Osam decenija od okupacije Jugoslavije: Italija se suočava s mračnom prošlošću

Virtualna izložba arhivske građe koja svjedoči o zlodjelima italijanskih vojnika za vrijeme okupacije Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu pobudila je značajnu pažnju ovdašnje javnosti.

Rimski dnevnik Repubblica posvetio je dvije stranice izložbi „U željezu i vatri“ koja je otvorena na internetu 6. aprila, tačno na osamdesetu godišnjicu okupacije Jugoslavije od strane Hitlerovih nacista i Mussolinijevih fašista.

Po prvi put u historiji, bez autocenzure, na temeljan i dokumentaristički način, javno su predstavljeni dokazi o zločinima italijanskih vojnika na teritorijima koje su od 1941. do 1943. držali pod okupacijom, u Sloveniji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.

„Glave pobijenih partizana izložene kao ratni trofeji, spaljena sela, izgladnjeli zarobljenici od kojih su ostali samo kost i koža… To je jedan muzej strave u velikoj mjeri prikrivan osam decenija“, piše rimski list.

Najmračnije stranice historije

U tekstu naslovljenom „Kad su Italijani bili loši ljudi“, autorica Simoneta Fiori se pita da li „smo dovoljno zreli da se suočimo s mračnom prošlošću“.

„Radi se o jednoj od najmračnijih stranica naše historije. Priče o okrutnosti ostale su van kolektivne svijesti vjerovatno zato što nikad niko nije sankcioniran na nekom italijanskom sudu. Druge zemlje, poput Njemačke, imale su više hrabrosti da pogledaju istini u oči. Nadajmo se da je nakon 80 godina došao taj trenutak“, kaže Raoul Pupo, historičar i jedan od kustosa izložbe.

Iza ovog historiografskog djela stoje Nacionalni institut za proučavanje historije Ferruccio Parri i Univerzitet u Trstu dok je pokrovitelj Dom Poslanika, jedan od dva doma italijanskog Parlamenta. Izloženi su materijali prikupljani godinama, ne samo od domaćih historičara.

Izložba je podijeljena u više tematskih dijelova koji svjedoče o  stravičnim posljedicama italijanskih vojnih operacija na okupiranim teritorijima, ali su posebno potresni sedma sekcija Represija i njeno treće poglavlje Bez milosti. Fotografijama koje se mogu vidjeti prethodi upozorenje da se radi o potresnom i mučnom sadržaju.

‘Ubijamo cijele porodice’

„Uništili smo sve, od vrha do dna. Nismo poštedjeli nevine. Ubijamo cijele porodice svake noći, tučemo ih na smrt ili pucamo po njima. (…) I ove noći ubijeno je pet osoba, dvije žene, jedno dijete i dva muškarca“, stoji u jednom objavljenom pismu koje je crnokošuljaš iz Toskane 1. jula 1942. poslao svojoj porodici.

„Imamo naređenje da ubijemo svakog i spalimo sve što nam se nađe na putu“, piše drugi italijanski vojnik u ljeto iste godine.

Slike živih skeleta uvod su u sekciju izložbe koja govori o logorima na dalmatinskim otocima i u Italiji. Navodi se da su Italijani deportovali najmanje 35 hiljada ljudi (neka istraživanja spominju i cifru od 110 hiljada) od čega 25 hiljada s područja Ljubljane. Najvećim dijelom radilo se o ženama, djeci i starima.

„Nehumani uvjeti rezultiraju smrću 4.000 zatočenih“, stoji u tekstu.

Najgori od svih kampova je onaj na otoku Rabu. U kampu Gonars, u blizini Udina, među 500 umrlih je i 70 novorođenčadi.

„(…) Sad smo u barakama, u kojima umiremo od zime i gladi. Moja kćer Milenka je umrla na Rabu, bila je sama kost i koža. Umro je i moj otac. Oslobodite nas ove golgote“, piše jedna zatočenica kampa u Gonarsu.

Na protest predstavnika Crvenog križa o pothranjenosti zatočenika, general Gastone Gambara odgovara:

„Logično i prigodno je da jedan koncentracijski kamp nije kamp u kojem će se neko udebljati. Bolesna osoba je osoba koja je mirna“.

Niko nikad nije procesuiran

Niko od italijanskih vojnih zapovjednika ili civilnih vlasti nije procesuiran za ratne zločine. U posljednjoj sekciji izložbe historičar Filippo Focardi rekonstruira dugotrajan proces uklanjanja tragova i pranja vlastite savjesti.

