Vakcina-turizam: Put u druge zemlje po zaštitu od COVID-a 19
Između 19. i 31. marta, zabilježili smo da je 50.477 građana BiH izašlo iz zemlje prema Srbiji.

Jednog subotnjeg jutra krajem marta, Milica Praca i njen cimer zgrabili su svoje pasoše i vrećice sa grickalicama i odvezili se prema granici između Bosne i Hercegovine i Srbije.
Bili su istrajni da obave jedan bitan zadatak – uđu u Srbiju, zavrnu rukave i prime vakcinu protiv COVID-a 19.
“Čuli smo da Srbija ima viška vakcina i da ih nudi i strancima. Odmah smo odlučili da putujemo u Beograd da dobijemo svoju dozu jer je nabavka vakcina u BiH jako spora”, kaže Praca, 29-godišnja aktivistica iz Banja Luke, koja ima i državljanstvo Srbije.
Ona je jedna od mnogih ‘vakcina’ turista koji su posjetili Beograd nakon što su vlasti Srbije najavile da će nuditi besplatne vakcine svima, bez obzira da li su državljani ili nisu, između 26. i 28. marta.
Dok je prelazak granice između BiH i Srbije uobičajen, Franka Vican, glasnogovornica Granične policije u BiH primjetila je veliko povećanje u broju građana koji ulaze u Srbiji, nakon vijesti o vakcinaciji.
“Između 19. i 31. marta, zabilježili smo da je 50.477 građana BiH izašlo iz zemlje prema Srbiji, u poređenju sa 41.436 građana prethodnog mjeseca”, rekla je.
Kada je stigla u centar za vakcinaciju u Beogradu, Praca je vidjela vojno osoblje koje je pratilo duge redove ljudi iz susjedne Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Bugarske i Albanije koji su došli da se vakcinišu. “Osjetila sam se kao da sam u nekom ratnom kampu”, rekla je.
Zašto ljudi putuju zbog vakcine?
S obzirom da su vakcine protiv COVID-a 19 tek napravljene, njihova globalna isporuka je veoma spora i nejednaka. Neke zemlje su kupile toliko vakcina, tako da siromašnim državama nije ostalo ništa.
U Evropi, manje od 10 posto populacije imalo je pristup prvoj dozi.
Zbog toga su mnogi ljudi širom kontinenta koji imaju dvojno državljanstvo ili boravište u drugoj zemlji, otputovali kako bi dobili svoju dozu što je prije moguće.
“Ne mislim da ću dobiti vakcinu prije ljeta u Belgiji pa sam odlučio da ću putovati kući u Saudijsku Arabiju da dobijem svoju dozu”, kaže Monzer Alaily, 29-godišnji student Univerziteta Ghent.
Samo pet posto stanovništva u Belgiji je za sada potpuno vakcinisano, a prioritet su stariji i rizični bolesnici.
Za Alailyja koji nije vidio svoju porodicu već godinu dana, dobiti vakcinu u Saudijskoj Arabiji je bila brža opcija, budući da ova zemlja dozvoljava svakom građaninu i onima koji imaju boravišnu dozvolu, bez obzira na dob i zdravstveni status, da se registruju za vakcinu.
“Kada sletim u zemlju, moram zakazati sastanak putem vladinog portala kako bi dobio dozu u nekoliko dana.”
Etička pitanja
Iako medicinski turizam nije ništa novo, putovanje kako bi se dobila COVID vakcina otvara niz etičkih pitanja.
“U Evropi, da osoba doslovno vozi u drugu zemlju, dobije vakcinu i vrati se kući, za mene je neetički turizam”, kaže Glenn Cohen, profesor na Harvard Law School, koji se bavi pravnim politikama u zdravstvu, bioetikom i biotehnologijom.
“To povećava rizik od širenja korona virusa i možda uzimate vakcinu od nekoga ko ima pravo na to po zakonima svoje zemlje”, kaže.
Ali za Milicu, putovanje u drugu zemlju na vakcinaciju znači da je pomogla rizičnim grupama jer ih neće izlagati riziku da od nje prime virus.
“U BiH nemamo dovoljno vakcina, a kao aktivistica osjećam odgovornost da se borim za prava svojih sugrađana. Ali bitno je da prvo zaštitim sebe. Kako sam imala mogućnost i novac da pređem granicu i primim vakcinu, prihvatila sam tu priliku i sada mogu nastaviti sigurno svoj rad na pomoganju izbjeglicama i drugim zajednicama u BiH da također prime vakcinu.”
S ovim se slaže i Taylor Thompson koji radi kao psihoterapeut u Holadniji i pomaže zdravstvenim radnicima na prvoj liniji.
Međutim, kako nije bio siguran kada će primiti vakcinu u Evropi, otputovao je svojoj kući u Teksasu, SAD, da se tamo vakciniše i da sigurno nastavi svoj rad.
“U SAD-u se vodim isto kao zdravstveni radnik na prvoj liniji te sam dobio vakcinu odmah kad sam došao. U Holandiji postoji osjećaj beznadežnosti što se tiče nabavke vakcine. Neko mojih godina će čekati jako dugo. Ja sam odlučio da otputujem.”
Profesor Cohen smatra da bi se trebao promovisati izvoz vakcina a ne turizam.
“Ako zemlja ima višak vakcina nakon što je vakcinisala lokalce i sve ranjive kategorije, bolje je da taj višak usmjeri prema zemljama koje imaju najveće potrebe za njima, nego da poziva ljude izvana da se vakcinišu.”