Njemački mediji: Više od 90 posto najteže oboljelih su migranti

Izveštaj ‘Bilda’ da polovinu svih pacijenata koji su završili u intenzivnoj njezi čine muslimani izazvao je polemiku.

Uslovi rada, a ne kultura gastarbajtera, bili su presudni za veliki broj infekcija, tvrdi Ehsan Djafari (Reuters)

U proteklih godinu se nebrojeno mnogo puta čulo kako korona virus napada sve ljude, bez obzira na boju kože, pol, uzrast ili finansijski stalež.

Ali, to da i u borbi protiv virusa nisu svi jednaki posvedočilo je ovih dana otkriće nemačkih medija da su zdravstveni zvaničnici na jednom sastanku pričali o tome da ljudi migrantskog porekla čine više od 90 odsto najteže obolelih od COVID-19 u Nemačkoj, koji završe u bolničkim jedinicama intenzivne nege, a da je među njima najviše muslimana.

Kako je i da li je uopšte došlo do ove „diskriminacije“ u pandemiji, postalo je tema žučne debate u javnosti i u medijima.

Sve je počelo kada je najtiražniji nemački dnevni list Bild objavio izveštaj u kojem je preneo sadržaj jednog konferencijskog razgovora glavnih lekara velikih nemačkih bolnica sa Lotharom Wielerom, predsednikom Instituta Robert Koch (RKI) koji je u Nemačkoj glavna institucija koja se bavi javnim zdravljem pa i samom pandemijom korona virusa.

Paralelna društva i komunikacijske barijere

U tom izveštaju se saznaje da je Thomas Voschaar, glavni lekar odeljenja za plućne bolesti jedne bolnice za zapadu zemlje, izneo podatak da je, prema njegovoj analizi statističkih podataka iz novembra, decembra i januara, „više od 90 odsto intubiranih kritično teških bolesnika uvek imalo migrantsko poreklo“.

„Među nama smo se saglasili da bi ove ljude trebalo opisati kao ’pacijente sa komunikacijskim barijerama’. Izgleda ne uspevamo da dopremo do njih“, preneo je Bild reči Voschaara, koji je svoju analizu podelio i sa saveznim ministrom zdravlja Jensom Spahnom.

Prvi čovek RKI-ja se, kako tvrdi Bild, saglasio sa tim su ljudi sa migrantskim poreklom grupa do koje očigledno ne dopiru upozorenja o opasnosti korone, ocenjujući saznanja svog kolege kao „realan problem“ ali i kao „tabu“.

„U našoj zemlji postoje paralelna društva. Ovo se može rešiti samo napornim socijalnim radom u džamijama, ali mi toga ne može da dođemo. I to je glupo“, rekao je Wieler, tvrdi Bild.

Nemački tabloid naveo je i da je Wieler rekao i da „uveliko iznad 50 odsto“ onih koji zbog COVID-19 završe na intenzivnoj nezi čine muslimani, iako vernici islamske vere čine tek 4,8 odsto ukupnog stanovništva Nemačke.

Upitan od Bilda o sadržaju ovog razgovora, Wieler nije ništa demantovao, rekavši samo da je to bio pre „lični, neformalni razgovor“ nego javni diskusija iz čijih nalaza su izvučeni zaključci.

Neprimerena rasprava i diskriminatorske izjave

Portparolka RKI-ja je, međutim, za Nemački nacionalni radio (Deutsclandfunk), rekla da Bild nije ispravno preneo Wielerove reči te da su njegovi citati izvučeni iz konteksta. U RKI tvrde da pomenuti procenat pacijenata migrantskog porekla se odnosi samo na izveštaje lekara iz tri jedinice intenzivne nege iz tri velika grada te da oni ne oslikavaju situaciju u celoj Nemačkoj.

„Ni RKI, niti Nemačka interdisciplinarna asocijacija za intenzivnu i hitnu medicinu (DIVI) ne prikupljaju konretne brojeve o ovome“, prenosi Nemački nacionalni radio.

Predsednik DIVI-ja Gernot Marx smatra da je rasprava o tome kojoj grupi pripadaju pacijenti intenzivne nege – neprimerena.

„Lečimo ozbiljno bolesne ljude na odeljenjima intenzivne nege. Sve ostalo je za nas irelevantno“, istakao je za Nemački nacionalni radio Marx, dok je njegov prethodnik na čelu ove stručnog udruženja izjavio da su u pitanju „apsolutno nekvalifikovane, diskriminatorske i gotovo rasističke izjave o brojnim sunarodnicima u našem društvu“ te da se „moramo zajedno boriti protiv ovog virusa a ne upurati prst u određenu grupu stanovništva“.

