Italija slavi Dantea: ‘Božanstvena komedija’ aktuelna je i danas

Italija je 25. marta obilježila “Dantedì“, dan posvećen najvećem ovdašnjem pjesniku Danteu Alighieriju, koji je, kako historičari smatraju, na taj datum prije ravno 700 godina počeo svoj epski put kroz pakao, čistilište i raj.

Tvorcu remek djela Božanstvena komedija, općeprihvaćenog kao najvažnija poema Srednjeg vijeka i najveće književno djelo u historiji Italije, počast su, među mnogima, odali i papa Franjo te predsjednik države Sergio Mattarella.

“U ovom posebnom trenutku ljudske historije, obilježenom nedostatkom samopouzdanja i vjere u bolju budućnost, Dante, kao prorok nade i svjedok ljudske potrage za srećom svojim riječima, može nas ohrabriti na našem putu”, poručio je poglavar Rimokatoličke crkve, prenijeli su italijanski mediji.

Prema Mattarelli, Dante je i danas, sedam vijekova kasnije, relevantan i aktuelan zbog univerzalnosti svog čuvenog djela.

“Komedija nas i dalje privlači, fascinira i iznova tjera da se propitujemo zato što govori o nama, o samoj suštini ljudskog bića, koju čine kako slabosti i nedostaci, tako i plemenitost i velikodušnost“, poručio je predsjednik Italije u intervjuu za list Corriere della Sera.

Matarella je u četvrtak u predsjedničkoj palači u Rimu svjedočio genijalnom nastupu čuvenog italijanskog glumca i režisera Roberta Benignija, koji je recitirao stihove iz Danteovog XXV pjevanja iz Raja, trećeg dijela Božanstvene komedije. Performans Oskarovca uživo je prenosila državna televizija RAI.

“Dante je napisao Raj da bi ljude pomjerio iz stanja tuge u stanje sreće. On sam je težio sreći, tražio je. Što je sreća za Dantea? To da čovjek sretnim učini, prije svega, jednu osobu – samoga sebe. Tako sretan, usrećivat će i druge“, tumačio je Benigni.

Remek djelo potaknuto vlastitom sudbinom

Dante je remek djelo o potrazi za srećom napisao potaknut vlastitom sudbinom. Iz rodne Firence je 1302. godine prognan kao pristaša političke struje koja je izgubila borbu za prevlast u gradu. Oduzeta mu je imovina i zaprijećeno mu je da će završiti na lomači ukoliko se ikad vrati u svoj grad.

Nakon lutanja po Arecu, Forliju, Veroni, Trevisu, pa i Parizu, utočište je našao u Raveni, gdje je, nakon smrti 1321. godine, i sahranjen.

U izgnanstvu je napisao svoje najveće djelo. U tri dijela Božanstvene komedije (kojoj je pridjev božanstvena ili “divina“ tek kasnije dodao Giovanni Boccaccio), Paklu (Inferno), Čistilištu (Purgatorio) i Raju (Paradiso), Dante u prvom licu govori o svojemu putovanju onostranim kraljevstvima.

Kroz Pakao i Čistilište saputnik mu je mrtvi rimski pjesnik Vergilije, koji je živio u vrijeme prijelaza sa Stare na Novu eru, dok ga kroz Raj vodi Beatrice, pjesnikova vizija savršene žene, ujedno i platonska ljubav, budući da historija bilježi njeno postojanje u Firenci u vrijeme Danteova djetinjstva.

Iako je brojna djela posvetio Beatrice, ženi koju je upoznao još kad je imao devet godina i koja je umrla mlada, Dante je, kako ovih dana podsjeća online magazin The Local, u stvarnom životu bio oženjen i imao je četvero djece – Jacopa, Pietra, Giovannija i Antoniju.

Pokušaji da se presele kosti

Uz to što je bio priznat i poznat pjesnik, vodio je vrlo aktivan društveni život, bio je cijenjen apotekar i ugledan političar te je u Firenci obnašao niz važnih javnih funkcija, što ga je kasnije koštalo izgnanstva.