Jugoslavenske vlasti su Komisiji Ujedinjenih nacija za ratne zločine prijavile 3.798 Italijana, od čega ih je 729 ostalo na UN-ovoj listi zločinaca. Do 1947. vodila se diplomatska borba dvije zemlje gdje bi se sudilo optuženima. Beograd je od Rima tražio izručenje 45 vojnih i civilnih čelnika italijanskih okupacionih snaga u Jugoslaviji.

Italija je u međuvremenu, već 1944., počela pripremati građu o zločinima počinjenim protiv njenih državljana da bi dvije godine kasnije formirala listu odgovornih na čelu sa Titom i njegovim najbližim saradnicima, Edvardom Kardeljom i Milovanom Đilasom.

Već 1948. je, međutim, postalo jasno da nijedna strana neće ići do kraja u svojim zahtjevima,  a 1951. su zaključene istrage bez procesuiranja odgovornih.

Više od pola vijeka kasnije vojni tužilac Antonino Intelisano otvorio je novu istragu da bi je ubrzo i zatvorio: niko od odgovornih više nije bio živ. Žrtve i njihove porodice su ostale bez zadovoljene pravde.

„Na kraju ove izložbe, nakon 50 panela, 200 fotografija i 25 svjedočanstava, mit o Italijanima kao dobrim ljudima je razbijen“, zaključuje Repubblica.

Caravaggio zamalo prodan za 1.500 eura

Šetnju ovdašnjim medijima nastavljamo također na stranicama kulture rimskog dnevnika. Umjetnička slika, za koju se vjeruje da je djelo velikog italijanskog majstora Caravaggia, zamalo je prodana na aukciji u Madridu za svega 1.500 eura kao rad anonimnog španjolskog autora. U posljednji čas prije nego što je javna prodaja održana u četvrtak, dražbu je zaustavilo španjolsko Ministarstvo kulture, piše Repubblica.

Aukcijska kuća Ansorena potvrdila je da je djelo nazvano Kruna od trnja povučeno s aukcije dok se ne utvrdi da li je njen autor zapravo čuveni slikar koga se smatra začetnikom baroknog slikarstva.

Dosad se vjerovalo da je ulje na platnu koje prikazuje Poncija Pilata, Isusa Krista i rimskog vojnika iz biblijske scene „Ecce Homo“ rad nekog od učenika španjolskog slikara iz 17. vijeka Josea de Ribere.

„To je Caravaggio, bez sumnje“, javila se rimskom listu iz Madrida Maria Cristina Terzaghi, profesorica umjetnosti koja godinama proučava slavnog majstora i bila je kustos izložbe „Caravaggio Napoli“ održane prije dvije godine.

„Ovo djelo  je duboko povezano s drugim Caravaggiovim djelima s početka njegovog boravka u Napulju. Kristov ljubičasti plašt ima istu kompozicijsku vrijednost kao i crvena boja na slici Salomè, izloženoj u madridskoj Pradi. Poncije Pilat neodoljivo podsjeća na San Pietra da Veronu s njegove Madonne del Rosario, izložene u bečkom Kunsthistorichesu“, tvrdi profesorica Terzaghi.

Konačno, Repubblica je potez španjolskih vlasti da spriječe aukciji shvatila kao potvrdu da se radi o izgubljenom Caravaggiu.

Kratak i buran život majstora

„Vrijedi provjeriti da li je autor Caravaggio ili učenik Ribere. Kako god, odluka da se zaustavi aukcija i na taj način da se spriječi izvoz slike iz Španije je ispravna“, izjavio je španjolski ministar kulture Jose Manuel Rodiguez, prenosi Reuters.

Corriere della Sera donosi sličnu priču, ali je zaključuje i s jednim oprečnim mišljenjem.

„Ne radi se o Caravaggiu već o jednom vrlo kvalitetnom pripadniku njegove škole“, smatra Nicola Spinosa, vrsni poznavalac djela napolitanske slikarske škole 16. vijeka.

Michelangelo Merisi, univerzalno poznat kao Caravaggio (Milano 1571. – Porto Ercole 1610.), u svom kratkom i burnom životu naslikao je niz remek djela (Gatanje, Koncert, Kartaši, Djevojka s lutnjom, Košara s voćem, Meduza, Bogorodičina smrt, David i Madona s krunicom, Lazarovo uskrsnuće…).

U Rimu je živio od 1592. do 1606. kada je uhićen zbog ubistva. Nakon bijega, selio se od Napulja, preko Malte i Sicilije do Toskane, gdje je i umro od malarije.