Zašto još nije počela obnova Zagreba?

Bila je to nedjelja, 22. ožujka 2020. godine, koja će stanovnicima Zagreba i Hrvatske zauvijek ostati u sjećanju. Točno u 6 sati i 24 minute Zagreb je pogodio razoran potres magnitude 5,5 prema Richteru koji je promijenio vizuru glavnoga grada Hrvatske. Pola sata kasnije Zagreb je pogodio još jedan jak potres koji je bio snage 5 prema Richteru. Od siline udara dijelovi stare jezgre kao i brojni obiteljski domovi nisu izdržali silovito podrhtavanje zemlje koje je trajalo ukupno tridesetak sekundi. U ruševinama je toga nedjeljnog jutra ozlijeđeno 27 osoba dok je 15-godišnja Anamarija Carević preminula od ozljeda zadobivenih od komada dimnjaka koji su se urušili na nju dok je spavala. Slike trudnica, rodilja i beba koji su iz Petrove bolnice hitno evakuirani obišle su svijet. Bio je to treći najgori potres na području Zagreba od 1880. godine.

Šteta 11,6 milijardi eura

Ubrzo je procijenjeno kako su potresi pričinili materijalnu štetu tešku oko 86 milijardi kuna ili više od 11,6 milijardi eura. Toga dana oštećeno je oko 25.000 objekata od kojih njih 1304 imaju oznaku „trajno neuporabljivo“, a njih 5.020 “privremeno neuporabljivo”. S javnih površina uklonjeno je više od 70.000 tona građevinskog otpada dok su vatrogasci skinuli 8.000 dimnjaka. Oštećene su ne samo obiteljske kuće i stambene zgrade nego i brojni dječji vrtići, osnovne i srednje škole, fakulteti, instituti, znanstvene ustanove i ustanove kulture, bolnice…

Godinu dana kasnije Zagreb je grad u kojem još uvijek nije započela obnova. Ta toliko iščekivana obnova gotovo svakodnevno se najavljuje ali ona nikako da započne. Dosadašnji radovi sveli su se na uklanjanje dimnjaka i čišćenje ulica te, kako iz Vlade RH kažu, na stvaranje zakonskih okvira kako bi se mogla započeti cjelovita obnova. Slike oštećenih objekta mogu se vidjeti po cijelom gradu. Godinu dana kasnije i dalje 6.500 učenika nastavu ne pohađa u svojim školama, KBC-u Zagreb i dalje nedostaje oko 400 kreveta, a još se ne zna niti koliko objekata će se konačnici morati srušiti. I danas 58 obitelji iz Zagreba živi u kontejnerima, 200-ak ljudi smješteno je u hostelu, 23 gradska stana ustupljena su stradalnicima dok za 720 ljudi podstanarstvo sufinancira država.

Građani ne kriju da su razočarani ovakvim razvojem situacije i činjenicom da se u proteklih godinu dana nije napravilo ništa ili gotovo ništa. Kada su uvidjeli u kojem smjeru se razvija situacija neki su odlučili sami obnoviti svoje domove. Upravo to su napravili stanari zgrade na adresi Jurišićeva 8 koji su nekoliko dana nakon potresa započeli s pribavljanjem dokumentacije neophodne za obnovu.

Sami krenuli s obnovom

„Krenuli smo s obnovom jer smo znali da od tog zakona neće biti ništa. Mi se nismo upustili u avanturu nego u ozbiljan posao. Nije lijepo, smatram da je Trg bana sjecište tradicija i kultura, da su se tu događale mnoge povijesne stvari i da ne mogu sjediti skrštenih ruku. Već nekoliko dana nakon potresa stanari su krenuli pribavljati sve potrebno za obnovu, a prvo su, iz pričuve sredili dva stubišta i dimnjake. To nas je stajalo oko 150.000 kuna [19.796 eura]. Kredit za pročelje iznosi 1.142.000 kuna [150.715 eura], u hodu smo još nešto sami plaćali, dio na pričuvi smo potrošili na stubišta i dimnjake oko 150.000 kuna [19.796 eura], a za stanove su ljudi privatno financirali. Stanovi su se iznutra obnovili“, rekla je Viktorija Ćurić.

Pri tome građani vrlo često govore koliko je zahtjevno prikupiti svu potrebnu dokumentaciju neophodnu za obnovu te da se radi o poslu za koji je potrebno više tjedana ali i velika novčana sredstva. Predstavnik stanara jedne zgrade u Zagrebu Alen Čaplar rekao je kako je poslije potresa napustio stan u zgradi koja ima pukotine na zidu u koje može staviti dlan.

