Poskupljenja u BiH: Proizvodnja hrane mora biti vitalni nacionalni interes

Cijene maloprodajnih namirnica u Bosni i Hercegovini su početkom 2021.godine su znatno povećane.

Najviše se to osjeti na osnovnim životnim proizvodima, koji u izuzetno liberalnom sistemu na tržištu izazivaju znatne posljedice. Pandemija se spominje kao osnovni razlog, a na tu pojavu se moralo djelovati sistemski. Zbog velikog broja administrativnih jedinica u zemlji je teško doći i do sveobuhvatne cifre uložene u poljoprivrednu proizvodnju.

„Izdvajanja za poljoprivredu svih nivoa vlasti iznose 100 miliona eura, što nas čini nekonkurentnim na tržištu“, smatra Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, uz opasku da u ovo nisu uračunata izdvajanja lokalnih zajednica, te subvencije za korona krizu.

Na pitanje da li su oni koji su davali budžetska sredstva tražili provjere rezultate rada poljoprivrednika i eventualno otkupili viškove po povoljnijim cijenama, tako osiguravši zalihe, Bićo konstatuje: „Zadnji kvartal prošle godine izvezeno je oko 30.000 tona pšenice po cijeni od 16 eurocenti, a sada je uvozimo po cijeni od 25 eurocenti. Robne rezerve praktično ne rade. Apsurd je da i pored nedovoljne domaće proizvodnje imamo ogromne viškove određenih poljoprivrednih kultura“.

‘Loša koordinacija i komunikacija vlasti’

Zaista, vlasti su početkom korona krize pozivali na povećanje proizvodnje hrane u BiH, a za te namjene su uvođene mjere i isplaćivani podsticaji sa entitetskih i nižih nivoa.

Zemlje u okruženju su imale identične, pa čak i mnogostruko veće subvencije. I je li „zatvoren krug“ i otkupiše li se viškovi proizvoda na tržištu koji su izbijanjem pandemije bili na rekordno niskim cijenama?

„U Bosni i Hercegovini imamo problem loše koordinacije i komunikacije vlasti, što se odražava na nedostatak povjerenja u ekonomiji. Zbog toga propadaju planovi, dok učesnici na tržištu već anticipiraju takve poteze. Ono što nam historija pokazuje, naročito u vezi poljoprivrede, jeste da se ne treba voditi pozivima države ili vladajućim narativnom u javnosti po pitanju povećanja ili pokretanja proizvodnje. Sjetite se samo koliko je naših građana propalo u biznisima sa malinama, aronijom, smiljem… i to samo što su se vodili narativnom uspjeha koji je bio plasiran u javnosti, nerijetko od pojedinih ministara ili predstavnika vlasti“, smatra ekonomista Admir Čavalić, direktor Udruženja „Multi“.

Provjeriti stanje zaliha u Direkciji robnih rezervi Federacije BiH je nemoguće zbog državne tajne. U drugom entitetu su robne rezerve u stečajnom postupku od 2017. godine.

„Sistem robnih rezervi nije ispunio zadatak i nisu otkupljeni viškovi. Istina, ovaj sistem se više orijentisao na nabavku nekih drugih, za COVID-19 pandemiju potrebnih stvari, poput sredstava za dezinfekciju. U 2020. je odobreno i preusmjereno dodatnih finansijskih sredstava kako bi se izvršila nabavka robe, te su za te potrebe korištenji dopunskih magacinskih prostori. Za skladištenje se nerijetko koriste i privatni magacini, što je ranije bilo problematično zbog visokih najamnina. Inače, postoji izuzetna potreba za restruktuiranjem Direkcije robnih rezervi, pa čak i potpunom transformacijom ove institucije. Sličnu sudbinu bi trebalo da dijele i kantonalne institucije“, navodi Čavalić.

‘Padamo na prvom testu’

U međuvremenu su građani osjetili poskupljenja osnovnih životnih namirnica, poput ulja, brašna, motornog goriva, što je znatno utjecalo na životni standard. Iako statistički ukupne cijene bilježe rast od tek 0,5 do 1,5 posto, nevedeni artikli su bilježili desetorostruki procentualni rast.

„Nepostojanje vlastite proizvodnje hrane često će se na razne akrobatske načine podvući pod nečiji nacionalni interes. Međutim, upravo je prioritetni nacionalni interes, bilo čiji – proizvodnja hrane. Od te proizvodnje mogli bismo napuniti robne rezerve, koristiti ih kao stabilizator cijena na tržištu, a jako je važno imati stabilne cijene osnovnih namirnica i goriva. Taj mehanizam robnih rezervi ne koristimo nikako, prave smo neznalice. Netko tko se ne bavi proizvodnjom hrane, tko ne kontrolira svoje tržište, ne bi trebao biti relevantan za bilo koju politiku“, poručuje Marin Bago iz Udruge za unapređenje kvalitete življenja Futura iz Mostara.

