Eskalirajuće poruke Teherana kompliciraju pregovaračke mogućnosti Washingtona

Mohammad Elmenshawy – Washington

Nedavni napadi na bazu Ain al-Assad u Iraku, intenziviranje napada jemenske grupe Husi na Saudijsku Arabiju, a nasuprot tome i američki napadi na frakcije lojalne Teheranu u Siriji, nameću pitanja o mogućnostima koje ima administracija američkog predsjednika Joea Bidena u suprotstavljanju onome što se može opisati kao eskalacija koju vrši Iran preko opunomoćenika te zemlje u regiji.

Iako je Bijela kuća naglasila da će Washington odgovoriti na raketni napad usmjeren na američke, iračke i druge snage u sastavu međunarodne koalicije u bazi Ain al-Assad u provinciji Anbar na zapadu Iraka, Pentagon je rekao da još uvijek nije moguće odrediti stranu odgovornu za napad.

David Des Roches, predavač na Pentagonovom Univerzitetu za nacionalnu odbranu, izjavio je u razgovoru za Al Jazeeru da jačina iranskih napada komplicira mogućnosti Washingtona.

Des Roches je objasnio da poruka koja je poslana Iranu ograničenim napadom unutar Sirije glasi da Sjedinjene Američke Države (SAD) oklijevaju ili se boje odmazde iranskih opunomoćenika u Iraku.

Rekao je da je nedavni napad na zračnu bazu Ain al-Assad pokazao da je iranski odgovor na poruku bio glasan i jasan, napominjući da je jedini izlaz iz ove epizode postizanje sporazuma s Iranom ili snažniji udar na interese te zemlje, bilo u Iraku ili u samom Iranu.

Jačanje pregovaračke pozicije

U tom kontekstu, Annelle Sheline, stručnjakinja za zaljevska pitanja s Instituta Quincy u Washingtonu, porast nasilja vidi kao pokušaj različitih strana da ojačaju svoju pregovaračku poziciju.

Sheline je u razgovoru za Al Jazeeru dodala da pokušaj upotrebe nasilja za ostvarivanje većeg utjecaja može donijeti kontrarezultate. Protivnik može odgovoriti dodatnom eskalacijom, a ideja da nasilje proizvodi utjecaj ili poboljšava pregovaračku poziciju zapravo je pogrešna ideja, i uglavnom ne postiže željeni rezultat.

Teheran se u ovom slučaju pokušava predstaviti kao prijetnja SAD-u, istovremeno nastojeći iskoristiti Washingtonovo zaustavljanje ofanzivne vojne podrške Saudijskoj Arabiji u Jemenu. Pored toga, tu su i zategnuti odnosi s Rijadom nakon objavljivanja izvještaja o Jamalu Khashoggiju i ohrabrivanja Husa da intenziviraju svoje napade u Maribu.

Samuel Ramani, istraživač u oblasti međunarodnih odnosa sa Univerziteta Oxford, istaknuo je da Iran ispituje odlučnost SAD-a da se suoče s njim, dok istovremeno pokušava izvršiti pritisak na Ameriku da učini jednostrane ustupke po pitanju “Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana” koji bi omogućili povratak nuklearnom sporazumu.

Ramani je u razgovoru za Al Jazeeru naglasio da su teheranske računice prepune rizika, te da će vjerojatno shvatiti prirodu američke odmazde, kao što se dogodilo u napadima na proiranske milicije u Siriji, s tim da iranske milicije koje podržava Iran i dalje nastavljaju provoditi napade.

Ramani je dodao kako vjeruje da je nedavni napad na bazu Ain al-Assad uslijedio kao odgovor na američki napad na proiranske ciljeve u Siriji.

Borba snage volje

Stručnjak Des Roches smatra da Washington i Teheran vode borbu snage volje vezano za nastavak razgovora o Zajedničkom sveobuhvatnom akcijskom planu. Dok Iran insistira na tome da se prvo ukinu sve sankcije, a pojedini unutar iranske vlade zahtijevaju da Washington plati odštetu za sankcije nametnute u doba bivšeg predsjednika Donalda Trumpa prije nego što se poduzme bilo šta, SAD poziva Iran da zaustavi obogaćivanje uranija prije početka neposrednih pregovora.

Sheline je izrazila uvjerenje da Bidenovi zračni napadi na iranske interese u Siriji pokazuju njegov interes za povratak pregovorima s Iranom, ali da nailazi na političke poteškoće na tom putu u trenutku kada milicije koje podržava Iran nastavljaju s napadima na američke snage.

Stručnjakinja za zaljevska pitanja vjeruje da je Biden zamišljao da će zračni napadi prisiliti Irance da zaustave svoje napade dovoljno dugo da se uđe u pregovore. Međutim, suprotno očekivanjima, nasilje je proizvelo još nasilja. Ako Biden želi da napadi prestanu, morat će iznova započeti pregovore s Iranom, što će zahtijevati od njega da ukine neke sankcije.

Stručnjak Ramani složio se s prethodnim prijedlogom, naglasivši da Iran nastoji povećati svoj utjecaj i svoju pregovaračku poziciju, a da je njegov krajnji cilj taj da Sjedinjene Američke Države ublaže sankcije ili privremeno pristanu na njihovo ukidanje, i da to iskoriste kao polaznu tačku za pregovore.

Des Roches smatra da je američki napad na jednu ili dvije male zgrade u Siriji za cilj imao poslati namjerno upozorenje Iranu da ne uzima za metu američke interese u Iraku. Nažalost, odgovor je bio tako mali i izoliran da je možda pomogao u tome da se skrene pažnja na ograničenja s kojima se Amerika suočava u Iraku, a time i postavio nova pravila za daljnje napade iranskih opunomoćenika, “kao što smo vidjeli u napadima na zračnu bazu Ain al-Assad.”

Revolucionarna garda i izborna dilema

Pojedini analitičari smatraju da odgovor na američke napade napadom na bazu Ain al-Assad ukazuje na to da Bidenov pristup nije bio uspješan. Samuel Ramani vjeruje da zbog toga Iran izvodi napade na Sjedinjene Američke Države s relativnim stepenom samopouzdanja. Također je važno obratiti pažnju na unutrašnju politiku u Iranu, gdje će se održati izbori u maju.

Ramani smatra da Iranska revolucionarna garda nastoji nominirati tvrdolinijaškog kandidata na predsjedničkim izborima, stoga mobilizira svoje baze antiameričkom i nacionalističkom retorikom kroz eskalaciju, te pokušava odgoditi povratak Zajedničkom sveobuhvatnom akcijskom planu dok se izbori ne završe.