„Nadali smo se da će graditelji već sada ojačati zidove. Prvo smo napravili hitni popravak dimnjaka, pa smo čekali zakon, uputili obrasce. Prikupili smo sve što smo mogli da ubrzamo. Dobili smo studiju, glavni i mehanički projekt, procjene troškova, dozvole, odobrenja, potvrde, izvatke, odluke. Tako je nastala hrpa od šest kilograma dokumenata koje smo početkom veljače predali Ministarstvu, ali još uvijek, kao i svi drugi, čekamo obnovu”, rekao je Čaplar.

Doneseno 88 odluka

Iako su te riječi izgovorene ironično i s ciljem da se ukaže na činjenicu koliko je potrebno osigurati raznih papira ministar ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat taj primjer vidi zapravo kao pozitivan primjer.

“Je li nečega ima 6 ili 9 kilograma, gospodin je svjedok da se sve što se trebalo može prikupiti. Siguran sam da je u tih šest kilograma veliki dio projektna dokumentacija koja će biti nužna da bi se zgrada obnovila. Sustav je postavljen za transparentan način“, rekao je Horvat.

Tvrdi i kako je u medijskom prostoru jako puno krivih informacija te da je do sada potpisano 88 odluka o obnovi privatnih kuća stradalih u zagrebačkom potresu prije godinu dana. Dodao je kako je to samo kap u moru procesa koji je pokrenut te da u Zagrebu na obnovu čeka 7000 zgrada, od kojih su mnoge stambene s više stanova. Prema riječima Horvata u ovom trenutku za konstrukcijsku obnovu u ministarstvu je 230 zahtjeva te da je proteklih godinu dana iskorišteno, između ostaloga, i za donošenja zakona, podzakonskih akata i prikupljanja podataka neophodnih za projektiranje…Ministar očekuje kako će obnova na temelju sadašnjih 88 odluka započeti tijekom mjeseca lipnja. Iako obnova još nije započela već se sada pojavio veliki problem za koji se ne zna kako će biti riješen. Naime, radi se o potrebnim građevinskim radnicima. Prema procjenama stručnjaka za radove na obnovi trebati će dodatnih oko 100.000 građevinskih radnika kojih nema na tržištu.

Predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković najavio je kako će Vlada raditi na tome da sve bude pravno čisto ali i da se radi o procesu koji će trajati godinama.

„To nije sporno. Deset sekundi potresa je 10 godina obnove. Tu je pogođena stara gradska jezgra, to je problem. Svi resori i sve institucije će nastaviti raditi na obnovi Zagreba”, rekao je Plenković.

3000 potresa

Očekivano, dosadašnjim tijekom obnove i svime što je učinjeno nakon potresa u Zagrebu nisu zadovoljni niti brojni oporbeni političari. Svi redom ukazuju na sporost sustava, kilograme potrebne dokumentacije, neprovedivost zakona, nedostatak sredstava, nejasnoće, ljude koji su ostavljeni na cjedilu i zaboravljeni od države… Idealna je prilika to i da ukažu kako je Zagreb kao grad zapostavljen desetljećima unazad, da se nije radilo kvalitetno i sustavno, te da bi neki jači potres bio zasigurno poguban za cijeli grad.

Seizmolog Krešimir Kuk rekao je kako je na području Zagreba, u proteklih godinu dana, zabilježeno više od 3000 potresa kao i da u toj brojci ne računa potrese koji su se dogodili, i koji se još uvijek događaju, na epicentralnom području Banije. Predviđa se kako bi potres od 6,5 po Richteru mogao biti poguban za cijeli grad. On se još nije dogodio ali s obzirom na seizmičku aktivnost on može da se dogodi u bilo kojem trenutku.

„Na zagrebačkom području njih 66 bilo ih je makroseizmički osjetljivo, dakle, osjetila ih je većina ljudi. Veliki broj potresa se osjetio samo u užem epicentralnom području ili su ih zabilježili samo instrumenti. Ovdje nisu uračunati oni najmanji potresi koji se još uvijek obrađuju i procesuiraju. Na zagrebačkom području seizmička aktivnost se smirila i trenutno je ona normalna. Više se ne bilježe potresi iz serije zagrebačkih potresa otprije godinu dana. Najviše ih je zabilježeno u mjesec dana nakon glavnog potresa”, rekao je Kuk.

I on je nezadovoljan dosadašnjim tijekom obnove rekavši kako se ne radi dovoljno brzo te da u Zagrebu nije učinjeno još uvijek gotovo ništa.

„Grad je još uvijek vrlo opasan, ljudi su stoga nesigurni. Još uvijek se ne može reći da stanovnici Zagreba i okolice, sjeverne poglavito, mirno spavaju. Ne čini se dovoljno i ne čini se dovoljno brzo“, zaključio je Kuk.