U sporu oko visokog broja teških kovid pacijenata migrantskog porekla, burno su reagovala stručna udruženja.

Socijalni stalež presudniji od religijske pripadnosti

„Šef RKI-ja je korifej u svojoj oblasti i u okviru nje može davati izjave koje su temeljno osmišljene“, ističe za Tagespspiegel Gabriele Boos-Niazy, predsedavajuća Akcionog saveza muslimanki, ističući da Wieleru po pitanju muslimana očigledno nedostaje potkovanost. „Zašto bi je i imao? Pa ne biste pitali nastavnicu ili pekara o efikasnosti neke vakcine“.

Ova aktiviskinja za prava muslimanki u Nemačkoj istakla je da je neophodno istražiti da li je zaista 90 odsto intubiranih i kritično teških pacijenata dolazi iz migrantskih porodica. Ali, ona dodaje da je „neshvatljiv“ zaključak da se uglavnom radi o muslimanima te da se na njih želi uticati preko imama.

„Nema osnova da se pretpostavi da se kod svakog pacijenta utvrđuje verska pripadnost“, istakla je Boos-Niazy, kritikujući činjenicu da i ovde postoji kratak spoj između religijske pripadnosti i socijalne situacije. „Zapravo bi se moglo očekivati od eksperta u oblasti medicine, što je neusumnjivo profesor Wieler, da će razumeti vezu između migrantskog porekla, socijalnog staleža, pristupa zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenog stanja. Pripadnost određenoj socijalnoj klasi će pre biti pouzdaniji kriterijum za izračunavanje verovatnoće da će neko zavšiti na intenzivnoj nezi nego njegova religijska pripadnost“.

Predsedavajućeg Centralnog veća muslimana u Nemačkoj zapanjila je ocena da postoje poteškoće u komunikaciji o pretnji koju predstavlja ovaj virus.

Siromašni, i na poslovima bez zaštite

„Osim zaluđenika u teorije zavere, kojih inače ima u svim klasama i društvima – takođe i među migrantima i muslimanima – svi širom sveta su dosad čuli i razumeli opasnost od kovida. Ne razumem zašto bi on sada, od svih ljudi, teže pogađao Nemce migrantskog porekla“, istakao je on za Tagesspiegel.

Ako zaista postoji natprosečan udeo ljudi iz imigrantskih porodica, koji primaju intenzivnu terapiju, onda „razlozi za to nisu etnička pripadnost“, istakao je za berlinski dnevnik Ehsan Djafari, portparol Saveza za interkulturalnu dobrobit, osnaživanje i raznolikost.

„Većina njih još uvek ne može priušiti velike stanove ili porodične kuće. Školovanje kod kuće je zbog toga i najviše uticalo da decu migranata. Zašto bi trebalo da bude drugačije sa starijim delom migrantskog stanovništva“, pita se Djafari.

On se poziva i na međunarodnu studiju OECD-a, koja je utvrdila da su pandemija i njeni efekti posebno teško pogodili porodice imigranata, jer su one češće siromašne, češće žive zajedno na malom skučenom prostoru i često rade poslove na kojima je teško držanje odstojanje da biste se zaštitili od korona virusa.

‘Presudni uslovi rada’

„Zbog toga su mnogo podložniji COVID-19. Nažalost, moramo da govorimo o tome da su ljudi sa migrantskim poreklom u dramatično nepovoljnijem položaju“, ističe Djafari.

On, pak, priznaje da postoji problem sa jezikom, ističući da je „sveukupno manjak jezičke komunikacije problem nemačkog zdravstveog sistema“ te da su neophodni prevodi za kompleksne razvoje bolesti.

Cihan Sinanoglu, iz Nemačkogm centra za proučavanje integracija i migracija, ističe da je posebno problematično kada broj teško obolelih postaje kulturološko pitanje i povezuje sa kulturama ljudi sa migrantskim poreklom.

„Tačno je da je u nekim kulturama porodica važnija i da je bilo velikih porodičnih slavlja, ali istovremeno se okupljalo i mnogo ljudi u (austrijskom skijalištu) Ischgl i na žurkama u berlinskim parkovima pa se tu nije postavljalo pitanje kulture“, rekao je Sinanoglu i istakao da je žarište epidemije u fabrici mesa Toennies posebno pokazalo da su „uslovi rada, a ne kultura gastarbajtera bili presudni za veliki broj infekcija“.

Izvor: Al Jazeera