„Nikakve kratkoročne mjere ne mogu nam pomoći, isključivo iz razloga što ništa ne razumijemo. Vlast zato može utjecati na razne druge načine – strategijom, planiranjem, transparetnim upravljanjem… i čitava naša poljoprivreda bi se mobilizirala u cilju prehrane nas samih. Naravno, tako i stočarstvo, voćarstvo, pčelarstvo… Recimo da mi možemo ograničiti uvoz krompira dok ne potrošimo svoj, ali moramo znati koliko ga imamo. Padamo odmah na prvom testu“, dodao je.

Vlasti su svjesne nepovoljnog omjera poljoprivredne proizvodnje i uvoza, te zavisnosti od berzanskih cijena na svjetskom nivou. Vodeće ekonomije svijeta diktiraju povećanjem potražnje i smanjenjem globalne punude.

Pad proizvodnje i rast potražnje

„Aktuelna cijena uljarica (suncokreta, soje i uljane repice) se na berzama nalazi na višegodišnjem rekordno visokom nivou i to se u potpunosti odrazilo na rast cijena jestivog ulja, kako u BiH, tako i u cijeloj regiji i svijetu. U maloprodaji cijena ulja je od početka ove godine porasla za više od 0,30 KM po litru. Šećer se uvozi i od početka 2021. godine ova berzanska roba je skuplja u nabavi za 40 KM po toni. Razlog za navedeno je pad proizvodnje u vodećim zemljama proizvođačima šećera, kao i veliki rast potražnje, posebno iz Kine. Pšenica, koja je također berzanska roba, uvozi se uglavnom iz Hrvatske, Srbije i Mađarske i od kraja prošle godine cijena po toni je porasla od 170 eura, u zavisnosi od glutenaže, na oko 220 eura“, poručuju iz Federalnog ministarstva trgovine.

Kina je u 2020. godini potrošila ogromne zalihe hrane, a kako su nepovoljne vremenske prilike oštetile ovogodišnji urod žitarica, kineski uvoz ječma, kukuruza i pšenice u zadnjih devet mjeseci porastao je za više od 80 posto. Kineska potražnja za žitaricama stvorila je pritisak na evropskom tržištu i ako se nastavi ovaj trend Kina bi mogla postati najveći globalni kupac žitarica.

U poređenju sa martom prošle godine prekookeanski kontejnerski transport iz Kine za SAD i Evropu poskupio je za više od 300 posto, kao i ambalaža za sve vrste roba, bilo da se radi o kartonskoj, plastičnoj ili alumunijskoj ambalaži.

„Federalno ministarstvo trgovine prati i analizira kretanje cijena pojedinih proizvoda i usluga na domaćem i svjetskom tržištu i njihov uticaj na stabilnost  tržišta i cijena, kao i životni standard stanovništva. U vrijeme pandemije poseban fokus je na životnim namirnicama kao što su: ulje, šećer, svježa piletina,  čije su cijene prema podacima Federalnog zavoda za statistiku najviše porasle“, navode iz Ministarstva trgovine koje je Vladi Federacije BiH predložilo hitno postupanje i donošenje mjera neposredne kontrole cijena kroz propisivanje marži u trgovini.

Smanjenje broja zaposlenih

Vlada je prijedlog prihvatila i drugi put u periodu trajanja pandemije ograničava trgovačke marže za dijelove proizvoda od životne važnosti, poput brašna i hljeba, aktivnog kvasca, mlijeka i mliječnih prerađevina, jaja i proizvoda od jaja, šećera, čaja, soli za ljudsku ishranu, riže, tjestenine, biljne i životinjske masnoće, sve vrste svježeg mesa, ribe i njihove prerađevine, sirće, mesne i riblje konzerve, jestivo ulje, formule za dojenčad i formule nakon dojenja, prerađenu hranu na bazi žitarica i hranu za dojenčad i malu djecu, dodatke ishrani, dijetetske proizvode (uključujući proizvode bez glutena, te hranu za posebne medicinske potrebe.

Zatim pelene za jednokratnu upotrebu za djecu i odrasle, higijenski ulošci, deterdženti za veš i za suđe, sapun, pasta za zube, toaletni papir, kao i sve vrste sjemenskog i sadnog materijala, sredstva za zaštitu zdravlјa bilјaka, stočna hrana i komponente za stočnu hranu i vještačko đubrivo.

Pravne i fizičke osobe obavezne su utvrditi i primjenjivati marže tako da u veleprodaji ne prelaze maksimalnu visinu od šest posto i u maloprodaji maksimalnu visinu od osam posto na nabavnu cijenu.

Cijene se tako pokušavaju stabilizirati, uz obaveznu pažnju da se ne dovede do druge krajnosti – nestašice roba ili povećanja sive ekonomije. Ostaje još tržište rada i visina zarada. Paralelni pogled za kraj februara tekuće godine u odnosu na isti period lani govori o smanjenju broja zaposlenih od 7.888 ili 1,96 posto, ali i rast prosjeka zarada. Bez posla su uglavnom ostajali slabije plaćeni radnici, tako da se povećavao ukupni prosjek zarada.