finansijskom pomoći, koja je uglavnom usmjerena na reforme s ciljem ispunjavanja kriterija za članstvo u Evropskoj uniji i NATO-u, kao i na sektor za pružanje pomoći raseljenim osobama iz ratom pogođenih područja i zona napetosti.

Možda je najveća i ”najsnažnija” pomoć ovakve vrste, ako se tako može reći, bila iz Sjedinjenih Američkih Država, a došla je u vidu vojne pomoći, sistema naoružanja, raketa Javelin i zajedničkih obuka, čija je vrijednost iznosila oko dvije milijarde dolara, prema američkoj ambasadi u Ukrajini.

Koji su faktori eskalacije u 2021. godini?

Rusija intenzivno i bez presedana gomila svoje snage na granici s Ukrajinom, što se može povezati s više faktora i razvoja dešavanja, od kojih su najznačajniji:

Promjena američke administracije, oštriji odnos Bidenove administracije prema Moskvi vezano za ukrajinsku krizu, te mogućnost ruskog uplitanja u izbore. Pored toga, dolazi do jačanja vojnih odnosa između Ukrajine i Turske, s obzirom na to da je Turska postala glavni izvor dronova za ukrajinsku vojsku. Posljednji faktor je kampanja koju su ukrajinske vlasti pokrenule prije nekoliko sedmica protiv utjecaja i simbola proruske opozicije.

Mnogi posljednju eskalaciju opisuju kao pokazivanje mišića između Moskve i Washingtona, na što upućuju i brojne izjave i razmjena optužbi između dviju strana, pored ukrajinskih izjava.

Posmatrači sa zanimanjem prate kako će se razvijati stav Ankare prema krizi, koja se također bavi suzbijanjem rasta ruskog utjecaja na sjeveru i jugu, na Crnom moru i u Siriji.

Koje su granice eskalacije?

Prema Bijeloj kući, teško je predvidjeti kakvi su zapravo ruski ciljevi ovog velikog mobiliziranja, ali je sigurno da će se Washington i NATO krajnje ozbiljno odnositi prema tom pitanju.

Iliya Kusa, stručnjak za međunarodne odnose sa Ukrajinskog instituta za budućnost, vjeruje da “Rusija ne želi rat velikih razmjera, ali se priprema za njega. Danas, u vrijeme kada se unutar zemlje širi strah od ‘zapadne prijetnje’, ona je zapravo ta koja mu prijeti (Zapadu i NATO-u)”.

”Očekujemo da će se povećati američka podrška Ukrajini, bez izlaganja riziku njenog priključenja NATO-u, što će otvoriti vrata pakla. S druge strane, Rusija će postepeno dovlačiti svoje snage, pripremajući se za rat koji se čini neizbježnim u bliskoj ili dalekoj budućnosti”, rekao je ovaj stručnjak.

Izvor: Al Jazeera