Odgovor je ‘da i ne’: Postoji li državna televizija u Americi?

Samo postojanje televizije koju finansira federalna vlada SAD-a ne znači da je riječ o televizijskom kanalu koji odražava službeni stav Bijele kuće, jer Amerika nema državnu televiziju.

Iako u Americi postoje brojni TV kanali, ova država nema jedno sredstvo javnog informiranja koje bi predstavljalo stav Bijele kuće (Društvene mreže)

Informativni servis British Broadcasting Corporation (BBC) jedan je od najvažnijih i najpoznatijih britanskih brendova širom svijeta i unutar Velike Britanije. U Sjedinjenim Američkim Državama, uprkos tome što postoje stotine američkih televizijskih stanica, država nema službenu televiziju koju bi pratili svi koji žele čuti jedno mišljenje koje predstavlja službeni stav Amerike.

Američke televizije, također, ostvaruju profit. To je zapravo glavni i osnovni pokretač njihovog postojanja, a sve poznate TV stanice nalaze se u vlasništvu velikih američkih kompanija.

Nedavni izvještaj Reutersovog instituta za novinarske studije na Univerzitetu u Oxfordu pokazao je da 60 posto Amerikanaca žudi za neutralnom i nezavisnom medijskom kućom, a 56 posto Amerikanaca smatra BBC pouzdanim medijem.

Iako se većina Amerikanaca trudi pratiti neutralne vijesti, ipak ih ne dobijaju u dovoljnoj mjeri. Senator Ben Sasse, umjereni republikanac iz savezne države Nebraska, opisao je način na koji američki gledatelji konzumiraju vijesti poput brze hrane u Americi.

“Način na koji Amerikanci konzumiraju i proizvode vijesti – ili šta se već danas podrazumijeva pod tim – izluđuje nas”, rekao je Sasse.

To je dovelo do slabljenja povjerenja Amerikanaca u medije u poređenju s drugim razvijenim zemljama. Tako 51 posto Amerikanaca vjeruje široko rasprostranjenim lokalnim informativnim mrežama kao što su: ABC, CBS i NBC, dok procenat spada na 40 posto kada su u pitanju CNN i Fox News.

Pitanje odsutnosti zvanične američke televizije ponovo se snažno nametnulo u svjetlu rastuće polarizacije u SAD-u, koja prijeti samoj ideji demokratije. Takvu situaciju dodatno pojačava neviđena pristranost televizijskih stanica prema jednoj od dvije političke stranke u državi.

Postoji li državna televizija?

Odgovor na to pitanje glasi: ”Da i ne”. U SAD-u postoji državna televizija Public Broadcasting Service (PBS) koju uglavnom finansira federalna vlada, ali ne slijedi uredničku politiku koja odražava prioritete ili preferencije administracije u Bijeloj kući ili većinske stranke u Kongresu. Tu je i Nacionalni javni radio, koji se može uporediti s radijem BBC, poznat skraćeno kao NPR.

Centralizirana priroda američke države, takmičenje između federalne vlade i vlada saveznih država za vlast i ovlasti u federalnom sistemu koji ima odbojnost prema političkoj centralizaciji, prouzrokovala je poteškoće federalnoj vladi u uspostavi televizije ili radiostanice koja bi predstavljala glas ujedinjene američke države.

Neki ustavni pravnici tumače tekst Prvog amandmana američkog Ustava, koji zabranjuje američkoj vladi donošenje zakona koji ograničavaju slobodu govora ili štampe, na način da se federalna vlada ne može miješati u utjecaj na političke sklonosti i izbor građana.

Od dvadesetih godina prošlog stoljeća, usluge javnog radioemitera počele su se širiti po američkim gradovima i državama, dok je emitiranje programa javne radiotelevizije započelo prije pola stoljeća, nakon donošenja Zakona o javnom emitiranju (Public Broadcasting Act) iz 1967. godine.

U jeku političkih reformi povezanih s Pokretom za građanska prava krajem 1960-ih, predsjednik Lyndon Johnson potpisao je Zakon o javnom emitiranju 1967. godine, što je u konačnici dovelo do uspostave i PBS-a i NPR-a.

Državni emiteri finansiraju se iz državnog budžeta u procentima koji se kreću od 20 posto, kao na Floridi, do 70 posto u državi Aljaska. Lokalne mreže prikupljaju donacije od ljudi, fondacija, udruženja i kompanija, a povremeno otkrivaju liste donatora.

PBS ne spada u informativne televizije poput BBC-ja, jer je u to u osnovi televizija s različitim programskim sadržajem: izrazito kvalitetnim dječijim, kulturno-umjetničkim, sportskim i dokumentarnim programom. Pored toga, PBS pruža i vrlo ograničen informativni sadržaj koji ne prelazi dva sata dnevno. Informativni program News Hour, koji vodi dugogodišnja voditeljica Judy Woodorff, trenutno predstavlja jedan od najvažnijih američkih informativnih programa općenito, a emitira se svakodnevno između 19 i 20 sati po istočnoameričkom vremenu.

Kome su potčinjeni državni mediji?

Na prepunoj američkoj medijskoj sceni, javna radiotelevizija spada u nepristrane i najpouzdanije institucije u emitiranju vijesti, uprkos optužbama za pristranost prema demokratama.

Korporacija za javno emitiranje (Corporation for Public Broadcasting ili CPB) nadzire pružanje federalne finansijske potpore na način koji ne utječe na sposobnost stanice da samostalno djeluje. CPB trenutno finansira 1.041 lokalnu javnu radiostanicu i više od 365 lokalnih javnih televizijskih stanica.

Mreža lokalnih radijskih i televizijskih stanica raširena je po raznim državama i okruzima Sjedinjenih Američkih Država, a u nekim slučajevima emitiraju program s različitih univerziteta ili lokalnih institucija. Naprimjer, u Washingtonu, DC, nacionalna radiostanica emitira program s Američkog univerziteta, a lokalna televizija s prestižnog Univerziteta Howard.

Američki državni mediji razlikuju se od ostalih. PBS i NPR djeluju kao dvije odvojene agencije i na decentraliziran način. Svaka od njih je zasebna agencija licencirana za neku od različitih neprofitnih organizacija poput univerziteta, okružnih vlada ili državne vlasti.

Diverzifikacija izvora finansiranja pruža mogućnost državnim medijskim kućama da ostanu nepokolebljive pred izazovima pristranosti prema američkoj vladi, te da svaka javna medijska stanica sačuva uredničku slobodu i odgovornost za odabir, predstavljanje i emitiranje programa.

Svaka stanica obično proizvede oko 40 posto vlastitog programa, uključujući vijesti, kulturne i zabavne programe. Veliki dio radijskih i televizijskih programa i materijala dolazi izravno od nezavisnih producenata i drugih javnih radiostanica. Prema zakonu, 95 posto federalnih sredstava koja prima CPB daje se kao podrška lokalnim televizijskim i radio stanicama.

Republikanski kandidati na predsjedničkim izborima konstantno ponavljaju prijedlog da se ukine finansiranje državnih medija, koje optužuju za podržavanje liberalnih stavova i ideja bliskih Demokratskoj stranci. Zbog toga se javni mediji, još od nastanka radiotelevizijskog servisa krajem 1960-ih, suočavaju s širokim kritikama konzervativnih krugova i Republikanske stranke. Predsjednici: Richard Nixon, Ronald Reagan, George W. Bush i Donald Trump ulagali su razne napore da ukinu ili privatiziraju CPB putem saveznih zakona, a njihovi napori još uvijek nisu urodili plodom.

Izvor: Al Jazeera