U egzilu je umro od malarije, a Firenca je tokom sljedećih vijekova nekoliko puta pokušavala preseliti njegove kosti iz bazilike San Francesco, u kojoj mu danas počast godišnje odaje i po 400.000 posjetitelja.

No, svi su pokušaji ostali neuspješni, pa čak i onaj iz 1519. godine, kada je Papa Leo X, pripadnik moćnih Medicija, naredio da se Danteovi posmrtni ostaci presele u Firencu. No, snalažljivi redovnici iz Ravene su poslali prazan kovčeg, a kosti sakrili u tajni zid samostana.

Tu su i ostale sve dok 1865. glodine slučajno nisu otkrivene, tokom izvođenja građevinskih radova, te su ponovno zakopane u mauzolej Bazilike. Još jednom su Danteove kosti preseljene privremeno, iz straha od bombardiranja tokom Drugog svjetskog rata.

Firenca se i danas pokušava “pomiriti“ s Danteom. Nedavno je advokat Alessandro Traversi pozvao kolege pravnike, suce i tužitelje te potomke Dantea i suca koji ga je izgnao iz Firence da obnove proces i rehabilitiraju čuvenog pjesnika. Grof Sperello di Serego Alighieri, Danteov potomak, te Anoine de Gabrielli, iz loze suca Cantea de Gabriellija, potvrdili su sudjelovanje u ovom zanimljivom procesu koji se najavljuje za maj.

Otac italijanskog jezika

Dantea se zove ocem italijanskog jezika. Božanstvena komedija je originalno napisana na toskanskom, koji se danas smatra izvornim italijanskim. Dotad je većina djela pisana na latinskom.

Nevjerovatnim zvuči podatak da je niz originalnih izreka iz Komedije preživjelo vijekove te je i danas rasprostranjeno u svakodnevnom govoru Italijana.

Danteovim izrazom “Cosa fatta capo ha“ naziva se svršen čin, odnosno ono što se ne može poništiti, bilo dobro ili loše. Kad se kaže “Senza infamia e senza lode” misli se na nešto osrednje, mediokritet; doslovno: nedostojno niti sramote (infamia) niti pohvale (lode).

Svaki od tri dijela Komedije je podijeljen u 33 pjevanja (na italijanskom “canti“), što, uz jedan uvodni, čini “perfektnih 100“. Dante svoje djelo rimuje u “tercini“ (rima ide u shemi aba, bcb, cdc, ded…), dok se strofe sastoje od tri retka.

To nisu jedine poveznice sa brojem 3: Tri je simbol Svetog Trojstva, tri zvijeri ga napadaju u uvodnom pjevanju, tri su rijeke u Paklu, a tu je i troglava beštija koja čuva treći krug pakla.

Nepresušan izvor inspiracije

Dante i Božanstvena komedija bili su, a i danas su inspiracija nebrojenim umjetnicima, piscima, slikarima i skulptorima, kompozitorima i muzičarima, filmskim radnicima…

De Balzacova La Comedie humaine smatra se adaptacijom Danteove, dok je Jorge Luis Borges često secirao djela ovog velikana. Dan Brown je inspiraciju za svoj Inferno našao upravo u Božanstvenoj komediji, na koju referira i čuveni Fincherov triler Se7en, s Bradom Pittom i Morganom Freemanom.

Franz List i Čajkovski su uglazbili Komediju kojom je inspiriran video spot za pjesmu Walking In My Shoes engleskog benda “Depeche Mode”.

Slike Danteove priče radili su brojni likovni umjetnici, od Sandra Botticellija do Salvadora Dalíja.

Komedija se pominje i u animaciji Ice Age, TV serijama poput Mad Mena ili How I Met Your Mother, a na Wikipediji postoji stranica koja pokušava sumirati nemjerljiv utjecaj Dantea na popularnu kulturu.