Gdje je novac sigurniji, u banci ili u dušeku?

Ako hakeri novac mogu izvući iz BiH, Hrvatske ili bilo koje druge zemlje regije, oni će to uraditi, bez obzira na niži životni standard u odnosu na Zapad.

Hakerima geografija ništa ne znači, kaže Muharemović (EPA)
Hakerima geografija ništa ne znači, kaže Muharemović (EPA)

Otkako je novca od tada je i ljudi koji pokušavaju do njega doći na “lakši” način, pljačkom ili prevarom. I dok su prethodne generacije uobičajeno koristile dinamit ili oružje kako bi došli do novca pohranjenog u banke, sa širenjem interneta i sveopćom digitalizacijom velika količina tih ilegalnih radnji se ustvari obavlja putem računara. Aktuelna pandemija je takve vrste “pljački” još više povećala.

Tako je Američki Federalni istražni biro (FBI) saopćio je da je prošle godine primio rekordan broj žalbi građana u vezi sa cyber zločinima i prevarama povezanim sa pandemijom COVID-a 19, što je Amerikance koštalo 4,2 milijarde dolara.

Ovo je samo jedan od primjera, jer su postale gotovo uobičajene vijesti da su hakeri širom svijeta ukrali novac jednak budžetima manjih zemalja, a razni cyber napadi su postali toliko učestali da se postavlja pitanje da li je sigurnije novac čuvati u sigurnosti svog doma, umjesto na računima banaka. To što filmovi i serije hakere prikazuju kao stručnjake kojim je potrebno samo par klikova da “upadnu” u dobro čuvane sisteme još više izazivaju zabrinutost.

Zahtijevan poduhvat

Bojan Ždrnja, viši savjetnik za informatičku sigurnost kompanije INFIGO IS, specijalizirane za pružanje profesionalnih usluga u području informatičke sigurnosti, ipak ističe da hakerski upadi nisu lagan poduhvat i da rijetko izgledaju nalik onom što možemo vidjeti na velikim i malim ekranima.

Kako kaže, informatički sistemi su danas vrlo kompleksni, tako da čak i u slabo zaštićenim sistemima, krađa novca nije jednostavna. On ipak napominje da su stvari ipak malo drugačije kada se radi o krađi podataka.

Postoji nekoliko metoda na koje hakeri dolaze do novca korisnika, a najčešći scenariji su krađa podataka i kasnija ucjena korisnika (naprimjer korištenje ransomwarea gdje se podaci enkriptiraju, ili jednostavna eksfiltracija i krađa podataka), a gdje napadači gotovo uvijek traže da se plati u nekoj kriptovaluti poput bitcoina iz razloga što im je onda jednostavnije kasnije sakriti trag novca.

Osim ovih metoda, dolazi i do napada direktno na korisnike finasijskih ustanova ili same ustanove.

“Napadi na korisnike su još uvijek relativno česti; iako banke stalno rade na unaprjeđenju zaštite ovakvi se napadi još uvijek mogu dogoditi, no oni su ipak relativno kompleksniji. Ipak, scenarij sa krađom podataka se češće događa, odnosno do njega dolazi u 99 posto slučajeva”, kaže stručnjak za informatičku sigurnost

On napominje da napadi na same finansijske ustanove nisu rijetki, ali nisu baš previše često uspješni.

“Međutim, i tu smo mogli vidjeti upade specifično na SWIFT sustave koji su jako često meta napada, čak i u našoj regiji”, dodaje Ždrnja.

Krivica korisnika

Za krađu podataka koja dovodi do gubitka novca, da li ucjenom ili na neki drugi način, gotovo uvijek su krivci sami korisnici ili kompanije koje jednostavno ne ulažu dovoljno u sigurnost svojih podataka i postanu toga svjesni tek kada se nešto dogodi, govori viši savjetnik za informatičku sigurnost kompanije INFIGO IS.

Takav odnos prema sigurnosti podataka je uzrok u 95 posto slučajeva incidenata.

Za upade na finansijske sisteme, same banke su odgovorne za svoje sisteme, kao i za sigurnost onoga što nude, prema primjenjujućim regulativama, dodaje.

“Gledajući statistiku incidenata na kojima smo i mi radili, na žalost u velikom broju slučajeva krivi su generalno sami korisnici”.

Korisnici iz regije često prave grešku što smatraju da zbog nižeg životnog standarda u odnosu na zemlje Zapada nisu toliko interesantni da budu meta napada, pa često zanemaruju savjete i ponašaju se dosta neodgovorno na internetu i kada je zaštita njihovih podataka u pitanju, smatra freelance programer Edin Muharemović.

“Hakerima geografija ništa ne znači. Ako novac mogu izvući iz Bosne ili Hrvatske ili bilo koje druge zemlje regije, oni će to uraditi. A uvijek se može naći način kako da se to učini preko interneta. Nerijetko se desi da ljudi surfaju netom, žele da pogledaju nešto na internetu, utakmicu, film, šta god, dobiju link da nešto kliknu, instaliraju… i onda dobiju poruku da im je računar zaključan i da trebaju da plate toliko i toliko da dobiju pristup svom uređaju. Klinac od 15 godina nema tu mnogo šta da izgubi, ali ako dođete do pristupa podatcima neke kompanije, ozbiljnog biznismena, podataka koji su izuzetno bitni nekome, tu je već druga priča”, pojašnjava Muharemović.

Ništa nije besplatno

To je samo jedan od načina koji se danas koriste. Lažne adrese, lažne stranice, brojne metode gdje korisnici dobrovoljno ustupaju podatke sa kartica… su samo neke od metoda koje se koriste i koje su korištene kako bi se izvukao novac korisnika, ne samo u bogatim zemljama, nego i u regiji, dodaje on.

“Većina ljudi u regiji nije navikla da plaća za programe i usluge koje koriste na internetu, jer im je uglavnom preskupo, a i idu mišlju zašto platiti nešto što je džabe. Od ogromne količine ‘krekovanog’ softvera, bez obzira da li se radilo o video igrama, profesionalnim digitalnim alatima ili nečemu trećem, gotovo je neizbježno da bude i nekih s malicioznim skrivenim programima”, kaže ovaj programer.

Ako ništa drugo, oni koji se ponašaju odgovorno na internetu i slijede pravila banka mogu biti relativno sigurni da neće ostati bez svog novca, napominju sagovornici Al Jazeere.

Banke i kartični sistemi su danas vrlo sigurni i pouzdani, kaže Bojan Ždrnja.

“Sve banke kontinuirano rade na zaštiti svojih sustava, kao i na zaštiti krajnjih korisnika, a tu su i vrlo stroge regulative koje banke moraju pratiti i poštivati”.

Najveći problem se desi, dodaje, kada korisnici svoje podatke upišu na maliciozne stranice, ili im napadači direktno ukradu pristupne podatke na internet banking ili slično.

I za kraj, stručnjak za informatičku sigurnost je dao svoje mišljenje gdje je novac sigurniji, kući u dušeku ili na računu banci.

“Bez obzira na to, svakako smatram da je puno sigurnije novce držati u banci, zbog čitavog niza drugih rizika”.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO